Fra Miro Babić iz Bugojna već 20 godina pomaže siromašnima u Africi i brine o 16 crkvi

Član Franjevačke provincije Bosne Srebrene, rođen u Bugojnu, fra Miro Babić zaređen je za svećenika 2002. godine, a već dvadeset godina djeluje kao misionar u Africi.

Misionarsko djelovanje započeo je u Ugandi, a danas je njegov dom selo Subukija u središnjoj Keniji, gdje skrbi o prostranoj misiji s 16 područnih crkava. Uz pastoralni rad, svoje je djelovanje posvetio odgoju i obrazovanju djece i mladih koji žive u iznimno teškim uvjetima, piše Fena.

Vodi sirotište „Mali dom“ za djecu bez roditeljske skrbi, bolesnu, djecu s invaliditetom i napuštenu djecu, kao i Srednju školu sv. Franje, koja omogućuje obrazovanje za oko 500 djece iz najugroženijih obitelji u tom zabačenom području.

Pokrenuo je i ambulantu te mobilnu kliniku bez liječnika, koja se oslanja na rad jedne medicinske sestre i tehničara, a koja je ujedno jedini oblik medicinske pomoći lokalnom stanovništvu.

Zahvaljujući toj inicijativi, cijepljenjem je iskorijenjena dječja paraliza, osigurani su lijekovi protiv malarije te je suzbijena pothranjenost djece, koja je uz malariju jedan od najčešćih uzroka smrtnosti u toj regiji.

U razgovoru za Fenu fra Miro Babić ističe da je odluka da postane misionar sazrijevala pred sam kraj studija, u razdoblju kada su se pitanja o budućnosti intenzivirala, a unutarnji nemiri postajali sve snažniji.

„Još nisam znao što točno želim i u tom je razdoblju netko u mojoj sobi ostavio misijski informativni list ‘Radosna vijest’. Listao sam ga, ne sluteći da će upravo taj trenutak postati prekretnica. Tada sam osjetio neopisiv mir, sigurnost i smirenost, kao da se sve posložilo. Shvatio sam da sam pronašao svoj životni put. Želio sam biti misionar i zarediti se. U početku sam u srcu nosio želju za Latinskom Amerikom i s tom sam željom otišao provincijalu. Dobio sam potvrdu da mogu poći u misije, ali me put neočekivano odveo u Afriku. Danas vjerujem da me Afrika nije dočekala slučajno, nego da mi je to mjesto bilo namijenjeno“, istaknuo je.

Poslani činiti dobro

Govoreći o svojim očekivanjima pri dolasku u Afriku i značenju misionarskog poziva, fra Miro pojašnjava da riječ misionar znači poslanik, te da smo svi poslani činiti dobro, gdje god se nalazili.

„Po dolasku u Afriku nisam bio svjestan što me čeka. Dočekao me potpuno nov i nepoznat svijet. Upravo se u tom drugačijem i neočekivanom krila najveća ljepota života. Misionarski poziv velika je životna pustolovina i zato zahtijeva vjeru u Boga. Treba mu dopustiti da raste u nama i da nas vodi. Kao ljudi često se dovodimo u teške, pa i bezizlazne situacije, ali Bog nas u svojoj mudrosti i milosti može izbaviti ako ga tražimo. Svi služimo Bogu na različite načine, a On želi biti u središtu našega života. Ako tražimo njegovo vodstvo, vodit će nas putem kojim želi i blagosloviti naš život kako bismo mogli činiti Njegovo djelo. U Afriku sam došao uvjeren da ću ja biti taj koji će mijenjati stvari, donositi rješenja i poboljšanja“, kazao je.

„Afrika je promijenila mene“

Vjerovao je, kaže, da ima snagu i znanje učiniti „nešto veliko“, što je bilo razmišljanje mladog čovjeka ispunjenog idealizmom i dobrim namjerama, ali i određenom naivnošću.

„Stvarnost me brzo naučila poniznosti. Africi nisam trebao kao spasitelj, nego kao netko tko će biti prisutan, slušati i imati otvoreno srce. Tu se dogodio pravi preokret: nisam ja promijenio Afriku, nego je Afrika promijenila mene. Naučila me strpljenju, zahvalnosti za male stvari, drugačijem shvaćanju vremena, zajedništva i vjere. Biti misionar značilo je prihvatiti put služenja, a ne dokazivanja, biti s ljudima, a ne iznad njih, više učiti nego poučavati. Misija je postala put osobnog sazrijevanja i produbljenja vjere“, istaknuo je.

Specifičnost misionarskog života

Fra Miro naglašava da je posebnost misionarskog života upravo u služenju, u donošenju radosti ljudima, u blizini i osloncu u njihovim svakodnevnim borbama, kao i u odgovoru na njihove duhovne, materijalne i ljudske potrebe.

Počeci nisu bili jednostavni. Novi jezik, kultura, način razmišljanja, siromaštvo, nedostatak infrastrukture, česti nestanci struje i vode, kao i drukčije shvaćanje vremena i odgovornosti, predstavljali su velik izazov. Posebno su teški bili prvi zdravstveni problemi, poput susreta s malarijom, kao i trenuci samoće.

„Ipak, upravo su me ti izazovi učili poniznosti, strpljenju i povjerenju. Misionarski put nije lagan, pun je uspona i padova, ali ustrajnost iz dana u dan čovjeka izgrađuje. Kao i u životu, nije jedan izazov taj koji nas čini jakima, nego svakodnevna vjernost i nošenje vlastitog križa. To je najteže, ali i najplodonosnije“, poručio je.

Rad s djecom

Rad s djecom u Africi opisuje kao posebno lijepo iskustvo. Djeca su otvorena, radosna, željna učenja i napretka unatoč teškim životnim uvjetima. Vesele se sitnicama poput nove olovke, knjige, bombona ili jednostavno vremenu provedenom s nekim tko ih sluša.

„Djeca su svugdje ista, razigrana i znatiželjna, ali su njihove potrebe ovdje skromnije. Sanjaju o školovanju i izlasku iz kruga siromaštva, ne samo zbog sebe, nego i kako bi pomogli obitelji i zajednici“, naglašava.

U sklopu misije fra Miro vodi sirotište „Mali dom“, gdje skrbi o napuštenoj, bolesnoj djeci, djeci bez roditelja i djeci s teškoćama u razvoju. O njima brinu žene iz sela zaposlene kao „mame“, a djeca žive kao velika obitelj, imaju tri obroka dnevno i redovite obveze.

Posebna se pažnja posvećuje obrazovanju, zdravstvenoj skrbi, higijenskim uvjetima i prehrani prilagođenoj lokalnim navikama.

Uz sirotište vodi i Srednju školu sv. Franje, internatskog tipa, koju pohađa oko 500 djece različitih etničkih i vjerskih pripadnosti. Škola pruža znanje, ali i temeljne vrijednosti, sigurnost i nadu u bolju budućnost.

Radost u malim stvarima

Fra Miro ističe da nas Afrikanci uče kako pronaći radost u malim stvarima, biti zahvalni i shvatiti da prava sreća nije u posjedovanju, nego u davanju.

„U blagdansko vrijeme ta se poruka posebno osjeti. Mali znakovi pažnje, osmijeh, molitva ili djelo dobrote čine blagdane posebnima i podsjećaju nas da su ljubav i darivanje vredniji od materijalnih stvari“, poručio je.

Razgovor za Fenu fra Miro Babić završava porukom da smo svi pozvani, svatko u svom okruženju, širiti radosnu vijest i činiti dobro.

„Naša veličina nije u onome što posjedujemo, nego u onome što dajemo. Ovdje smo da ljubimo ljude, činimo dobro i služimo svima“, naglasio je fra Miro Babić