Druga dimenzija rata, ruska valuta postaje bezvrijedna

Stabilnost valute je jedan od povijesno najvažnijih aspekata snage država, a uništavanje vrijednosti valute neke države se smatra činom izdaje, očaja ili sabotaže od strane vanjskog neprijatelja. Stabilnost je jako bitna za nacionalno gospodarstvo, a ponajviše stabilnost valute.

Ne čudi stoga da su zapadne sankcije uvedene nakon ruskog napada na Ukrajinu počele napadom na stabilnost nacionalne valute Rusije, rublja. Nakon početnog šoka, u kojem je u kratkom vremenu ruska valuta izgubila preko 30 posto vrijednosti prema dolaru, euru i drugim svjetskim valutama, snažnom intervencijom središnje banke Rusije i kontrolama kolanja novca u gospodarstvu podigla se na razine tečaja koje prije toga nisu viđene godinama, piše Indexov Branimir Perković.

Ali te politike mogu djelovati samo neko vrijeme, kao “šok-terapija” kratkotrajno vratiti povjerenje, a u dugom roku stvorena monetarna iluzija gubi svoju snagu. To se događa s ruskim rubljem od sredine prošle godine.

Ruski rubalj nakon oporavka ponovno tone

Vrijednost rublja u odnosu na ostale valute pada već 16 mjeseci, pa trenutno 1 dolar vrijedi više od sto rubalja. Odnos prema ostalim valutama je pratio sličan trend; 110 rubalja je ekvivalent vrijednosti jednog eura, 14 rubalja je ekvivalent jednog kineskog juana, a čak i indijska rupija vrijedi više od ruskog rublja.

Izuzme li se šok nakon početka rata u Ukrajini, ovo je prvi put u povijesti da jedna indijska rupija vrijedi više od 1.2 ruska rublja, jedan kineski juan više od 12 rubalja (trenutno oko 14), jedan euro više od 95 rubalja (trenutno oko 110), jedan dolar više od 80 rubalja (trenutno oko 100).

Isto vrijedi za tečaj prema svim ostalim svjetskim valutama pa se slobodno može govoriti o općem potopu vrijednosti. Zadnjih tjedana se pad ubrzava.

Valuta je još jedno bojište rata u Ukrajini, tu je Rusija u defenzivi

Slabljenje rublja je dovelo do straha od ponovnog rasta inflacije, koju je središnja banka Rusije efikasno obuzdavala, pa čak i smanjila ispod 3 posto. Stoga je središnja banka prvotno povećala referentnu kamatnu stopu na 8.5 posto, čime se povećava trošak zaduživanja kod komercijalnih banaka i tako pokušava obuzdati inflacija, koja ponovno raste (nakon spuštanja na 2.5 posto u travnju, do srpnja se popela na 4.3 posto). Danas je pak stigla vijest da je referentna kamatna stopa još povećana, na čak 12 posto.

Nakon napada na Ukrajinu, Zapad je brzo otvorio monetarno bojište s Rusijom. Središnjoj banci Rusije je blokirano gotovo pola inozemnih rezervi, oko 300 milijardi dolara, čime je ostala bez glavnog alata u borbi protiv obezvrjeđenja valute.

Mnoge banke su izbačene iz SWIFT-a, komunikacijskog sustava koji koristi većina financijskih institucija na svijetu i bez kojega su međunarodna plaćanja uvelike otežana. Iako je Rusija spremno plaćala sve svoje dugove prema investitorima sa Zapada, ministarstvo financija SAD-a zabranilo je Rusiji da sa svojih računa u američkim bankama plaća dugove od 4. travnja, čime ju je prisililo na tehnički bankrot.

Doduše, pitanje bankrota je ubrzo nakon početka invazije na Ukrajinu otvorila sama Rusija jer je središnja banka zabranila plaćanje duga po kuponskoj isplati na OFZ-u (Obligatsyi Federal’novo Zaima), tipu obveznica koje se izdaju još od 1995. Putin je potpisao dekret kojim se zabranjuje plaćanje svih dugova osim onih koje je on odobrio.

Vraćanje duga se ipak nastavilo. Do vremena kada je Rusiji praktički blokirano plaćanje, vraćeno je preko 3 milijarde dolara raznim kreditorima iz SAD-a, EU, Japana i ostalih država koje su uvele sankcije. Unatoč stalnim prijetnjama Putina da će se prestati vraćati ili da će se vraćati u rubljima umjesto dolarima i eurima, u toj igri kukavice je Rusija svaki put popustila. Sve je plaćeno, do trenutka kada je onemogućeno plaćanje akcijama samog SAD-a.

Rusija je velikim restrikcijama uspješno obranila rubalj

Učinke početka rata u Ukrajini i sankcija je ruska središnja banka jako dobro prebrodila. 24. veljače, na dan početka invazije, središnja banka Rusije intervenirala je prvi put nakon nekoliko godina u sklopu niza mjera za stabilizaciju ruskog financijskog sustava. Tog dana i nekoliko dana nakon, do 28. veljače kada su uvedene sankcije, potrošene su oko 1.2 milijarde inozemnih rezervi dolara za stabilizaciju rublja.

Kamatna stopa središnje banke je drastično povećana, s 9.5 na 20 posto. To je bio drastičan potez, jer je time znatno otežano podizanje kredita kompanijama i stanovništvu. To je bio i cilj; da bi se stabilizirao tečaj, bilo je prihvatljivo žrtvovati ekonomski rast za održanje stabilnosti valute.

Uveden je zakon po kojem su sve izvozne kompanije morale 80 posto svojih prihoda od izvoza pretvarati u rublje. U praksi je to značilo da kompanije moraju prodavati dolare i eure (kojim im strane kompanije plaćaju), a kupovati rublje: S obzirom na to da je Rusija veliki izvoznik nafte i plina, održana je potražnja za rubljima i ponuda stranih valuta. Time se branio tečaj rublja.

Zabranjeno je stranim državljanima da uopće trguju valutama, ali i dionicama, na burzi u Moskvi. Sama burza je bila zatvorena mjesec dana, da bi se jednostavno na silu spriječilo širenje šoka, a nakon toga je otvorena samo djelomično.

Inovativna strategija je bilo vezanje rublja za zlato. Središnja banka Rusije ima oko 2300 tona zlata, manje od SAD-a (8133 tone), Njemačke (3359 tona), Italije (2452 tone) i Francuske (2436 tona), ali dovoljno da se time pokušalo osnažiti nacionalnu valutu. Određeno je da će cijena biti 5000 ruskih rubalja po 1 gramu zlata.

Izvoz energenata Indiji i Kini je slamka spasa Rusiji

Drastične mjere su spasile rubalj, koji se nakon početka rata spustio do 140 rubalja za euro i 130 rubalja za dolar. Manipulativnim politikama se naglo oporavio, pa je sve do početka 2023. rubalj bio i jači nego prije rata u Ukrajini. Iako, s obzirom na to kako je tržište valutama u Rusiji potpuno zatvoreno za strance, pitanje je koliko stvarno vrijedi rubalj. Ni jedan tečaj od uvođenja nabrojanih kontrola nije realan, nego samo vrijedi unutar Rusije.

Trenutno je isključivi priljev stranih valuta u Rusiju izvoz, i to ne više izvoz u Europu, nego dominantno u Kinu i Indiju. Iako je bilo pokušaja da se taj izvoz naplaćuje u drugim valutama, poput kineskog juana, indijskih rupija ili dirhama Ujedinjenih Arapskih Emirata, uspjeh takvih “operacija” je ograničen.

Većina nafte i plina koje Indija kupuju od Rusije se još uvijek plaća u dolarima. Kina je puno dalje odmakla u procesu “dedolarizacije” i većinom se ruski plin i nafta plaćaju u juanima. Rusija tako nije potpuno zamijenila ovisnost o dolarima, jer Indija i druge države još dominantno trguju tom valutom, ali je dodala ovisnost o juanima.

Kina štedi dolare

To Kini savršeno odgovara jer de facto štedi dolare, koji su još uvijek jedina globalno prihvaćena valuta (uz euro), a Rusija mora trošiti juane kupujući elektroniku i ostale industrijske proizvode iz Kine, što ih ne može zamijeniti za eure i dolare na međunarodnom tržištu iz kojeg je izbačena.

Dodatno, Kina i Indija su od Rusije tražile i dobile velike popuste na kupnju nafte i plina. Od početka rata u Ukrajini taj popust se kreće između 15 i 30 dolara po barelu. A sami izvoz je puno skuplji nego što je bio u EU zbog toga što se mora provoditi tankerima umjesto daleko jeftinijim cjevovodima.

Osim izvoza sirovina, gospodarstvo Rusije na životu održavaju i rashodi države. Osim plaćanja središnje države kompanijama za tzv. “ratnu proizvodnju”, na koju se sada velik dio gospodarstva preorijentirao, narasla su i socijalna davanja.

Može li se uopće vjerovati statističkim podacima Rusije?

U konačnici se postavlja i pitanje koliko su navedeni podaci točni. Svjetske organizacije ne prikupljaju statističke podatke u državama, nego to rade nacionalne institucije i statističke agencije (Rosstat). Sve što javno znamo o ekonomskim pokazateljima Rusije (rast BDP-a, rast cijena, deficit proračuna, bilanca plaćanja, izvoz itd.) podaci su koji su preuzeti od javno objavljenih podataka samih institucija Rusije.

Kako se zemlja informacijski zatvorila od rata u Ukrajini, sve podatke kontrolira država. Sumnje u točnost statističkih podataka za zemlje u kojima su na vlasti autokratski režimi postoje i u najboljim vremenima. ustvari se radi o relativno dobro istraženom fenomenu u ekonomskoj literaturi, o tome kako države s demokratskim deficitom “ukrašavaju” svoje ekonomske pokazatelje.

Skepsa u točnost ekonomskih podataka Rusije ima mirnodopski presedan, a u vrijeme rata i kontrole protoka informacije u i iz Rusije je posebno opravdana. Čak uz potpunu kontrolu kretanja novca te informacija na svom teritoriju, Putinovi tehnokrati ne mogu dugoročno kontrolirati obezvrjeđenje nacionalne valute, rublja.