Fra Grgo Martić: Teško narodu bez ljubavi bratske, kao Bosni bez zemlje Hrvatske (1822.)

Fra Grgo Martić rođen je u mjestu Rastovača u općini Posušje, na današnji dan 24. siječnja 1822. godine. Djetinjstvo je proveo u zavičaju. 1834. godine odlazi u samostan u Kreševo gdje započinje školovanje. U Kreševu boravi do 1838., a školovanje od 1844. godine nastavlja izvan Bosne, u Požegi, Zagrebu i Stolnom Biogradu u Mađarskoj. Za svećenika je zaređen na Božić 1844. godine. Od 1879. godine pa sve do smrti, 30. kolovoza 1905. godine, živio je uglavnom u franjevačkom samostanu u Kreševu.

“Teško narodu bez ljubavi bratske, kao Bosni bez zemlje Hrvatske”

Martići su jedno od najstarijih plemena u posuškom kraju. Tu su prema nekim izvorima naseljeni više od 300 godina dok drugi izvori kažu da su tu i više od 500 godina. I gradsko groblje u Posušju vezano je uz njihov ”Martića križ”, a uz taj križ vezana je i legenda. Prema njoj je u Martića rodu živjelo 12 braće, i jedan od njih je u mladosti umro i pokopan ispod tog križa. Braća su mu u znak spomena postavila taj križ izrađen od kamena koji je dovučen s 12 volova s planine Zavelima…Dalje se kaže kako je neki turski moćnik u prolasku pored tog križa, putujući iz Mostara u Duvno, vidio taj križ i stao da ga sruši. Ljutito je uzeo buzdovan i viknuvši: ”Ko te tu posadi…” udario je po križu. Od udarca oronuli su komadići križa i zabili se Turčinu u oči. U bolovima on je prestao udarati po križu i rekao: ”Od sada te nitko ne smije dirati!”. Tako križ i danas stoji, a na njemu je vidljivo oštećenje od udarca koje ide u prilog istinitosti legende. Fra Grgo je rođen u obitelji Grge Martića i Jele Kukulj iz Imotskih Vinjana. U obitelji je bilo šestoro djece, a fra Grgino krsno ime je Mate. Mali Mate ostao je mlad bez oca, a o njemu, braći i sestrama brinuo je stric Rade. Otac se zavjetovao da će Matu dati u samostan da postane fratar, ali kako je rano preminuo njegovu nakanu izvršio je brat Rade. Godine 1834. Rade je malog Matu odveo u samostan u Kreševo jer su fratri toga samostana tada opsluživali pastvu u Hercegovini. Fra Grgo nakon odlaska nije često posjećivao rodni kraj,  tek 2-3 puta godišnje. Svoj život i rad posvetio je Bogu i Bosni, što je možda i razlog što njegovo djelo nije tako prepoznatljivo u Posušju koliko su prepoznatljiva djela druge njegove braće franjevaca. No pred sam kraj života došao je u Posušje da se zauvijek oprosti sa svojim krajem. Danas se Posušani diče fra Grgom, njegovim radom i njegovoj pomoći Bosni o kojoj on pjeva: „Teško domu bez ljubavi bratske, kao Bosni bez zemlje Hrvatske!”

Političko djelovanje fra Grge Martića

Naime, političke prilike u Bosni bile su u doba fra Grge Martića jako burne i uvelike su utjecale na njegovo djelo. On je rođen i veći dio života je živio pod turskom vlašću, od 1822. do 1878. godine, a drugi dio pod Austro-Ugarskom vlašću, od 1878.-1905. godine. Bio je aktivni sudionik u političkim i kulturnim događanjima tog vremena, osobito u vrijeme smjene turske i nastupa Austro-Ugarske vlasti. Težak položaj kršćanskog pučanstva u BiH tijekom posljednjeg desetljeća turske vlasti na tim prostorima uzrokovao je više buna i pobuna.  Katoličko stanovništvo i franjevci su uglavnom s odobravanjem prihvatili dolazak Austro-Ugarske u BiH 1878. godine. Fra Grgo Martić je bio iznimno snalažljiv i dovitljiv i zahvaljujući tim sposobnostima ostvario je dosta dobre i snažne veze na visokim položajima. Bio je u dobrim odnosima s najvišim predstavnicima tadašnjih vlasti, npr. s Omer-pašom Latasom. Te je veze koristio za zaštitu Katoličke Crkve i franjevačkog reda, ali i pojedinaca bez obzira na to kojoj su vjeri pripadali. Iako nije bio na vlasti, bio je pri vlasti pa je morao zauzimati stav i u nacionalnim i u političkim pitanjima. U svojoj mladosti on je bio žestok ilirac pa je tako i zastupao široko narodno jedinstvo, onako kako su ga ilirci shvaćali. Pisao je jednako u hrvatskim i u srpskim listovima. Kad je zašao u zrelije godine, oko 1866. godine, njegov se stav mijenja pa se on okreće prema hrvatskom državnom pravu, ali nimalo ne napušta stav dobrosusjedstva prema pravoslavcima i muslimanima. Ono čemu se par protivio bila je srpska propaganda i svojatanje Bosne.

Politička uloga fra Grge Martića bila je posebno izražena za vrijeme rada u Agenciji bosanskih franjevaca u Sarajevu, kojoj je bio zadatak zastupanje interesa franjevačkog reda i katoličkog puka u BiH. U mladosti, u razdoblju turske vladavine, zanosio se ujedinjenjem Hrvata i Srba u zajedničku državu jer je u tome vidio jedini način za oslobođenje od turske vlasti. Nije pravio razlike među vjerama i narodima.

No u vrijeme ustanka u BiH, i kasnije dolaskom Austro-Ugarske, drugačije se postavlja prema tom problemu. Dolaskom Austrije njegov politički rad se umanjuje i do kraja života uglavnom živi povučeno u kreševskom samostanu.

Obrazovni i kulturni rad

Pored političkog rada za fra Grgu Martića važno je i njegovo kulturno djelovanje osobito na području obrazovanja. Tim se poslom bavio više godina, predavao je u franjevačkoj školi u Kreševu, općenito se bavio pitanjem školstva, a pisao je i udžbenike. Nastavničkim radom bavio se gotovo pet desetljeća, a u tom poslu bio je nenadmašan. Godine 1871. Martić je objavio Početni zemljopis za katoličke učione u Bosni, u vrijeme kada je bilo teško sa strane dobivati školske knjige i udžbenike. Godine 1858. pripremio je i Diksioner tursko-srpsko-hrvatski, ali nije objavljen jer u to vrijeme u Bosni nije bilo tiskara, a kada je materijal poslan u Beograd, sve je nestalo. Fra Grgo se bavio i prikupljanjem narodnih umotvorina pod utjecajem romantike koja je zahvatila književni svijet toga vremena. Zajedno s Ivanom Franom Jukićem 1858. godine  skuplja narodne pjesme i izdaje zbirku u Osijeku  pod naslovom Narodne pjesme bosanske i hercegovačke.

Fra Grgin književni rad

Književnim radom se Martić bavio punih šezdeset godina. Ispjevao je preko sto tisuća stihova što ga čini najplodnijim književnikom u BiH u 19. stoljeću. Napisao je samo nekoliko proznih djela. Dok je studirao filozofiju u Zagrebu, ušao je u društvo vodećih iliraca i oduševio se njihovim idejama i pokretom te je i sam postao narodni preporoditelj. Svoje je pjesme potpisivao «Ljubomir Martić, ilir iz Hercegovine», a fra Grgo Martić objavljivao ju je pod pseudonimima Fr. Gr. M-ć, Ljubomir, M.G., fra Grgo, Radovan, Neznan Poznanović, u raznim hrvatskim časopisima. U zadnjem dijelu svog života u Kreševu fra Grgo Martić je stekao veliki broj prijatelja koji nisu dopustili da njegovo djelo bude zaboravljeno. Iako nije bio junak ni borac kao Jukić, ipak je bio dio naroda i s njime je zajedno živio i pomagao mu koliko je mogao. Zato je njegov život postao legendom prije smrti. Ostao je značajna figura, predstavnik jednog nemirnog i nesigurnog vremena u kojem je igrao značaju ulogu. Živio je za dobro naroda i umro je s utjehom da je ipak nešto učinio za njega.

Miroslav Landeka