Foto: Živjeti radostan život uz molitvu i skromnost
Dok jesenska blagost obasipa Ramu svojim bojama i sunce se primiče svom smiraju, tri žene sjede pred starom ramskom kućom, razgovaraju i mole.
Svaki prolaznik koji bi naišao kroz Vlake sigurno bi zastao i pozdravio ove tri žene u narodnoj nošnji; Ane, Mare i još jedna Ane Pavličević koja je rođena Augustinović. Nevjerojatna radost dolaska posjetitelja očitava se u svakoj izgovorenoj riječi i osmjehu na licu.
Kroz razgovore o životu saznajemo svu njihovu tegobu. Siromaštvo i težak život nakon četničkog pokolja 1942. godine, poslijeratno breme, a ni kasnije nije život bio lagan. Ana Pavličević s ponosom pokazuje svoje tetovirane ruke. Pripovijeda o svojoj djeci, unučadima, stradavanju djece, ali se u njezinoj svakoj riječi razabire hrabrost u borbi sa životom. Na pitanje, gdje i kako pronalazi toliki optimizam, radost i vjeru kazala je: “Meni je molitva sve. Stalno slušam radio Mir Međugorje. Stara sam i ne mogu svaki put otići na misu na Orašac pa onda slušam misu na Međugorju. ”
Djeca i unučad su razasuta po svijetu, ali su svakodnevno telefonskim kontaktom sa svojom majkom i bakom. Njih tri su pravi primjera kako živjeti radostan život uz molitvu i skromnost.
