Fragmenti iz desetogodišnjeg rada u likovnoj kulturi Rame

Općina Prozor-Rama Rama je u proteklih 10 godina intenzivno radila na okupljanju eminentnih imena iz svijeta umjetnosti. Sve kako bi ramski kraj, za sve njegove žitelje, ali i one koji Ramu posjećuju, obogatili impresivnim djelima, prije svega likovnim i kiparskim ostvarenjima.

Naravno, umjetničko oplemenjivanje Rame započelo je još u 60-im godinama kada je fra Eduard Žilić započeo umjetničko uređenje Gospine crkve i šćitskoga poluotoka.

Krajem kolovoza u Domu kulture u Prozoru svečano je otvorena izložba “Slikari ramskoga kruga”. Postavka je ovo koja okuplja hrvatske i bosanskohercegovačke umjetnike i njihova djela u kojima su prikazali ljepotu Rame. Osim inicijatora izložbe i vlasnika umjetničkih djela fra Ivana Jelića, likovnog umjetnika Tomislava Zane, okupljenima se na izložbi kratko obratio i načelnik općine Prozor-Rama koji se osvrnuo upravo na sva likovna ostvarenja u Rami od 2013. do 2023.

Načelnikov govor s otvaranja izložbe “Slikari ramskoga kruga” donosimo u cijelosti:

Kultura oplemenjuje naše odnose. Izvlači ga život iz njegove prirodne datosti koja zna sputavati duh. Kultura ne dopušta čovjeku da skrene u divlji dio svoje naravi. Unutar kulture likovna umjetnost prati čovjeka od početaka civilizacije. Crtanje i slikanje, svjetlo i boja nisu puka sredstva zabave ili puka igrarija, nego nezaobilazna pomoć za očovječenje sebe i svijeta.

Svatko od nas, vjerujem, ima neku sliku koja ga prati čitava života. Kao djeca neki su odrastali s očima uprtim u sliku anđela čuvara koji prati dijete nad provalijom, ili uz sliku sv. Ante s djetetom Isusom u naručju, ili nam se urezala kakva Gospina slika. Neke od nas posebno prati Biffelova velika slika iz apside šćitske crkve. Svakako mnogi pogledaju na neki svoj osobni križ. Neki ljubomorno čuvaju naslijeđeni križ s pocrnjelim Isusovim tijelom ili u sebi nose izblijeđeni križ s grobnog kamena nekoga svoga bližnjega.

Ovom prilikom sabiremo jednu, vremenski malu, od deset godina, ali kvalitetom značajnu dionicu naših nastojanja, načelnika Općine Prozor-Rama i njegovih suradnika, nekih ramskih franjevaca i prijatelja, da umjetničkim djelima, likovnim i kiparskim ostvarenjima oplemenimo svoj duh, svete prostore, crkve i groblja, ali i javna mjesta, općinske prostorije. Nismo počeli od nule. Naprotiv, prije nas činili su to drugi. Posebno ističemo fra Eduarda Žilića, koji je ’60-tih godina prošloga stoljeća započeo umjetničko uređenje Gospine crkve i šćitskoga poluotoka i time inicirao umjetničko oplemenjivanje Rame koje traje do nas danas.

Na njegovom tragu i mi smo nastojali sebi i svome zavičaju dati višu estetsku notu

Nismo uvijek uspjeli biti na visokoj razini, ali nam se čini da nismo namjerno birali kič. Tako je prva zamjetna izložba bila u Zagrebu u listopadu 2013. (Galerija Vladimir Filakovac) pod idejom da se sabere veći broj (mladih) umjetnika slikara s temom Rame –”Slikari ramskoga kruga” (Igor Rončević, Matko Vekić, Stjepan Šandrk, Martina Grlić, Ivan Tomasović, Andrija Ivanišić, Darko Markić i Mile Blažević). Slikari su bili “pozvani da obilježja podneblja i krajolika, kao i živo kulturno naslijeđe sažimaju u likovne vrijednosti svojih djela stvarajući novu temu svojega slikarstva” (Milan Bešlić).

U desetljeću iza nas priličan broj slikara i kipara vezalo se za Ramu

Nužno je spomenuti postavljanje kipa “Gospe Ramske” kipara Stipe Sikrice u perivoj šćitskoga samostana u sklopu međunarodnog projekta Staza Gospi Sinjskoj, 2015. (Kip je uklonjen u travnju 2017. i stavljen u samostansku Galeriju ‘fra Ljubo Lucić’.) Neizostavno je i naše zalaganje za nabavljanje i izložbu slika iz Franjevačkoga samostana Rama Ščit slikara Đure Sedera u Umjetničkoj galeriji u Sarajevu (prosinac 2016.).

Za osobni, a i naš kolektivni, dakle zavičajni identitet, važna je povijest Rame i u njoj bosanski ban i kralj Tvrtko. Naime, za Tvrtka se veže prvo spominjanje utvrde, gradine Prozora u Rami iz 1366. Osim što smo za tu 650. obljetnicu organizirali simpozij i izdali vrijedan zbornik o povijesti i nekim aktualnim pitanjima Rame («Bosanski ban Tvrtko ‘Pod Prozorom u Rami’», ur. fra Tomislav Brković), kipar Petar Dolić je god. 2017. u ulaznom kružnom toku, na prozorskom raskrižju cesta za Jablanicu, Uskoplje i Tomislavgrad isklesao monumentalni “Tvrtkov biljeg”, suvremeno aktualizirani nadgrobni spomenik naših predaka.

Četiri godine kasnije (2021.) pred novu zgradu općine postavljen je kip kralja Tvrtka, rad kipar Kuzme Kovačića. Nakana nam nije bila veličati prošla vremena i mrtve kraljeve, nego kroz spomeničku baštinu posvijestiti povijesni kontinuitet i sadašnju odgovornost za svoju općinu i zemlju.

Vrijedna izložba kojom smo htjeli podsjetiti na prekretne događaje vezane za nastanak Ramskoga jezera 1968., te zahvaliti iseljenim Ramljacima, bila je izložba «PanoRama» u zagrebačkom muzeju Mimara, početkom lipnja 2018., s programskim naslovom: «Izložba slika i skulptura o 50. godišnjici velikog ramskog seljenja.»

Tako smo se – osim organiziranja simpozija i objavljivanja zbornika na temu izgradnje hidroelektrane Rama i velikoga seljenja: “Rama 1968. – od iseljavanja do integracije” (ur. fra Tomslav Brković I Ivan Markešić) – zaputili u Zagreb da se predstavimo široj kulturnoj javnosti, i da taj “vodeni egzodus” Ramljaka iznova učinimo stvaralačkim, a ne samo lamentirajućim sjećanjem. (Na izložbi su izlagali svoja djela: Petar Dolić, Martina Grlić, Pavle Pavlović, Zlatan Pintek, Blaženka Salavarda, Mohamed David Shreim, Stjepan Šandrk i Matko Vekić.) “Likovna umjetnost u Rami, kao i izložba PanoRama potvrda su da zemljopisna izoliranost ne znači kulturnu izoliranost, naročito ne danas u vremenu pokretljivosti […]. Rama je živa, nadahnjujuća; jer je fascinantna njezina elementarna priroda – planine i krš, rasuta sela i voda; jer ramska zavičajna memorija, religijska i etnička, katolička i hrvatska privlače i one koji nisu Ramljaci da toj prirodi i memoriji dadnu umjetničku formu” (Nevenka Šarčević)

U sklopu sveobuhvatne obnove crkve sv. Ante na Gračacu, koju je vodio župnik fra Mato Topić, u gračačkoj crkvi je god. 2017. kipar Dolić isklesao kameni oltar, ambon i dva za pobožnost prikladna svetačka lika: Mariju i svetog Antu. Na Gračacu je godinu dana kasnije, nakon zagrebačke “PanoRame”, početkom rujna 2018., u sklopu Dana općine, održana i likovna kolonija. Sudionici, pozamašan broj različitih generacija, većinom su bili renomirani slikari i slikarice te kipari iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Hrvatske (Grgur Akrap, Muhamed Bajramović, HamoČavrk, Petar Dolić, Martina Grlić, Anto Kajinić, Zoran Kruta, Josip Lovrenović, MamčiloMacanović, Mia Matijević, Josip Mijić Ana Ratković- Sobota, Stjepan Šandrk, Perica Vidić i Matko Vekić. Gračačka kolonija je također velikim dijelom bilo slikanje Rame, aktualiziranje zavičajnih vrednota, tradicije i identiteta.

Već spominjani kipar Petar Dolić isklesao je impozantni bijeli kameni križ u Rumbočkom groblju 2019. koji natkriljuje grobove, i u kojem se sjedinjuju ljudska i Isusovca patnja, Isusovo uskrsnuće i nada vjernika da će se njihovi pokojni, umrli i stradali, naći s Isusom u zajedničkom novom, otkupljenom životu.

Iste 2019. godine, u listopadu, u Zagrebu je u Galeriji Račić otvorena izložba «Amblemi ramskoga zavičaja». Riječ je o kiparskim minijaturama u Rami tih godina najaktivnijeg kipara Petra Dolića: izložba na temu života u Rami (u tri ciklusa: Kod fotografa, Iz života Rame i Na jezeru).

Na iznimno zapaženoj izložbi posebnu pozornost privukao je Dolićev “Gastarbajter”. Ta će minijatura prerasti u stvarni spomenik svim Ramljacima i bit će postavljen 2022. na frekventnoj prozorskoj ulici, usred vreve i života, kao zahvalno sjećanje svima koji su stjecali imetak, hranili svoje obitelji i bdjeli nad svojom ljudskošću, izvan Rame i po tuđem svijetu.

Ovdje se vrijedi prisjeti riječi pisca Ivana Lovrenovića koji godinama prati sve važne događaje u Rami, koje je izrekao na otvaranju spomenika “Ramski gastarbajter”: “Ideja da Rama i Prozor dobiju trajan spomenik putniku-gastarbeiteru, dolazi kao kulturno lucidan i socijalno vjerodostojan primjer njegovanja kolektivnoga pamćenja i podsjećanja na temeljna pitanja života ljudi. Spomenik je tiha, a snažna gesta simboličnoga klanjanja svima koji su u prošlosti, no i danas podnosili, davali i žrtvovali – za sebe i svoje, a ali i za cijelu zajednicu. Lijep je to i rječit kontrapunkt prevladavajućem običaju u ovoj nesretnoj zemlji, da se spomeniče i veličaju ratnici i junaci, moćnici i silnici, kraljevi i vladari, bitke i juriši, pobjede i pogibije, dok ljudi, narod – sol zemlje – žive svoj mali, jedini život pun brige i skrbi oko najosnovnijih potreba. (…) Onaj tko je zamislio i omogućio da javni prostor u Prozoru bude oplemenjen spomenikom, darovao je gradu i kraju ne samo izrazitu umjetničku vrednotu, nego i potresan, važan memento na tegobu sudbine i neuništivost životne volje, volje ‘koja od života ništa ne odbacuje’, kako je pisao Albert Camus.”

Unutar zadnjih deset godina u naše poslove i pomaganja na području kulture spada (uz novu dvoranu) i temeljito unutarnje uređenje rumbočke crkve svetoga Franje (za župnikovanja fra Jure Perića). Uz od prije postavljene Trogrlićeve vitraje (Pjesma stvorenja), u rumbočkoj crkvi posebno treba istaknuti preuređenje prezbiterija s Dolićevim oltarom, ambonom, krstionicom i tabernakulom te drvenim kipovima “plavonebeske” Marije i Brata Franje s pticama.

Nova zgrada općine uz modernu opremu urešena je slikama Matka Vekića

Iznimno je vrijedna njegovo veliko platno ‘Ramsko jezero’ (2021.) u Vijećnici kao i ostala Vekićeva djela. Treba naglasiti da Vekić, podrijetlom Mostarac, blizak našem kraško-dinarskom zavičaju, s posebnom likovnom pozornošću slika ramske žene. Uz druge slikare, koje s pravom nazivamo ‘slikarima ramskoga kruga’, posebno one renomirane poput Josipa Biffela, Mile Blaževića, Kuzme Kovaćića, Đure Sedera, Vlatka Blažanovića do Matka Vekića, Marija – majka od milosti, ramska majka i žena, djevojka “Diva” ili žena oštrih brazda patnje na licu, dakle ramske žene zauzimaju posebno mjesto u ramskoj likovnosti. Matko Vekić je jedan od slikara koji traga za dušom Rame, za nježnošću i snagom ovoga kraja koja se posebno sabrala kod ramskih žena.

Nama odgovornima u općini posebno je važno pomagati đacima, studentima, mladima. Tako pratimo i podržavamo i vlastite, ramske umjetnike. Među njima ovaj put ističemo dvojicu: Tomislava Zanu, njegovu likovnu ljubav za svoj kraj, i slikara Brunu Bulaju koji se nije rodio u Rami, ali je uz zavičajne korijene i učitelja Vekića i sam se upustio u oslikavanje stareRame. Tako je nastala i njegova dobro posjećena izložba slika pod nazivom “Ramski vez” (Zagreb, svibanj 2023).

Za ovu prigodu krajnje skraćenog sažimanja vrlo bogatoga i intenzivnoga desetljeća čini mi se nužnim zahvaliti osim svojim suradnicima posebno Boži Mišuri, zaljubljeniku u zavičaj i likovnom entuzijastu. On je mnoge od ovih programa i djela inicirao i marljivom suradnjom pratio. Zahvaljujem svakako svim suradnicima, prijateljima franjevcima i drugim prijateljima i dobrim ljudima u kojima sam imao razumijevanje i pomoć. Za ovu izložbu naročito zahvaljujem fra Ivanu Jeliću na njegovom upornom i preciznom suradništvu.

Veliki slikar Đuro Seder, inače prijatelj Rame, govorio je još 1981. godine

“Glasam za slikarstvo koje se ne boji sebe: intuicije, zamaha, nepredviđenosti. Koje se ne boji poticaja iz tradicije. Koje ne robuje čistunstvu i besmislenoj dosljednosti. Koje, ako hoće, bez grižnje savjesti u zima ‘figurativni motiv’ kao poetski pretekst slikanja. Za slikarstvo koje se ne stidi emocija. Koje oslobađa energiju. Koje voli bogatstvo kromatskog događanja. Koje voli magmu pigmenta… Riječju: ‘Glasam za slikarstvo koje bi značilo jednu afirmativnu i spontanu mogućnost slike danas, skeptičnoj i defetističkoj nemogućnosti slike usprkos!'”

Ne znam se izraziti kao veliki umjetnik Seder, ali potaknut njegovim riječima i ja bih sve nas pozvao da se ne bojimo sebe, da ulazimo u nepoznati svijet umjetnosti s poštovanjem i željom da budemo poučeni. Meni samome ulazak u likovni svijet činio je moj posao smislenijim. Svako naše okupljanje u prostoru kulture i duha, bilo simpoziji, predstavljanje knjiga, likovne izložbe, činilo me je staloženijim, ponosnijim i hrabrijim da se upustim u druge poslove. Smatram da je iznimno važno pomagati kulturu. U protivnom mi se i kao pojedinci i kao zajednica primitiviziramo.

Zato bih i ovom prilikom htio prenijeti svima vama, a osobito mladima, da se usprkos svim poteškoćama vrijedi zalagati za dobro i lijepo, za kulturu. Loši ljudi, a svatko je od nas u kušnji da se izopači, žele napakostiti drugima redovito tako da ih obeshrabre, da posumnjaju u sebe, da se sami sebe boje i da ne vide svoju vrijednost.

Organizirali smo ovu izložbu kao skromnu rekapitulaciju naših zalaganja, kao zahvalnost svima koji su kroz prošlo desetljeće širili horizonte dobrote i ljepote. Ovo je i iskren pozivna daljnji angažman i rad za zajednicu, na radost i korist svima.