Druga nedjelja Došašća

Vrijeme došašća je vrijeme duhovne obnove, obraćenja, molitve i nestrpljivog iščekivanja Isusova dolaska. Mi čekamo Isusa, a Isus čeka nas. Čeka da mu dođemo, da se ispovjedimo, obnovimo, obratimo. Mi čekamo da se dođe roditi, a on nestrpljivo čeka da se mi rodimo u Njemu. Iskoristimo ovo došašće kako bismo se duhovno obnovili i doživjeli svoje novo duhovno rođenje kroz božićnu svetu ispovijed i kroz svete mise u kojima se uvijek susrećemo s Isusom.

Piše: Ivo Šutalo

Njegova je osnovna zadaća ukazati na onoga koji je središte svijeta i cijele ljudske povijesti – Isusa Krista – Mesiju, i navijestiti njegov dolazak. Ivan „obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha“ (Lk 3,3). Vrhunac njegova djelovanja na Jordanu jest trenutak kada je narodu svojim prstom pokazao Mesiju – Jaganjca Božjega – i kada je toga istoga Mesiju svojim rukama u rijeci Jordanu krstio.

Društveno-političke prilike

Sveti Luka nam hoće reći da je događaj koji želi opisati povijesno i društveno-politički uokviren. Ivan je stvarna povijesna osoba, a ne izmišljena, koji naviješta Isusa Krista, također stvarnu povijesnu osobu, a obojica žive i djeluju u vrijeme drugih stvarnih političkih i vjerskih povijesnih osoba onoga vremena. Ivan je djelovao „petnaeste godine vladanja cara Tiberija“ (Lk 3,1).

– Car Tiberije bio je vladar ondašnjega Rimskoga Carstva, a naslijedio je cara Augusta koji je umro 19. kolovoza 14. godine poslije Krista. Po njemu je mjesec august – kolovoz – dobio naziv.

– Poncije Pilat bio je rimski namjesnik u Judeji, kojega je car Tiberije postavio u službu. Djelovao je od 26. do 36. godine i osudit će Isusa najprije na bičevanje, a onda na križ.

– Herod Antipa sin je Heroda Velikog (onoga koji je poklao nevinu dječicu), a vladao je od 4. godine prije Krista do 40. poslije Krista kao upravitelj Galileje (Herod Veliki je svoje kraljevstvo podijelio s trojicom svojih sinova i tako je svakome pripala po četvrtina, tj. tetrarhija unutar pokrajine, a upravitelji tih „četvrtina“ zvali su se tetrarsi). Tome Herodu Antipi Pilat će u procesu poslati Isusa koji će na njegovo lakrdijanje odgovoriti božanskom šutnjom. Taj isti Herod Antipa će i Ivanu Krstitelju odrubiti glavu jer mu je prigovarao zbog preljubništva.

– Filip, tetrarh Itureje, drugi sin Heroda Velikog, vladao je Iturejom i Trahonitidom, sjeveroistočno od Galileje, od 4. godine prije Krista do 34. po Kristu.

– Lizanije je vladao do 36. godine područjem Abilene, ali nije bio treći sin Herodov (treći se zvao Arhelaj).

– Ana je službeno bio veliki svećenik od 6. do 15. godine, i bio je „u mirovini“, ali kako je imao veliki utjecaj na vjerskom području, Luka ga spominje kao da je redovan. Zbog tako velikog utjecaja Isus je u svom procesu najprije doveden Ani na ispitivanje.

– Kajfa je bio redovni službeni židovski veliki svećenik na službi od 17. do 37. godine, i bio je Anin zet. I pred njega će Isus, nakon Ane, u svome procesu doći na sud kao pred redovnog židovskog vjerskog poglavara.

Ivan poziva na obraćenje

Ivan je bio vrlo utjecajan prorok i glas o njegovu propovijedanju na Jordanu brzo se proširio na sve strane. Narod je htio čuti glas pravog proroka. Pojavom je fascinirao, a propovijedanjem osvajao. Isposnički je i pokornički živio, grijeh osuđivao, na obraćenje pozivao. I narod mu vjerovao! Gdje ja taj!? Takav nam treba! Koji živi onako kako propovijeda! Koji propovijeda onako kako živi! Kako je samo Sv. Ivan opomena i poticaj svim našim svećenicima. Živimo li kako propovijedamo!

Propovijedamo li onako kako živimo!? Ako se to dvoje ne slaže – ne valja! Eto, zato je došašće: da se upitamo živimo li dosljedno kršćanski život, jesmo li spremni na obraćenje i novi život – metanoju – da krenemo novim putem, odreknemo se grješne prošlosti, prihvatimo iznova Isusa, da promijenimo svoj nevaljali mentalitet i usvojimo novi korak, novu stazu i novi pravac koji vodi k sreći, k radosti, k Isusu!

Na to je pozivao prorok Ivan! Pozivao je narod na obraćenje, na kajanje, na otvoreno priznanje grješnosti i nevaljaštine. –Priznaješ li svoj grijeh? –Priznajem! –Kaješ li se od srca? –Kajem! –Hoćeš li više činiti zlo? –Neću! –Zaroni! I zaranjao bi ljude u vode Jordana u znak oproštenja grijeha. A oni bi izlazili s čvrstom odlukom da krenu novom stazom u život i da se više ne vraćaju na staro zlo!

Došašće su dva dolaska

Sveti Ivan i nas danas poziva da pristupimo kroz ovo vrijeme došašća obraćenju. Nema došašća bez obraćenja niti obraćenja bez ispovijedi. Nema Božića bez novog rođenja. Nije Božić samo rođenje Isusovo, to je i naše duhovno rođenje. Ako se i mi za Božić u duhu nanovo ne rodimo, ne obnovimo, ne ispovjedimo, Božića nema!

Nije se Isus rodio radi sebe, nego radi nas! A došašće je idealno vrijeme za obraćenje, za metanoju, za dolazak Isusu! Došašće su dva dolaska: Isusov dolazak nama i naš dolazak Isusu! Isus k nama sigurno ide, ali, idemo li mi k Njemu? Ako Isus ide k nama, a mi ne idemo k Njemu – došašća nema! Neće biti ni Božića. Ako se mimoiđemo, sve smo promašili.

Niti ima došašća, niti ima Božića

Samo imaju osvijetljeni borovi, žmirkave žarulje, prazna svjetla, sve bez duše. Mi iščekujemo rođenje Isusovo, ali puno više Isus iščekuje naše duhovno rođenje. Mi se radujemo Isusovu rođenju, ali se Isus puno više raduje našem duhovnom preporođenju. Hoćemo li se i mi ovoga Božića „roditi“ ili ćemo ostati u utrobi grijeha? Rodit ćemo se! A kako ćemo se roditi! Rodit ćemo se ako se kroz ovo došašće obratimo, ispovjedimo, pomirimo, oprostimo, pokajemo! Ako prezremo grješnu prošlost i krenemo novim putem i novim životom! Eto, na to nas Sv. Ivan poziva: na obraćenje i na novo rođenje!

Obraćenje doktora Ricciardija

Padre Pio iz Pietrelcine u Italiji preminuo je 1968. godine u mjestu San Giovanni Rotondo, pokrajina Puglia. U njegovo vrijeme u gradu je živio i Francesco Ricciardi, liječnik. Bio je uvjereni ateist koji je često napadao i padra Pia i Crkvu Katoličku. Jednoga dana obolio je od raka želuca i, nakon liječničkih konzultacija, onkolozi su zaključili kako mu je ostalo samo nekoliko tjedana života. Unatoč tomu što je bio blizu smrti, dr. Ricciardi ostao je neumoljiv i nije se želio vratiti vjeri. I dalje je jednako napadao vjeru i katoličke svetinje.

Tvrdio je da želi umrijeti onako kako je živio. Ne želi se promijeniti. Padre Pio, koji je u rijetkim situacijama napuštao samostan, odlučio ga je posjetiti. Ricciardi nije imao ništa protiv razgovora, no nakon razgovora je briznuo u plač i zamolio Sveca da ga ispovjedi i pričesti.

Padre Pio mu je nakon udijeljenih sakramenata rekao: „Tvoja je duša ozdravljena, sad će ozdraviti i tvoje tijelo.“ Tako je i bilo. Rak na želucu potom je čudesno nestao, a Ricciardi je postao bliski prijatelj Padra Pia i počeo je živjeti kao istinski vjernik. Često je znao reći kako se ponovno rodio i ponovno počeo živjeti.

Upravo to je ono što ispovijed čini u nama: doživljavamo pravi preporod i novi život. Kao da je život počeo iznova.

Glas viče u došašću

Glas proroka Ivana vikao je u pustinji, poput glasa Izaije proroka:

„Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze… što je krivudavo neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade“ (Lk 3, 5-6). Taj Ivanov glas odjekuje danas u ovom našem došašću, u našem gradu i našoj župi. Što je to krivudavo, što treba izravnati, što poravniti:

– krivudavo je to što lako drugoga osuđujemo, krivo prosuđujemo, optužujemo i često ogovaramo i tračamo. Hoće li se to već jednom ispraviti da ne bude krivudavo ili će naš odnos prema drugima uvijek krivudati?

– pripraviti put znači pripraviti čisto srce: od bluda, od teške psovke, od kletve, od bezobraznih izraza, od bespotrebnih zaklinjanja, od opijanja i drugih nevaljalih običaja. A čisto srce pripravit ćemo samo kroz svetu ispovijed!

– poravniti staze znači oprostiti uvrjedu, ne uzvraćati istom mjerom, pružiti ruku kad je najteže, izmiriti se s onima s kojima ne pričamo, uvažavati i poštivati svoje ukućane i sve ljude u svakodnevnom susretu. To je znak obraćenja i novog rođenja koje donosi radost.

– krivudavo je i neravno ako ne pomognem bližnjemu, ne sudjelujem ni u kakvoj karitativnoj akciji, kad nisam spreman ni na kakvu žrtvu, kad sam grub prema staroj i bolesnoj osobi u svojoj kući, kad ne odem bolesniku u bolnicu, i slično. Uvijek obuzet poslom, nemam vremena za čovjeka u potrebi, sebično pratim samo sebe i svoje životne projekte. Druge sam isključio i samo se predao sebi i svojem poslu. Kad ću se jednom okrenuti drugomu, vidjeti njegovu potrebu i pomoći mu koliko mogu. Hoću li se ovoga Božića obratiti i otići na svetu ispovijed ili ću ostati onaj stari, zakržljali i sebični nevaljalko koji svima drugima nalazi manu, ali sebi nikako.

Zornice – radosna žrtva

U mnogim našim župama kroz došašće vjernici dolaze na mise zornice koje se redovito slave u 6 ujutro. A to znači ustati u 5 i otkinuti od svojega sna za susret s Isusom. Zornica je susret u zoru! Nema ljepšeg susreta od onoga s Isusom. U nekim obiteljima idu i roditelji i djeca, svi odreda. Nitko ne ostaje. Isusu je taj susret posebno drag. Napose kada vjernici zornicu koriste za svetu ispovijed, za obraćenje, za pravu duhovnu obnovu.

Jedan je župnik prva dva-tri jutra zornica u svojoj župi stavio u jednu veliku košaru nekoliko stotina papirića s tekstom. Košaru s papirićima je stavio na dno crkve. Pri izlazu bi svatko uzimao jedan papirić i kroz došašće izvršio ono što na papiriću piše. A bili su razni tekstovi: Svaki dan ću izmoliti krunicu, Kroz došašće ni jednom opsovati, Nikoga neću ogovarati, Kroz došašće neću piti kavu, Svaki dan učiniti malo dobro djelo bližnjemu, Izmoliti tri Očenaša za pokojne svaki dan, Razgovarati s onima koje ne podnosim, itd.

Sveti Ivan nas poziva na obraćenje

Došašće je vrijeme u kojem se treba učiniti nešto lijepo za Isusa. Što si ti odlučio učiniti? Ima još vremena, možeš napraviti odluku i u zadnja dva tjedna. Učini nešto, jer bez obraćenja došašća nema.

Izvor: nedjelja.ba