Dvoje sretnih ljubavnika stvaraju samo jedan kruh
Dvoje sretnih ljubavnika
Dvoje sretnih ljubavnika stvaraju samo jedan kruh,
samo jednu kap lune na travi
hodajući ostavljam sjene dvije što se sjedinjuju,
samo jedno isprazno sunce na nekom krevetu.
Od svih istina oni odabraše dan:
nije ih povezala odjeća bijela već miris,
i ne razbiše riječi ni spokoj.
Sreća je blistava kula.
Zrak, vino uz dvoje ljubavnika pristaju,
noć im podaruje svoje sretne latice,
imaju pravo na sve karanfile.
Dvoje sretnih ljubavnika nemaju kraj i smrt,
rađaju se i umiru mnogo puta dok žive,
posjeduju prirodnu vječnost.
Pablo Neruda rođen je 12. srpnja 1904. godine u Parralu, blizu Temuca, na jugu Čilea. Njegovo pravo ime je Neftali Ricardo Reyes Basualto, a pseudonim, pod kojim je poznat u svijetu, uzeo je od velikog češkog pisca Jana Nerude.
“Neruda je jedan od najvećih svjetskih pjesnika ljubavne poezije, a tomu najbolje svjedoče njegove knjige ljubavnih pjesama i soneta. On ljubav izvodi iz zamršenog labirinta čovjekove osame, a spoznaja da je čovjek sam, otuđen, neshvaćen, odbačen, naprosto zahtijeva traganje za drugim – voljenim bićem, često kroz kušnju, tjeskobu i katarzu, da bi nam ljubav kao jedini pravi izbor, otkrila novi čudesan svijet”, poručio je Jordan Jelić, hrvatski pjesnik, antropolog, prevoditelj, esejist te jedan od najistaknutijih latinoamerikanista na našim prostorima.
Neruda je Nobelovu nagradu za književnost dobio 1971. godine, kao treći Latinoamerikanac. Spada među najveće latinoameričke i svjetske pjesnike svih vremena. Umro je 23. rujna 1973. godine.
