EKSKLUZIVNO KARANTENE I DRUGA MUČILIŠTA Mostarac Nediljko javio se iz Mukoše: “Spavamo po trojica jedan do drugoga”
Mostarac Nediljko Tomas živi i radi u Austriji. Prije 40 dana iz Austrije je krenuo za svoj Mostar kako bi vrijeme samoizolacije proveo u blizini obitelji i Uskrs dočekao u krugu najmilijih. Zatvoren je u karanteni na Ortiješu, a za hercegovina.info priča križni put koji je prošao.
“Prije 40 dana krenuo je moj put za Mostar. Najprije sam sedam dana proveo u izolaciji u svom stanu u Austriji. Nakon toga, 24. ožujka sam spakirao kofere i krenuo put Mostara. Što se događa po dolasku na granicu Hrvatske? Budući da sam državljanin Hrvatske, skidaju me s granice i odvode u Dugopolje u izolaciju. Tu provodim 14 dana. Hranu su mi donosili kao psu, ostavljali ispred vrata”, priča nam Nediljko, koji je petnaesti dan karantene u Dugopolju krenuo za Hercegovinu.
“Prije polaska doktori su me pregledali i sve je bilo uredu. Dolazim na Vinjane. Tu me ponovno skidaju. Tu sam spavao tri dana u šatorima i nekim kamionima. To je bila strava. Nisam mogao spavati od hladnoće i smrada. Nakon tri dana naišao je jedan moj kolega iz Njemačke sa svojim autom i prešao sam kod njega u autu spavati. Moram ponovno reći da smo se smrzli.”
Liječnici nisu odmah došli?
“Doktor je trebao doći što se kaže “svako malo”. Ide za deset minuta, pa će za pola sata, sat, dva i tako ga nije bilo tri dana.
Nakon što je prošla sva ta tortura na Veliki Petak dolazim u Široki Brijeg. U Širokom su me pregledali doktori te smo čekali neki papir iz Sarajeva. Nakon što je isti stigao, rekli su mi da moram u izolaciju u Mostar 14 dana.
Prije toga moram reći kako je mene i mog kolegu načelnik policije iz Širokog me doveo do Pologa. U policiju dolazim u 2 i pol. U Mostaru se čude kako mogu hodati u ta doba budući da je policijski sat. Tu sam se pozvao na načelnika iz Širokog Brijega i kazao im da zovu njega. Tu su nam rekli da nam papiri nisu valjani. Čekali smo do 7 i pol ujutro, spavali ispred policije u automobilu. U 7.30 dolaze po nas i pitaju imamo li uvjete za samoizolaciju. Moj sin je iznajmio stan u ulici Kralja Zvonimira 17 i tu me puštaju, te odlazim odraditi još tih 14 bespotrebnih dana.”
No, nakon osam dana za Nediljka dolaze problemi.
“Nakon osam dana počeli su stizati pozivi, prijetnje kako će policija doći po mene. Zaista sam bio poludio. Nisam to mogao više prihvatiti. Prisiljen sam bio ići u karantenu na Ortiješ. Isprva nisam htio doći, ali me moj sin u subotu navečer doveo ovdje. Iznajmljeni stan se plaća i dalje”
Ne dopuštaju vam da ostanete u iznajmljenom stanu još šest dana i vode vas u Mukošu?
“Tako je. Ovdje dolazim i jedino nas nekoliko ima uredne papire da nismo pozitivni. Ljudi dolaze masovno. Spava nas po trojica u sobi i praktički se dodirujemo, nema nikakvog razmaka. Nakon četiri dana su me prebacili samog u sobu. Ljudi ovdje samo pristižu, nema doktora. Mi smo zatim štrajkali te su nas došli pregledati. Međutim ljudi sada dolaze, nitko ih ne pregledava i bojimo se da se sada od nekoga ne zarazimo. Moram vam iskreno reći da sam poludio. Koliko su me puta testirali nos mi je doslovno razvaljen. Danas sam ponovno testiran i rekli su mi da bi sutra trebao kući. Hoće li to tako biti vidjet ćemo sutra”, kazao je u svojoj priči za hercegovina.info Nediljko Tomas.
Hercegovačko-neretvanska županija među zadnjima je reagirala prema Federaciji i tražila ukidanje karantena, koje su protuzakonite, dok se druge županije već od 14. travnja bore da se ova odluka ukine, a uvede samoizolacija, kako bi oni koji su se trbuhom za kruhom našli s one strane granice stigli svojim kućama.
