Europa se masovno naoružava

Izvješće Štokholmskog mirovnog instituta pokazuje kako se Europa još od ruske invazije Krima počela naoružavati. A nakon Ukrajine nestalo je i posljednjih obzira prema Rusiji, piše Deutsche Welle.

Izvješće Štokholmskog mirovnog instituta SIPRI zapravo obuhvaća tek razdoblje od 2017. do 2021. i uspoređuje ga s četverogodišnjim razdobljem prije toga. Ovo izvješće se odnosi na trgovinu, dakle ne na same vojne izdatke pojedinih država, ali već i ovi podaci svjedoče o tome kako prije svega Europa ubrzano puni svoje arsenale.

U čitavom svijetu je u tom razdoblju opseg kupljenog oružja zapravo pao za 4.6%, ali europske države su kupile za 19% veći iznos oružja nego u prethodnom razdoblju.

To još nije ništa u usporedbi s odlukom niza država Europe o drastičnom povećanju svojih izdataka za obranu nakon napada Rusije na Ukrajinu, ali već to izvješće obuhvaća razdoblje kad su počele ozbiljne napetosti prema Rusiji: ono već sadrži reakciju članica NATO-a na “rusku aneksiju Krima 2014. i agresiju u Donbasu”, objašnjava Ian Anthony, koji je na čelu odjela za Europu u SIPRI-ju. Naime, već je 2014. NATO odlučio okrenuti trend sve manjih izdataka za obranu.

Manji izvoz ne govori sve

Sami podaci o međunarodnoj trgovini ne pružaju pravu sliku. Primjerice, u promatranom razdoblju izvoz oružja Francuske – inače na trećem mjestu po trgovini oružjem – pao je za 59%, Njemačke (5. mjesto) za 19%, a Rusije koja je drugi izvoznik oružja na svijetu – za 26%.

To zapravo nema veze s Ukrajinom, nego je rezultat znatno manje narudžbe ruskog naoružanja iz samo dvije zemlje, Indije i Vijetnama. Kako će se razvijati međunarodni poslovi ruskih tvornica oružja nakon agresije na Ukrajinu, teško je reći. Vijetnam je stari kupac ruskog oružja, a Indija je i u doba SSSR-a uredno kupovala oružje i s jedne i s druge strane.

O trenutnom razvoju i brizi Europe za vlastitu sigurnost u ovoj statistici jedino govori podatak o značajnom povećanju izvoza naoružanja od najvećeg na svijetu, Sjedinjenih Američkih Država, za 14% u usporedbi s prethodnim četverogodišnjim razdobljem.

Tu je svakako određenu ulogu imao i pritisak tadašnjeg američkog predsjednika Trumpa, ali i izvješće piše o tome kako je glavni uzrok nabave američkog oružja europskih zemalja bio pogoršanje odnosa prema Rusiji, “prije svega od zemalja koje nisu sposobne svoje potrebe pokriti vlastitom industrijom oružja”, piše jedan od autora Pieter Wezeman.

Avioni se masovno kupuju

To se najprije odnosi na borbene avione. Velika Britanija, Norveška i Nizozemska su ukupno naručile 71 američki avion F-35, a u posljednje dvije godine došlo je još mnoštvo narudžbi iz zemalja koje se osjećaju osobito ugrožene od Rusije – Finska je kupila 64 komada, a Poljska 32.

Njemačka i dalje ustraje u svojoj eskadrili Eurofightera, ali je zato od Amerikanaca požurila kupiti pet aviona P-8A, što je Boeingov model 737, ali posebno opremljen i naoružan za potragu i uništavanje neprijateljskih podmornica.

Zanimljivo je i da je od 2017. do 2021. pao izvoz oružja i jedne Kine za 31%, ali i nedavna odluka tamošnjeg Narodnog kongresa o rekordnom izdatku za vojsku prije svjedoči o tome kako su i tamošnje tvornice radile punom parom, ali za domaće potrebe.

Isto tako je zanimljiv – i također proturječi propagandnoj mašineriji Kremlja – podatak o uvozu oružja Ukrajine. Naime, on je od 2017. do 2021. bio – gotovo beznačajan.

Ukrajina gotovo i nije kupovala

SIPRI to objašnjava “slabom financijskom sposobnošću zemlje i činjenicom da Ukrajina ima vlastite proizvodne kapaciteta oružja i značajne zalihe oružja”, iako pretežno iz doba SSSR-a, piše u ovom izvješću.

Osim toga, “do veljače 2022. više je od najvažnijih izvoznika oružja ograničavalo svoju prodaju oružja Ukrajini u brizi kako bi to moglo samo još provocirati napetosti”.

Konkretno, radi se o 12 bespilotnih letjelica iz Turske, 540 protuoklopnih raketa iz SAD i 87 oklopnih vozila te 56 komada artiljerijskog oružja iz Češke. Riječ je o letjelicama tipa Bayraktar i protuoklopnim RB Javelin, a iako je u ovom ratu bilo izvješća o uporabi ovog oružja, Ian Anthony smatra da “nijedan pojedini oružani sustav neće odrediti ishod ovog rata. Rusija primjenjuje opsadu, upotrebljava teško topništvo i neprecizno bombardiranje”, zbog čega ima i toliko civilnih žrtava, ali sve to pokazuje i da sve priče o novim oružanim sustavima koji će promijeniti izgled bojišta, barem kad je riječ o Rusiji, treba uzeti s oprezom, smatra Anthony.