General Željko Šiljeg govori kako je pobijedio COVID-19: Iskustvo s koronom nikome ne bi poželio

“Pošto sam nekoliko puta u životu prebolio gripu, što se mene osobno tiče, bilo je slično običnoj gripi. Međutim nije svaki organizam isti te je nekome to najjače što je doživio, a svjedoci smo i sve više smrtnih slučajeva i to ne samo u ograničenom području već u cijelom svijetu. Što se tiče mog nultog kontakta, iako smo isto godište, nažalost je preminuo 14. travnja”, kaže Šiljeg za Dnevni list.

Razgovarala: V.S.Herceg/Dnevni list

Umirovljeni general Željko Šiljeg prije nekoliko dana u Zagrebu je uspješno prebolio zarazu koronavirusom. Na žalost, njegov prijatelj, hrvatski glazbenik Željko Lapet tu životnu bitku je izgubio, preminuvši 14. travnja. Za Dnevni list Šiljeg govori o sumnji, početku zaraze, tijeku liječenja i ozdravljenju. Kaže da je, što se njega osobno tiče, sve bilo slično oboljenju od obične gripe ali, kako kaže, svemu je pristupio maksimalno odgovorno kako bi zaštitio svoju obitelj, prijatelje, zajednicu i sebe.

„Ovo je biološka opasnost bez obzira je li umjetnog ili prirodnog podrijetla. Ne bih o tome nagađao jer je najbitnije poduzeti mjere preventive i zaštite“, kaže Šiljeg poručujući da iskustvo sa koronavirusom nikome ne bi poželio. Ističe kako je najvažnija svijest o ozbiljnosti situacije i samodisciplina da ovo “neće biti”, već jest, ali i da društvena zajednica ne smije stigmatizirati oboljele.

Kako se dogodilo da obolite od koronavirusa?

– Navratio sam kod mog prijatelja, s kojim se viđam bar jednom tjedno, u ured i zadržao sam se oko 10 do 15 minuta. To je bilo 11. ožujka. Pošto se češće viđamo, nismo se ni rukovali. Nakon pet dana, 15. ožujka javio mi je da mu je večer ranije pozlilo, bio je na testiranju i test se pokazao pozitivnim na koronavirus. Nije bilo ugodno ali se situacija morala prihvatiti onakva kakva jeste. Tada sam doznao da je desetak dana ranije bio u Austriji.

Što ste učinili?

– Reagirao sam odmah i poduzeo mjere tako što sam se odmah povukao u samoizolaciju iako nisam imao nikakve simptome. Napisao sam, prisjećajući se, sve moje kontakte od dana kontakta s njim, iz Istre, Dalmacije, Prigorja i Zagreba, uključujući i moju obitelj. Sve sam ih nazvao i zamolio za samoizolaciju i javljanje svojim liječnicima i epidemiološkoj službi. Javio sam se obiteljskom liječniku i dežurnom epidemiologu Zagrebačke županije. Slijedio sam dalje upute i pratio situaciju osobno i svih mojih prijatelja koji su bili sa mnom u kontaktu. Međusobno smo se obavještavali u svakodnevnim kontaktima, što se pokazalo ključnim za zaustavljanje širenja zaraze kod onih koji su sa mnom kontaktirali fizički.

 Kako ste se dalje ponašali, kako je trajao tijek oporavka?

– Alarmiralo me moje iskustvo i znanje iz atomsko-biološko-kemijske obrane. Kada je u pitanju napad kemijskim ili biološkim sredstvima vojska mora u bunkere, zemunice, čvrste objekte i rovove te uporabiti zaštitna sredstva. Ovo je biološka opasnost bez obzira je li umjetnog ili prirodnog podrijetla. Ne bih o tome nagađao jer je najbitnije poduzeti mjere preventive i zaštite. Dva dana u samoizolaciji još nisam imao nikakve simptome, međutim nakon dva dana osjetio sam promjene, blaga temperatura do 37,5, blagi kašalj, nije bio suh, i blaži bol u gornjem dijelu prsa. Za preventivu sam odmah uzeo antipiretik, paracetamol za skidanje temperature i pratio situaciju.

Sljedeći dan temperatura se popela do 38,5. Obavijestio sam liječnika, epidemiologa, prijatelje. Dežurni epidemiolog me uputio u bolnicu ‘Dr. Fran Mihaljević’ na testiranje. Dovezao sam se poštujući sve mjere zaštite u organizirani sustav u zadano vrijeme, liječnik je uzeo bris, uputio me doma na čekanje rezultata. Te noći uz temperaturu koja je rasla do 39,3 osjetio sam i groznicu tipičnu za simptome gripe.

Ujutro sljedećeg dana telefonskim pozivom sam obaviješten o pozitivnom nalazu na koronavirus i odlukom o javljanju na hospitaliziranje u bolnicu ‘Dr. Fran Mihaljević’. Javio sam se u određeno vrijeme slijedeći upute i o tome obavijestio sve s kojima sam i ranije kontaktirao. Toga dana, to jest deseti dan od moga kontakta sa zaraženim, koristio sam još dva puta paracetamol i temperatura je spala te se u idućih nekoliko dana kretala od 36,8 do 37,5.

Nakon sedam dana bolnice nestali su svi simptomi, deseti dan je urađen rendgen pluća koji je bio uredan. Istoga dana sam otpušten u kućnu samoizolaciju na tri tjedna koja istječe 20. travnja. Od dana nestanka simptoma zaraze do danas simptomi se nisu vraćali.

U kakvom su zdravstvenom stanju osobe s kojima ste bili u kontaktu, kao i osobe s kojih vam je prenijet virus?

– Što se tiče mog nultog kontakta, iako smo isto godište, nažalost je preminuo 14. travnja. Sve ostale osobe su i dan danas bez ikakvih simptoma, nisu zaraženi, njima se zahvaljujem na odgovornom ponašanju, a ni ja se ne bi dobro osjećao da sam nekome prenio zarazu pa i nesvjesno. Rezultat takvog odgovornog ponašanja je i da nisu bili u pokretu te moguće došli u kontakt s nekim drugim zaraženim.

Kako biste sve to komentirali sada, nakon ozdravljenja

– Nije mi bilo svejedno, nije bilo straha ali je bilo zabrinutosti za obitelj, prijatelje, jer sam se osobno suočio s nečim nepoznatim, što je ujedno i globalni problem cijeloga svijeta. Nitko ne zna unaprijed kako će koronavirus djelovati na bilo čiji organizam i kolika je razina imuniteta bilo čijega organizma, tako da je postojala velika neizvjesnost. Ujedno sam se uvjerio u iznimnu kvalitetu hrvatskog sustava kroz koji sam prošao u svim fazama od spoznaje mog kontakta s zaraženim do oporavka nakon hospitalizacije.

Je li koronavirus opasan toliko da se “zaustavavi” čovječanstvo ili je to “jača gripa” kako neki govore?

– Pošto sam nekoliko puta u životu prebolio gripu, što se mene osobno tiče, bilo je slično običnoj gripi. Međutim nije svaki organizam isti te je nekome to najjače što je doživio, a svjedoci smo i sve više smrtnih slučajeva i to ne samo u ograničenom području već u cijelom svijetu. Osoba nekoliko početnih dana ne zna za zarazu niti ima simptome, a potencijalni je prenositelj. Ovaj virus napada sve bez iznimke i brzo se širi, lijeka još nema, zato je jako važno reagirati odmah po saznanju kontakta s zaraženom osobom ili pri pojavi i najblažih simptoma od kojih na prvo mjesto stavljam povišenu temperaturu, pa iako ona bila i na granici od 37 stupnjeva Celzija. Samoizolacija, informiranje i napad na simptome su početne nužne mjere.

Kako se sada osjećate?

– Osjećam se kao da se ništa nije dogodilo, odnosno kao i prije bolesti. Međutim zabrinuto pratim situaciju, kako kod nas tako i šire, jer se ne nazire kraj. Nije mi teško izdržati ni samoizolaciju – za vrijeme školovanja proveo sam osam godina u internatu, pa sam se navikao na takve situacije. Domovinski rat je bio teži, međutim puno izvjesniji nego sadašnja situacija. Vrijeme koristim za čitanje, pisanje, slikanje, za kondiciju služi sobni bicikl, a kada nema drugih sprava, gimnastika se može vježbati i na parteru. Sustav je organiziran a i mnogi volonteri kroz navijačke skupine i braniteljske udruge. Stoga zahvaljujem ovom prigodom veteranima 144. brigade HV iz Sesveta, 145. brigade HV iz Dubrave, specijalne policije ‘Alfe’ koji brinu o mojoj obitelji, a i Hrvatskom crvenom križu koji vrši dostavu svim evidentiranim u samoizolaciji. Isto tako zahvaljujem obiteljskom liječniku, epidemiolozima, svim liječnicima, divnim sestrama te ostalom osoblju u bolnici ‘Dr. Fran Mihaljević’ koji se danonoćno bore za ljudske živote protiv ove biološke stihije. Zahvalnost svim mojim prijateljima na potpori iako nikoga nisam obavještavao o situaciji osim sustav i moje kontakte od dana zaraze, nego kada je završila hospitalizacija javnom objavom na Facebook-u u cilju potpore i pomoći temeljem moga proživljenog iskustva. To iskustvo ne želim nikome.

Prema vašem mišljenju, što je najvažnije tijekom borbe s virusom, kako postupati?

– Najvažnija je svijest o ozbiljnosti situacije i samodisciplina. Svijest o tome da ovo “neće biti”, već jeste. Događa se u realnom vremenu. Ne smije se kriti. Mora se reagirati odmah prema sebi, prema svojim najbližima i svima drugima. Neki ljudi imaju kontakte i simptome ali ih kriju iz straha od stigme i zbog neugodnosti, međutim moraju znati da je to najgore što mogu učiniti jer na taj način zaraze druge i onda se broj eksponencijalno povećava. Tu leži najveća opasnost. Možete i sami prepoznati takve slučajeve od Mostara pa dalje. Moj moto, još u gimnazijskim danima pročavajući njemačkoga filozofa Immanuela Kanta, bio je njegov kategorički imperativ:”Radi tako kako bi htio da tvoj princip djelovanja postane opći”, što znači da nije dovoljno brinuti samo za sebe već djelovati i prema drugima za opće dobro. Zato sam moje iskustvo objavio kako bi, po potrebi, moglo bilo kome pomoći. Nisu bitne riječi ni mišljenja već djelovanje u ovoj situaciji koja nije nimalo ugodna. Ukoliko se nekome dogodi zaraza moj savjet je: distancirati se, obavijestiti sustav i odležati do kraja bez socijalnih kontakata u strogoj samoizolaciji do potpunog nestanka simptoma, kako bi sačuvali sebe i druge oko sebe. Molim sve za poštivanje mjera i društvenog distanciranja do potpune pobjede nad ovom bolešću.