Emotivna ispovijest Sarajlije: Našao sestru nakon 28 godina!
Poznati sarajevski fotograf i osnivač “E2 studija” Eldar Nurković nakon 28 godina napokon je pronašao svoju sestru.
– Proizvod sam uspješnih roditelja iz jugoslovenske srednje klase, oca profesora na ekonomskom fakultetu i majke doktora medicine. Imao sam potencijalno dobru genetsku strukturu, i svijetlu budućnost. No, kako to obično biva, prevrtljiva sudbina je umiješala svoje duge prste i zakomplicirala stvari – priča Eldar svoju ispovijest.
– Otac u svom najplodonosnijem dijelu života obolijeva od, kasnije će se ispostaviti, neizlječive bolesti koja će ga odvojiti od nas zauvijek. Malo ga se sjećam uopće. Više kroz priče mnogobrojnih ljudi, kao čovjeka koji je iz surovih sandžačkih vrleti, s hladnog i nepristupačnog sjevera Crne Gore, s obronaka Hajle došao u veliki grad i tu izgradio veliku i uspješnu karijeru. Usput je pomogao brojnim sugrađanima, upisao stotine djece i studenata na fakultete u Prištini, jer je i sam na jednom bio uvaženi profesor i iskoristio svoj utjecaj i moć za obrazovanje brojnih ljudi. Tu je kupio svoju besmrtnost – kazao je Eldar.
– Imao je naizgled savršen život i karijeru, bio je nevjerojatan filantrop, pomagao je ljudima, ali nešto je moralo, kao po starom dobrom balkanskom običaju, krenuti po zlu. Nije pošteno ni osjetio svoje tridesete godine, a bio je već obolio od karcinoma nazalnih sinusa koji će kasnije metastazirati – rekao je Eldar.
Njegov otac Ćerim je prije braka s njegovom majkom dugo bio u vezi sa ženom druge vjere koju njeni roditelji nisu podržavali. Čak su joj zaprijetili da će je se odreći ukoliko se uda za Ćerima.
– To je bila zabranjena ljubav. Po mojim saznanjima, negdje skoro pred samu njegovu smrt, dok je bio uveliko u braku s mojom majkom, pojavila se ta žena, saznavši za njegovo veoma teško stanje, i dovela moju sestru rekavši da ne traži ništa i da samo želi da mu kaže da on ima još jedno dijete prije nego napusti ovaj svijet – kazao je Eldar.
On je imao pet godina kada je ostao bez oca i kada je počeo rat na prostoru bivše Jugoslavije. Bio je odvojen od majke i uz baku i djeda proveo teško ratno i poratno djetinjstvo i odrastanje.
– S 18 godina saznajem od mame da imam polusestru i njeno ime i prezime i da je mogu potražiti ako želim. A želio sam i počeo sam je tražiti. Od nekih ljudi koji su bili bliski s mojim ocem saznao sam da je živjela u Mostaru. Kada sam napokon došao do adrese, saznao sam da su zbog rata otišli u Srbiju, a možda i negdje dalje. Opet sam se nalazio na samom početku… Sve te godine sam razmišljao kako bi bilo dobro da je nađem, da je imam, da popunim tu ogromnu prazninu u životu koji je bio pun nekih gubitaka – priča Eldar.
Eldar sa sestrom Milenom i nećakom KonstantinomPostojala je mogućnost da se njegova sestra Milena udala i promijenila prezime, što bi potragu učinilo gotovo nemogućom.
– Mislio sam i osjećao sam da, ako valjda zna da ja postojim negdje na ovom svijetu, da bi mi se sigurno javila nekako. Onda je došlo vrijeme društvenih mreža i tri godine traženja preko Facebooka. U jednom trenutku je njeno ime dalo pet rezultata. Poslao sam svima istu poruku, koja je imala krajnje neobičan sadržaj „Zdravo, zovem se Eldar Nurković, živim u Sarajevu i postoji mogućnost da sam ja tvoj brat“… Zamislite, naravno, reakciju tamo neke Milene Đ. koja je pročitala tu poruku… Dobivao sam negativne odgovore, jedan za drugim. Sestra mi je zadnja odgovorila – sjeća se Eldar.
Sve što je znala o svom ocu je da se prezivao Nurković. Zvala je mamu da vidi poruku koju je dobila.
– Njena mama je odmah počela plakati i pobjegla u WC gdje se zaključala. Moja sestra je lupala na vrata tražeći histerično odgovor na pitanje i tisuće upitnika iznad glave. Pogotovo zbog činjenice da je cijeli život htjela imati brata i maštala o tome, moleći mamu da joj ga rodi… Njena mama je, nažalost, odlučila unaprijed da se ne trebamo znati, jer ja kao dijete iz regularnog braka i druge vjere ne bih nikad prihvatio za sestru Srpkinju Milenu, mislila je, valjda. E pa dobro se preračunala – kazao je Eldar koji smatra da nitko i ništa ne može popuniti vrijeme koje su Milena i on izgubili maštajući jedno o drugom.
– Ubrzo nakon te poruke, Milena je došla kod mene u Sarajevo i nismo se odvajali sedam dana… Čudan osjećaj, ne poznaješ svoju krv, a njen genetski kod te privlači kao nikad i ništa do tada… Tko je smio sebi dati za pravo da nam „ukrade“ sve te godine i snove iza nas?… Ostalo je povijest. I te kako smo se prihvatili i samo nam je žao što toliko vremena nismo imali pravo jedno na drugo i što nismo imali jedno drugo. To nam više nitko ne može oduzeti – rekao je Eldar koji je nedavno postao i ponosni ujak malog Konstantina.
Za trivijalne razloge zbog kojih je skoro tri desetljeća živio bez sestre, a koja mu je danas jedna od najvažnijih osoba, ima samo jedan komentar.
– Život je previše kratak da ga ne bismo živjeli punim plućima – zaključuje Eldar.
24sata.hr
