Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH i hrvatski član Predsjedništva BiH, iako u javnim istupima promovira “proeuropsku politiku”, postao je, svjesno ili ne, eksponent ruske politike na Balkanu.

Ruku pod ruku s Miloradom Dodikom, predsjednikom RS-a.

Paktom kojeg je obnovio sa Dodikom, Čović je, ustvari, sa proeuropskog prešao na proruski kolosjek. Bez obzira na to koliko se trudio da njegove izjave budu “proeuropske”, ono što Čović radi isključivo odgovara interesu ruske politike na Balkanu.

Ima neka tajna veza

Šta povezuje Dodika i Čovića? Zajednički interes obojice je da se ne dozvoli jačanje pravne države, uvođenje europskih standarda i kvalitetnog i nezavisnog sudstva. Jer, u takvim uslovima i jedan i drugi, svjesni su, kad-tad bi morali odgovarati za kriminal i sve sumnjive poslove. Prvi – naprimjer i uz ostalo – za kupovinu nekretnina u Beogradu sumnjivim kreditom, a drugi bi morao objasniti odakle mu vila od nekoliko miliona KM zbog koje je promijenjen čak i tok rijeke Radobolje, ili zbog čega toliko žustro brani kladioničarski lobi u Federaciji BiH.

Zbog toga ne iznenađuje zajednička inicijativa Dodika i Čovića za izmjene zakona o Ustavnom sudu BiH. To je samo prvi korak, a cilj su SIPA-a, Tužilaštvo BiH i Sud BiH.

Zajednička im je i secesionistika politika. Dodik je ne krije. Čović svoj “treći entitet” gura pod mantrom “neravnopravnosti Hrvata u FBiH”, što je priča na koju je, nažalost, nasjeo i državni vrh Hrvatske. Zanimljivo je da Čovića zanima isključivo “neravnopravnost Hrvata” u Federaciji. Entitet RS za njega kao da ne postoji.

To je, dakle, u najkraćem, zajednički interes obojice. Rezultat je politička nestabilnost, usporen ili zaustavljen put BiH prema EU i NATO-u.

Takvo stanje trenutno odgovara jedino i isključivo Rusiji. Uz stalni pritisak na Srbiju, generiranje nestabilnosti u Crnoj Gori, na taj način se drži pod kontrolom i BiH. Putinu je to sasvim dovoljno da Balkan ima kao kakav-takav adut u preslagivanju na globalnoj sceni, koje je uveliko u toku.

Kardinalova jasna poruka

Jesu li ovu Čovićevu (ne)svjesnu prorusku ulogu shvatili u Katoličkoj crkvi? Je li to, ustvari, pravi razlog zbog kojeg se Crkva u posljednje vrijeme bez imalo ustezanja počinje ograđivati od politike koju vode Čović i njegov HDZ?

Podsjetimo, kardinal Vinko Puljić je u više navrata potcrtao da je protiv “trećeg entiteta”, pogotovo na način da se on pravi samo od dijela Federacije BiH. Nedavno je u autorskom tekstu u Slobodnoj Dalmaciji svećenik Ivo Tomašević, glavni sekretar Biskupske konferencije također pisao kontra Čovićeve politike i ustvrdio da bi treći entitet dodatno legalizirao etničko čišćenje u BiH. Ne treba zaboraviti da je Čović svojevremeno “zaboravio” da reagira kada se banjalučki biskup Komarica našao na Dodikovom udaru.

Nesporazumi na relaciji Crkva-Čović bili su vidljivi i za Katolički božić. Iako su jedan drugome uredno uputili pozive, kardinal Puljić i Čović nisu se jedan drugome odazvali na Božićne prijeme koje su organizirali. Očito su crkveni velikodostojnici poslali jasnu poruku Čoviću.

Čini se, ipak, da je ključno pitanje hoće li Čović takvu ili sličnu poruke dobiti i iz Hrvatske, koja je članica EU i NATO-a i kojoj po logici stvari nikako ne bi trebala odgovarati “igra” bh. Hrvata za “protivničku ekipu”.

Hrvatski premijer i predsjednik HDZ-a Hrvatske Andrej Plenković ima dovoljno političkih utakmica u nogama i vrlo vjerovatno mu je poprilično jasno kuda bi ovakva Čovićeva politika mogla odvesti ne samo bh. Hrvate i ne samo BiH, nego i cijelu regiju.

Utjecaj zvaničnog Zagreba na politiku bh. Hrvata je nesporan. Zbog toga se čini da je, nakon Crkve, na potezu upravo Plenković.

Piše: Elvir Huremović