DR. SC. SMILJAN GLUŠČEVIĆ NA GRACU: “Arheolozi su kao detektivi”

Ugledni arheolog iz Republike Hrvatske s radnim vijekom u Arheološkom muzeju u Zadru dr. sc. Smiljan Gluščević posjetio je arheološko nalazište Gradac, Ljubunci u općini Prozor-Rama. Iako je u mirovini posjet ovom nalazištu je proizišao iz nepresušne arheološke znatiželje i na poziv voditeljice istraživanja dr. sc. Snježane Vasilj.

Tijekom posjeta održan je sastanak s pomoćnikom Načelnika općine Prozor-Rama Josipom Juričićem gdje se razgovaralo o stručnoj potpori i suradnji ne samo tijekom arheoloških iskapanja, nego i prilikom priprema i gradnje buduće muzejske zbirke u Prozoru. Inače dr. sc. Smiljan Glauščević ima vrijedna iskustva ne samo kao arheolog nego i kao ravnatelj Arheološkog muzeja u Zadru.

Razgovarali smo s ovim arheologom na samom lokalitetu Gradac tijekom posjeta.

“Snježana mi je uvijek pričala o Rami i o pronađenoj cisterni, crkvi i krstionici. Dogovarali smo se kako bi bilo lijepo posjetiti. Sve se sklopilo i dođošmo Ramu u ne prevrućem vremenu. Ovdje sve fantastično izgleda. Sve ove podatke koje sam dobio o ovome i okolnim nalazištima za koje treba vremena da se počne percipirati i razumijevati što bi to moglo biti. Ali, sve skupa je fantastično. Nikada nisam bio u ovom dijelu Bosne i Hercegovine i vizure su nevjerojatne. Potpuno drugačije nego što sam ja navikao cijeli život u Dalmaciji”, prvi su dojmovi koje je izdvojio dr. Smiljan.

Arheolozi su kao detektivi

O samom lokalitetu Gradac dr. Gluščević je kazao: „Sama pozicija govori zašto je dobila naziv Gradac, uvijek je to neki grad, gradina, mjesto gdje su ljudi obitavali. Međutim, zašto je ta crkva ovdje i zašto je ta ogromna cisterna, što su bili ovi okolni zidovi koje Snježana još istražuje, to je pitanje. Očito je bio neki veći lokalitet. Ta crkva je mogla primiti 50 ljudi ali je neko naselje gravitiralo njoj. Zašto je bilo tako velika cisterna i što je još bilo na ovom lokalitetu pokazuje da je arheologija zanimljiva, jer nikada ne znate što možete očekivati. To je kao kriminalistički roman. Netko je napravio neko razbojstvo, našli ste komad ovog ili onog da bi na kraju došli do toga tko je počinitelj. Arheolozi su kao detektivi koji na osnovi tih malih sitnica sastaviti sliku lokaliteta koji se istražuje.“

Gluščević je naglasio: “U arheologiji nema bagera, nego krampovi, lopate, metlice, strugalice i četkice. To ljudi doživljavaju ponekad loše, pa čak i posprdnu te sporo, a zapravo to ne možete raditi na kubik jer nije građevina. Za taj posao treba puno ruku. Sve to košta.”

Legende imaju svoje uporište u prošlosti

„Arheologija je skupa i tako je to svugdje. Ali uz razumijevanje općine i možda nekih ljudi koji su podrijetlom odavde, a koji to sebi mogu priuštiti, bez obzira žive li ovdje ili u Hrvatskoj, bilo bi lijepo da i ovaj i druge lokalitete podrže. Sve što se pronađe treba predstaviti javnosti. Ljudi su čuli za Gradac, Klečku stijenu i slično. Međutim kada imate na lokaciji nekakav tlocrt i nekakvu legendu uz to, onda je to sasvim drugačije. Tada će i lokalno stanovništvo početi drugačije gledati. Legendi svugdje ima i one su dobre. Uvijek imaju neko uporište u prošlosti. Što je u osnovi legende to će arheologija pokazati ili možda nikada. Lijepo je da se i te legende sačuvaju. Danas su zadnja vremena da ljudi koji imaju neke godine čuvaju neke priče. Kada nestane tih starih ljudi onda je gotovo. Mlade to uglavnom nažalost ne zanima”, kaže Gluščević.

Tko je dr.sc. Smiljan Gluščević

Smiljan Gluščević rođen je 1952. godine. Živeći u Metkoviću već je u ranom djetinjstvu bio inspiriran arheološkim lokalitetom Narona i proučavanjem povijesti. Po dolasku u Zadar, 1972. godine, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu upisuje studij arheologije i povijesti.

Nakon diplome zapošljava se u Arheološkom muzeju u Zadru na mjestu podvodnog arheologa. Godinama je bio voditelj Odjela za podvodnu arheologiju, a kao muzejski savjetnik bio je ravnatelj Arheološkog muzeja u Zadru od 2010.-2014. godine. U zvanju znanstvenog savjetnika naslovni je docent na pomorskom odjelu Sveučilišta u Zadru.

Kao prvi službeno zaposlen podvodni arheolog od kraja sedamdesetih godina do danas aktivno je sudjelovao u brojnim rekognisciranjima i istraživanjima lokaliteta na Jadranu, te je i sam doprinio napretku podvodne arheologije uvođenjem stratigrafskog principa istraživanja i primjenom stereo-fotogrametrijskog snimanja digitalnim kamerama što je poslužilo kao osnova za izradu prve 3D slike naših pomorskih lokaliteta. Takav način rada omogućio je da istraživanja budu vrlo precizna što, osim dobrog uvida u sam podvodni teren, i budućim podvodnim arheolozima pruža mogućnost da jednostavno prate rezultate dosadašnjih istraživanja.

U svojstvu podvodnog arheologa sudjelovao je u podmorskim istraživanjima lokaliteta duž zadarskog akvatorija, u akvatoriju Malog mora i Malostonskog kanala, u umaškom akvatoriju, Sv Jurju kod Senja. Višegodišnja istraživanja bila su u helenističkoj luci u Resniku kod Trogira, antički brodolom kod Glavata na otoku Mljetu, Prožurska luka na otoku Mljetu, hrid Čavlin kod Murtera, kod plići Mijoke na otoku Murteru, na otoku Hvaru, luke antičke Isse, luka antičke Narone i antičkog Jadera, luke gospodarskog objekta u Mulinama na otoku Ugljanu, luke u Caskoj na otoku Pagu, luke u Savudriji, luke u Katoru kod Umaga, antičke luke u Novigradu istarskom, istraživanje na Palagruži, višegodišnja istraživanja u koritima rijeka Rude i Cetine u Sinjskom polju.

Spašavane blaga

Na jednom od većih podvodno-arheoloških lokaliteta u Zatonu kod Zadra, koji se sustavno istražuje od kraja 1960. tih godina, Smiljan Gluščević je vodio lokalitet čiji nalazi su predstavljeni velikom izložbom pod nazivom “Izgubljena luka” 2011. godine, gdje se, uz brojne izronjene predmete računalnom animacijom prikazala rekonstrukcija luke te profil svih istraženih slojeva lokaliteta.

Kao sugovornik sudjelovao je u šest polusatnih emisija koje je HTV pod nazivom „Spašavanje blaga” snimio o višegodišnjem podmorskom istraživanju na Silbi, što je prvi serijal o nekom arheološkom lokalitetu snimljen u Hrvatskoj.

Kada je slučajnim nalazom ronioca amatera 1996. godine kraj otočića Vele Orjule, na pješčanom dnu između dvije stijene na dubini od 45 metara uočena brončana statua antičkog atleta Apoksiomena, započelo je opsežno međunarodno podmorsko istraživanje na čijem čelu je bio Smiljan Gluščević. Uz iskusnu ekipu ronioca i uz pomoć tehnike i tehničkih inovacija statua je uspješno izvučena na površinu i danas se nalazi restaurirana i izložena u Muzeju Apoksiomena u Malom Lošinju.

Priloge o arheološkim terenima objavljivao je u glasilu Arheološkog muzeja Zadar „Diadora“ kojem je nekoliko godina bio glavni urednik.