DRAGO BOJIĆ: “Od gašenja Franjevačke teologije u Sarajevu nitko neće imati koristi”

Bosanski franjevac Drago Bojić, bivši predavač na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, govori za Nacional o najavi zatvaranja te važne visokoškolske institucije franjevačke provincije Bosne Srebrene.

U nedjelju, 20. srpnja, riječki teolog Zoran Grozdanov objavio je na Facebooku kako se gasi Franjevačka teologija u Sarajevu, visokoškolska institucija franjevačke provincije Bosne Srebrene čiji počeci sežu još u 18. stoljeće, a koja je, kao objedinjeni teološki studij cijele Bosne Srebrene, utemeljena 1905. u Livnu. Vijest o gašenju Franjevačke teologije izazvala je šok i razočaranje jer je riječ o instituciji koja zrcali naročiti, apartan historijski status Bosne Srebrene, koja je kroz povijest sačuvala katolištvo u osmanskoj Bosni, a devedesetih godina prošlog stoljeća, tijekom rata u BiH, nastavila ustrajno čuvati bosansku pripadnost i privrženost tamošnjih katolika, čineći to usprkos ozbiljnim, nerijetko egzistencijalnim opasnostima kojima su, sa sve tri nacionalne strane, bili izloženi njezini svećenici i institucije. O najavi gašenja sarajevske Franjevačke teologije Nacional je proteklog tjedna razgovarao s bosanskim franjevcem Dragom Bojićem. Rođen 1975., Bojić je filozofsko-teološki studij završio upravo na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, gdje je kasnije i predavao. Doktorirao je praktičnu teologiju 2009. na Katoličkom teološkom fakultetu Univerziteta u Beču na temu publicistike bosanskih franjevaca i katoličkog tiska u BiH, a tri godine ranije i Katoličku medijsku akademiju u Beču. Od 2009. do 2013. bio je zamjenik glavnog urednika i glavni urednik Svjetla riječi, mjesečnika za vjeru, društvo i kulturu Bosne Srebrene. Zbog svojega snažnog antinacionalističkog javnog i publicističkog angažmana, 2013. oduzeto mu je predavačko mjesto na fakultetu i smijenjen je s položaja glavnog urednika Svjetla riječi, zbog čega su, u znak prosvjeda, u tom listu demonstrativno prestali pisati mnogi ugledni bosanskohercegovački intelektualci i suradnici. Bojić je 2013. premješten za župnika u Jajce, gdje i danas radi, ne odustajući od svojega ekumenskog, protunacionalističkog i humanističkog, kritičkog javnog angažmana. Drago Bojić objavio je knjige ”Zlato i tamjan. Kritički osvrti na politiku i religiju” i ”Kraljevstvo Božje i nacionalizam”, obje u izdanju Centra za kritičko mišljenje i portala Tačno.net iz Mostara.

NACIONAL: Je li vas iznenadila vijest o gašenju Franjevačke teologije u Sarajevu?

Za javnost je ta vijest iznenađenje jer se o tome u javnosti nije ni govorilo. Za bosanske franjevce nije iznenađenje jer se već više od dvadeset godina unutar zajednice razgovaralo o budućnosti Franjevačke teologije. Bilo je prijedloga da Franjevačka teologija postane dio sarajevskog univerziteta ili da se osnuje malo franjevačko sveučilište, ali ništa od toga nije realizirano. Sadašnje stanje Franjevačke teologije posljedica je nedjelovanja, inercije i odgađanja važnih odluka. Ne smijemo bježati od odgovornosti. Moramo priznati da nismo učinili sve što smo mogli i da smo propustili prilike koje su nam se nudile. Razgovori o budućnosti Teologije intenzivirani su posljednjih godina i zbog nemogućnosti da se produži afilijacija zagrebačkom Katoličkom bogoslovnom fakultetu.

NACIONAL: Ta vijest najprije se pojavila posve neslužbeno, preko Facebooka, i tek je naknadno službeno potvrđena. Znate li zašto? Kako to objašnjavate?

Još uvijek nema službenog akta o zatvaranju Franjevačke teologije, ali su započeli pregovori s Katoličkim bogoslovnim fakultetom u Sarajevu o budućoj suradnji. Moguće je da je jedan od razloga upravo taj što još uvijek traje proces dogovora o budućoj suradnji s Katoličkim bogoslovnim fakultetom u Sarajevu. Taj proces je kompleksan i zbog činjenice da su profesori na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu dio sarajevskog Univerziteta, prošli su univerzitetske procedure izabranja u docente, izvanredne i redovite profesore, a profesori s Franjevačke teologije, oni koji budu predavali na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, tek trebaju ući u taj proces. Drugi razlog bi mogao biti taj što treba precizno dogovoriti i buduću dugoročnu suradnju između Franjevačke teologije i Katoličkog bogoslovnog fakulteta, a u tome, uz dekane i pravnike, sudjeluju i nadbiskup Tomo Vukšić i provincijal fra Zdravko Dadić.

NACIONAL: Što vama osobno znači Franjevačka teologija u Sarajevu? Studirali ste i predavali ondje.

Uz Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom, Franjevačka teologija u Sarajevu je najvažnija institucija Bosne Srebrene. Kroz tu instituciju prošle su stotine studenata franjevačkih kandidata, a posljednjih dvadeset pet godina i mnogi civili. Teologija je bila mjesto učenja i odgoja. Mislim da se može reći da je cijelo vrijeme otkako postoji, više od sto godina, nudila studentima kvalitetnu teološko-filozofsku izobrazbu. Osobno mi je žao da je Franjevačka teologija izgubila status koji je imala, ali nadam se da to nije i njezin kraj. Ona može postojati i na druge načine unutar Bosne Srebrene, kao obrazovna, odgojna i kulturna institucija s vlastitim programom. Gore od gašenja Teologije bilo bi odustajanje od svog poslanja, upadanje u rezignaciju i prihvaćanje uvjerenja da se ne može učiniti ništa. Trenutno su na postdiplomskom studiju desetorica mladih bosanskih franjevaca. Oni su zalog budućnosti naših obrazovnih i odgojnih zavoda. Treba nastaviti raditi, ozbiljno i odgovorno. Ne znamo što donosi budućnost, ali ne smijemo ni pasivno čekati što će nam ona donijeti. To bi bilo neodgovorno i prema dugoj prošlosti Bosne Srebrene, ali i prema njezinoj budućnosti, odnosno prema budućnosti mladih franjevaca i naroda u kojem će djelovati. Pokojni papa Franjo je ovu godinu proglasio godinom nade. U tom duhu bi trebala djelovati i Bosna Srebrena: ne smije se prestati nadati. Važno je, unatoč i teškoćama, sačuvati aktivnu nadu. Vjerujem u budućnost Bosne Srebrene bez obzira na poteškoće i izazove s kojima se suočava. I u prošlosti je bilo kriza, i puno većih od ove, ali ta je zajednica uvijek pokazivala žilavost i održavala se na životu.

NACIONAL: Što Franjevačka teologija u Sarajevu znači za Bosnu Srebrenu, katolištvo i međureligijske odnose u BiH te na južnoslavenskom području općenito? Kako biste opisali tu instituciju u bosanskohercegovačkom i regionalnom religijskom, ali i civilizacijskom kontekstu?

Franjevačka teologija je neizmjerno važna za našu zajednicu. Ona ju je velikim dijelom i oblikovala. Specifično povijesno obilježje Franjevačke provincije Bosne Srebrene jest u tome da je u toj zajednici uvijek bilo razlika. Postojale su i postoje institucije, ali su i pojedinci u različitim vremenima dali snažan pečat zajednici i njezinim institucijama. Teologija je bila i mjesto susreta, i trebala bi to ostati i ubuduće. I nekatolici, posebno građani Sarajeva, cijenili su i cijene tu instituciju. Franjevačka teologija je u simboličkom smislu važna i za Sarajevo i  Bosnu. Hoće li to i ubuduće biti tako, ponajviše ovisi o bosanskim franjevcima. Zato nije dobro da se bosanski franjevci utapaju u integralističko katoličanstvo i hrvatstvo kakvo se promovira u hrvatskom narodu i Katoličkoj crkvi na ovim prostorima. Bosna Srebrena mora ostati „svoja“, jedinstvena i specifična, uz sve svoje prednosti i mane. To što se događa Franjevačkoj teologiji, dogodilo se mnogim sličnim obrazovnim i odgojnim institucijama u Europi i svijetu. Jedan od razloga je i taj što u našem vremenu nije na cijeni humanističko obrazovanje. To nije dobro ni za društvo ni za budućnost ovog svijeta. Pogotovo nije dobro za franjevačku, katoličku i kršćansku zajednicu, jer bez obrazovanja i znanja ne može se na pravi način odgovoriti zadaći i izazovima prenošenja i tumačenja Evanđelja Isusa iz Nazareta. Opada i interes za redovnička i svećenička zvanja. Umjesto lamentiranja i traženja uzroka za takvo stanje u promjenama koje se događaju u svijetu, trebalo bi se suočiti s realnošću i priznati da je u krizi slika Crkve i redovničkih zajednica kakve poznajemo i da je nužno mijenjati sebe, vlastitu predodžbu o sebi i usklađivati je s Isusovim Evanđeljem i potrebama ljudi ovoga svijeta.

NACIONAL: Jesu li, po vašem sudu, na odluku o gašenju Teologije utjecali izvanreligijski razlozi i autoriteti, i koji?

Mislim da nisu i da je odgovornost isključivo na bosanskim franjevcima, na onima koji su posljednjih dvadeset i više godina vodili zajednicu i njezine institucije. Činjenica jest da je Franjevačka teologija zbog svoje otvorenosti ponekad smetala crkvenom i narodnom, nacionalnom, političkom, katoličkom jednoumlju, ali uvijek je zadržavala svoju slobodu i autonomnost. Nitko izvana ne snosi odgovornost za gašenje Teologije. Trebalo je ranije reagirati i misliti na budućnost ove ustanove. Nažalost, postoje i društveni procesi na koje se naprosto ne može utjecati. Smanjenje broja studenata povezano je i s velikim ratnim posljedicama u Bosni: trećina bosanskih katolika protjerana je u ratu, još jedna trećina je iselila u poratnim godinama, a opalo je i zanimanje za studij teologije i franjevačko i svećeničko zvanje. Općenito, naše vrijeme je obilježeno nedostatkom žara i svjedočenja za Evanđelje, kako je govorio papa Franjo. Puno je vanjskih faktora odredilo sadašnju situaciju. Na njih se nije moglo i ne može bitno utjecati, ali se moglo predvidjeti sadašnje stanje i steći bolje polazne pozicije u procesu udruživanja s Katoličkom bogoslovnim fakultetom u Sarajevu koji ni sam nema studenata, otprilike jednak broj kao i Franjevačka teologija, ali ima univerzitetski status.

‘Nije dobro da se bosanski franjevci utapaju u katoličanstvo i hrvatstvo kakvo se promovira u hrvatskom narodu i Katoličkoj crkvi na ovim prostorima. Bosna Srebren amora ostati svoja i jedinstvena.’

NACIONAL: Kome ide u korist gašenje Teologije?

Neki će se zlonamjerni ljudi i u Katoličkoj crkvi i u hrvatskom narodu vjerojatno obradovati što je prestala s radom Franjevačka teologija u Sarajevu. Mislim na one koji su Franjevačku teologiju doživljavali kao nedovoljno katoličku i hrvatsku. U prošlosti su prigovarali Franjevačkoj teologiji da je previše liberalna, slobodarska, protestantska, da tobože nije pravovjerna. Posljednjih godina se i u tom smislu dogodio zaokret. Teologija je sve više postajala onakvom kakvom su je željele crkvene vlasti, ali se unatoč tome gasi. Od gašenja Teologije neće nitko imati koristi. Možda eventualno Katolički bogoslovni fakultet u Sarajevu ako dođe do dogovora, jer će imati više studenata, ali i to je varljivo i vrlo brzo se može dogoditi da ni taj fakultet neće moći ostati samostalan. U budućnosti bi se lako moglo dogoditi da jedini katolički fakultet unutar hrvatskog naroda bude zagrebački Katolički bogoslovni fakultet, ali ne zbog trendova kakvi su prisutni u sekularnoj Europi kao što su opadanje interesa za institucionaliziranu religiju, masovni izlasci iz Crkve, nego zato što je to ovdje nacionalni trend, da sve bude u Zagrebu. Zagledanost u Zagreb ima velike posljedice za Katoličku crkvu na ovim prostorima.

NACIONAL: Može li Katolički bogoslovni fakultet u Sarajevu djelotvorno nadoknaditi prazninu nastalu gašenjem Teologije?

Mislim da je važno da franjevački studenti ostaju u Bosni i Sarajevu, da su u stalnom kontaktu s ljudima s kojima će kasnije raditi i živjeti, pritom ne mislim samo na katolike, nego i na muslimane, pravoslavce, židove i druge koji žive u ovoj zemlji. Koliko će franjevačkog duha ili duha Bosne Srebrene biti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, ovisi i o tome koliko će profesora s Franjevačke teologije predavati na tom fakultetu i hoće li znati i htjeti čuvati nasljeđe Bosne Srebrene, ili će se voditi klerikalističkim i karijerističkim pobudama. Bosna Srebrena se mora suočiti sama sa sobom. Nije jedino pitanje to koliko će imati članova, iako o tome ovisi budućnost zajednice. Jednako je važno, možda i važnije, kako će se djelovati na franjevačkoj, crkvenoj i društvenoj razini. Hoće li se zadržati širina i otvorenost Bosne Srebrene za koju su se borili i živjeli mnogi fratri u prošlosti, ili će odustati od bosanske franjevačke duhovnosti i karizme.

NACIONAL: Može li se gašenje Teologije tumačiti kao znak pravca u kojem će ići pontifikat pape Leona, jer taj čin dolazi na njegovu samom početku?

Katolička crkva je globalna zajednica. Ona prolazi kroz veliku krizu u zapadnoeuropskim društvima, ali u nekim dijelovima svijeta raste broj katolika. Papa Franjo je Katoličku crkvu učinio važnom za čitav svijet. Paradoksalno je da papu Franju nisu prihvaćali upravo oni koji se zatvaraju u sebe i propadaju jer se ne žele reformirati. To je slučaj i s Crkvom na našim prostorima. Katolička crkva je kroz cijelu prošlost bila dinamična zajednica u kojoj su nestajale crkvene pokrajine i nastajale nove, nestajale redovničke zajednice i osnivale se nove, gasili se fakulteti i osnivali novi. To što se dogodilo Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, dogodilo se već mnogim sličnim ustanovama u zapadnoj Europi. To su znakovi vremena, pokazatelji krize u kojoj se nalazi europski dio Katoličke crkve. Katolička crkva će preživjeti i u Europi i na ovim prostorima, ali samo pod uvjetom da se želi mijenjati i reformirati.

NACIONAL: Koliko mogu sagledati kao stranac, Bosna Srebrena već je duže izložena nekoj vrsti unutarnjih borbi. I osobno ste bili njihovom žrtvom, kada ste 2013. smijenjeni s položaja glavnog urednika Svjetla riječi i kada vam je zabranjeno predavati na Teologiji. Kako opisujete te sukobe i što za njih znači gašenje Teologije? Može li se ono tumačiti kao dio tog konteksta?

Razlike u zajednici i s njima povezani problemi postoje i otprije, prije moje smjene s mjesta glavnog urednika Svjetla riječi. Taj slučaj je pokazao da Bosna Srebrena mijenja svoj kurs, uključujući i njezine važne institucije kao što je Teologija, i da odustaje od otvorenosti i poštivanja razlika. Smatram da je dobro za svaku zajednicu da postoje razlike, različita mišljenja, pogledi. To zajednicu čini živom. Kad se inzistira na uniformnosti i jednoumlju, a to je nažalost sve više obilježje i Bosne Srebrene i općenito Katoličke crkve na ovim prostorima, umrtvljuje se duh zajednice i svodi ju se na društvo nemislećih i neslobodnih činovnika koji se onda zabave samima sobom, svojim ambicijama i karijerama. Činjenica je, i to se mora priznati, da u Bosni Srebrenoj postoje interne razlike, i da se, kao i u mnogim drugim crkvenim zajednicama, odražavaju i na odnose u zajednici pa i na odnose prema javnosti. Razlike su bogatstvo svake zajednice i nije problem u razlikama, nego u pokušaju da se one poništavaju. Problem nije ni u tome što se razilazimo oko važnih i manje važnih pitanja, nego u tome što se to ne želi priznati i što ona strana koja ima moć prisvaja sebi sve važne službe i funkcije. Na to je članove Bosne Srebrene prošle godine u svom pismu upozorio general Franjevačkog reda fra Massimo Fusarelli, naglasivši da se ne smije prihvatiti logika „tko pobijedi, uzima sve“, misleći pritom na izbor članova uprave provincije i na druge važne službe u zajednici.

‘Franjevački studenti trebaju ostati u Bosni i Sarajevu, da su u stalnom kontaktu s ljudima s kojima će kasnije raditi i živjeti, a ne mislim samo na katolike, nego i na muslimane, pravoslavce, židove i druge u BiH’.

NACIONAL: Nedavno je u Sarajevu otkazana Konferencija europskih rabina, što je izrazito negativno odjeknulo, uz prešutan, ali vrlo neugodan kontekst muslimansko-židovskog nepovjerenja, kakvoga u Bosni i Hercegovini desetljećima nije bilo. Kako komentirate te događaje i kako, kad su se već zbili, zaliječiti nesporazume i nepovjerenje?

Otkazivanje Konferencije europskih rabina nije dobra odluka, jer se tako ne pokazuje empatija prema palestinskom narodu. Genocid koji izraelske vlasti provode nad Palestincima ne smije se prišivati svim pripadnicima izraelskog naroda. S druge strane, opravdano je zahtijevati od rabina kao predstavnika vjerske zajednice da se solidariziraju s palestinskim narodom koje izraelski režim brutalno i svakodnevno izgladnjuje, protjeruje i ubija.

NACIONAL: Slažete li se s dojmom da religije globalno slijede trend desne radikalizacije politike: u Americi podržavaju Trumpa, u Rusiji Putina, u Izraelu Netanyahua, u muslimanskim zemljama diktature…? Kako se tome suprotstaviti?

Religijske zajednice su i u prošlosti najčešće bile uz političku moć. Tu se, nažalost, ništa nije promijenilo. I Isusa iz Nazareta su uklonile religiozna i politička vlast, svećenici i narodni poglavari. Desni radikalizam u religijskom ruhu nije dobar ni za pripadnike vjerskih zajednica, a ni za suvremena društva. To je povratak u prošlost, u vrijeme teokratskih društava i sprege političke i religijske moći. Zemaljski idoli, a politički vladari i moćnici ovog svijeta to jesu, ne smiju zauzimati Božje mjesto. Puno je nevjerodostojnosti, lažnih kompromisa, oportunističkog ponašanja unutar vjerskih zajednica, a sve s Božjim imenom na usnama. Zadaća vjernika pa time i svake vjerske zajednice jest u tome da pruže otpor svakoj vrsti autokracije, totalitarizma, nacionalizma, a posebno političkim manipulacijama vjerom i vjerskim simbolima i svetinjama. Ako je nešto suprotno kršćanstvu i katoličanstvu, onda je to nacionalizam. On poništava univerzalnost Crkve i pretvara Isusovo Evanđelje u politički program, u ideologiju koja se zasniva na krvi i tlu. To nije Božje kraljevstvo koje je naviještao Isus iz Nazareta. To je potpuna negacija njegove radosne vijesti otvorene svim ljudima.