Drugi svjetski rat: “Naša braća su preživjela teških dana”
Bosna Srebrena od 1. srpnja 1944. godine donosi ovu kratku vijest:
“Uspostavljena je veza s našim samostanom u Rami, koja je bila stalno prekinuta od mjeseca listopada. Naša braća su preživjela teških dana, ali su, hvala Bogu, živa i zdrava i rade nesmetano svoje svećeničke i dušobrižničke poslove. Narodu su bili na veliku utjehu. U ovako teškim prilikama mogao je jasno upoznati, koji su mu pravi prijatelji”.[1]
Živjelo se dakle u strahu i trepetu. Fratri su jedno vrijeme samo danju boravili u samostanu, a pred mrak su odlazili iz njega i noćivali u susjednom selu Ripcima u jednoj seoskoj kući, smatrajući se ipak sigurnijim u većem selu, jer samostan je bio praktično na osami, pa se nikad nije znalo tko će po noći doći i činiti što mu se bude svidjelo.
Fra Ljubo Lucić, Rama kroz stoljeća
[1] Bosna Srebrena, br. 7., Sarajevo 1944., str. 70.
