Godine službe provincijala fra Luke Markešića (1982–1991) Prvi dio

Fra Luku Markešića poznajem od 1954. godine kada sam došao u Sjemenište u Visoko u šesti razred gimnazije. Fra Luka je tada bio učenik petog razreda. Živeći više godina zajedno u Sjemeništu i Bogosloviji, dobro smo se upoznali. Na provincijskom kapitulu 1982. na Bistriku fra Luka je 3. lipnja izabran za provincijala Bosne Srebrene.

Tada je Provincija imala 286 svećenika, 11 braće laika, 59 bogoslova, 15 novaka i 106 sjemeništaraca. Na kapitulu sam izabran za definitora, a na provincijskom kongresu za provincijskog ekonoma. Na fra Lukin prijedlog, tako je ostalo svih devet godina kroz koje je on obavljao službu provincijala. Živeći i služeći Provinciji kroz devet godina u kući Provincijalata zajedno, veoma smo dobro surađivali. Život i rad s fra Lukom u Provincijalatu ostao mi je u lijepoj uspomeni i nezaboravnom sjećanju. Evocirajući te uspomene, nadam se da ću predstaviti fra Luku u pravom svjetlu, onakvog kakvog sam ga barem ja doživio.

Piše: fra Anđelko Barun, Bosna Franciscana, godina XXIX, broj 54, 2021.

1. Prve godine fra Lukine službe provincijala

Fra Luka je o službi provincijskog ministra zrelo i odgovorno razmišljao i smišljao što bi trebalo poduzeti. Znajući za podijeljenost Provincije na dvije grupacije, bilo mu je veoma stalo da kao provincijal radi na postizanju sloge u Provinciji. Prvi potez koji je učinio bio je prijedlog kapitulu da njegov zamjenik bude iz druge grupacije. Sva provincijska uprava izabrana je na prvom glasovanju. I tako je bivalo i na idućim kapitulima za vrijeme fra Lukina upravljanja Provincijom. Vrijeme je pokazalo da je njegov rad na ujedinjavanju Provincije urodio plodom.

Razumljivo je da je uvijek bilo nezadovoljnih pojedinaca koji su imali svoje planove kojima se nije moglo udovoljiti. Na njih se fra Luka nije puno obazirao. Nepopustljiv je bio u ostvarenju stajališta koje bi zauzeo Definitorij. Stoga je znao izricati i teže kazne neposlušnim i nediscipliniranim pojedincima radi općeg dobra Zajednice.

Odmah u početku službe provincijala zanosio se idejom ekumenizma, suradnjom s pravoslavcima i muslimanima, ali i ekumenizmom unutar mjesne Crkve. U svom prvom okružnom pismu 24. srpnja 1982. napisao je: „Za nas, zaista, nema alternative: svoju vjernost Kristu pokazat ćemo konkretno najbolje svojim predanjem u izgradnji Crkve u suvremenom svijetu onako kako nam to zadaje Kristov Duh jasno očitovan u tom saboru (II. vatikanskom).

Ostvarenje te zadaće moguće nam je samo u zajedništvu sa svim snagama naše mjesne Crkve – dijecezanskim svećenicima, drugim redovnicima – okupljenim oko biskupa te Crkve. Radi toga treba neprestano tražiti mogućnost tzv. unutarnjeg ekumenizma“ (BS, 4/82, 100). Podsjećam da je fra Luka naslijedio napetost između Provincijalata i Vrhbosanskog nadbiskupskog ordinarijata zbog osnivanja župe Haljinići. Mučila su nas pitanja ekskomunikacije trojice naše subraće, oduzimanje jurisdikcije i kanonske misije pojedinim svećenicima u Kraljevoj Sutjesci te velika i nepopustljiva podijeljenost župljana. Trebalo se s tim problemima nositi. Problemi nisu riješeni, ali su fra Lukinim taktičnim postupcima ipak ublaženi.

Godina stupanja fra Luke u službu provincijala bila je ujedno i godina 800. obljetnice rođenja sv. Franje

Prijašnja je Uprava razradila način proslave, ali je fra Luka uporno zahtijevao da se proslava obavi u svim samostanima i župama te da se i svijet upozna sa životom i franjevačkim pokretom u svijetu kroz proteklih osam stoljeća. Višekratno je na to poticao i tražio izvješća što se konkretno učinilo na svim samostanskim područjima i u svakoj župi pojedinačno. Središnja proslava održana je veoma svečano 27. listopada 1982. na Teologiji u Nedžarićima.

Fra Luka se u svom osobnom životu trudio ostvariti autentično življenje franjevačkog poziva. Bio je malih zahtjeva za svoje osobne potrebe. Naša mala redovnička zajednica u kući Provincijalata kad god je to bilo moguće zajednički je slavila konventualnu svetu misu, zajednički molila časoslov i održavala siromašniji franjevački način života. Za osobne potrebe uzimali smo džeparac u visini deset intencija kako je to odlučio provincijski kapitul.

Imali smo samo jedan automobil Renault 16, kasnije smo nabavili i Renault 4 prvenstveno za nabavku potrebitih stvari za kuću i obavljanje poslova po Sarajevu. Odredba koju je donio provincijski kapitul: „Automobili mogu biti samo vlasništvo Provincije, odnosno redovničke zajednice, bez obzira iz kojih su izvora nabavljeni“, fra Luka je insistirao da se u praksi provede. Željelo se naglasiti i ostvariti zajedništvo kao bitnu odrednicu redovničkog života.

Jedan od prvih i važnijih poteza koje je povukao fra Luka za dobro Provincije i puka kojemu služimo bilo je pokretanje izdavanja pučkog vjerskog lista

List bi pridonosio vjerskoj i kulturnoj formaciji vjernika po župama i na taj način bio pomoćno sredstvo pastoralnim djelatnicima u njihovom radu. Fra Luka je osnovao povjerenstvo koje se brinulo za prevladavanje svih prepreka na tom putu i zdušno radilo sve do ostvarenja tog projekta. Fra Ladislav Fišić dao je naziv listu Svjetlo riječi. Sam naziv govori o svrsi i sadržaju lista.

Prvi je broj izašao iz tiska u travnju 1983. Fra Luka je želio imati dobre odnose i bratsku suradnju s Franjevačkom provincijom Marijina Uznesenja u Hercegovini. Ponudio je i njihovoj provincijskoj upravi da se uključe u izdavanje Svjetla riječi i budu suizdavač. Provincijal fra Jozo Pejić i njegov definitorij rado su to prihvatili. Tada se bilo uvjerenja, ako obje provincije podrže izdavanje lista, njegova je budućnost osigurana, imat će i građe i materijalnih sredstava za izlaženje svakog mjeseca. Kada je nova hercegovačka uprava otkazala suizdavaštvo, pokazalo se da Bosne Srebrena može redovito izdavati Svjetlo riječi i bez njih. U početnim godinama fra Lukina provincijalstva, provincijsko glasilo Bosna srebrena izlazilo je svaki mjesec, a od 1986. do 1991. svaka dva mjeseca redovito. U prilogu Bosne srebrene donosile su se vijesti iz Međunarodnog glasila OFM pod nazivom FRATERNITAS i Biltena franjevačkih zajednica ZAJEDNO.

2. Prioriteti u životu Zajednice

Kada bi god fra Luka podnosio izvješća Definitoriju, provincijskom kapitulu, kongresu ili proširenoj upravi o životu i radu braće u Provinciji, uvijek bi predmete izlaganja redao po prioritetima. Tražio je da se i rasprave i doneseni zaključci poredaju, također, po prioritetima. Postalo je poslovično: Tko o čemu, Luka o prioritetima.

2.1. Duhovnost

Među prioritetima na prvom je mjestu uvijek dolazila duhovnost. Franjevačka duhovnost je temelj na kojem braća grade svoju život i rad u Zajednici. Primjerom svoje osobne jednostavnosti, skromnosti, pristupačnosti i radinosti, fra Luka je svjedočio za ono što je govorio. To su i drugi primjećivali. Navest ću samo jedan primjer. Naš subrat fra Franjo Majdandžić, koji je kao kućni ekonom samostana Sv. Pavla u Nedžarićima često dolazio u Provincijalat, donosio je sve samostanske račune koje je Provincijalat virmanom plaćao, više je puta ponavljao: Kod vas sam naučio franjevaštvo.

Temelj je franjevačke duhovnosti briga za druge, ne živjeti samo sebi nego i drugima koristiti. Da bi se upoznao s pravim problemima drugih u našoj zajednici, fra Luka je češće sazivao sastanke proširene uprave, koju su osim provincijskog definitorija sačinjavali i svi gvardijani i predstavnici odgojnih zavoda. Na sastancima se raspravljalo o svim životnim problemima braće, o boljoj organizaciji redovničkog života i djelovanja te o planovima za budućnost. Posebno se vodila briga o siromašnijim zajednicama, pastoralnim djelatnicima i njihovim župljanima. Fra Luka je naglašavao da su gvardijani prvi suradnici provincijske uprave u svemu što ona planira i poduzima na dobro i napredak Zajednice i naroda kojemu služi.

Provincijal je, također, veliku važnost pridavao redovitim održavanjima mjesečnih duhovnih obnova u svim samostanima. Provincijsko glasilo Bosna srebrena uvijek bi donosila raspored rekolekcija po samostanima, datum, mjesec, temu i predavača. Ponekad bi Provincijalat određivao teme i predavače, ali se ostavljala mogućnost da to i gvardijan učini. O održanim mjesečnim obnovama podnosilo se izvješće Provincijalatu. Isto se to činilo i za godišnje duhovne vježbe na svim samostanskim područjima. Duhovnom životu braće, kao temelju svake druge franjevačke aktivnosti, posvećivala se velika pozornost.

2.2. Apostolska djelatnost

Drugi važan čimbenik u životu Zajednice koji je fra Luka naglašavao bila je apostolska djelatnost. U ostvarenju te vrednote fra Luka je bio neumoran. U svim njegovim izvješćima, odmah poslije govora o duhovnosti, dolazi opširno izlaganje o pastoralnom djelovanju i to na svim samostanskim područjima i u svakoj župi. Fra Luka je insistirao da se sva provincijska vijeća pri Provincijalatu aktivno uključe u rješavanje problema Zajednice i pastorizacije. Za sva vijeća izrađeni su posebni statuti koje je odobrio provincijski kapitul 1988. i obvezao sve kojih se tiče da ih u praksi provedu. Fra Luka je osobno insistirao na njihovom provođenju.

Prije svega, tražio je da se redovito održavaju predviđeni sastanci te da se o odlukama i njihovoj provedbi izvješćuje Provincijalat. Statut o pastoralnoj djelatnosti rađen je dugi niz godina počevši od 1973. Kada je konačno usklađen s novim Zakonikom crkvenog prava, fra Luka je naredio 7. studenog 1985. da se tiska i dostavi svoj braći u Provinciji kao norma apostolsko-pastoralnog djelovanja svih članova Provincije. Statut je, zaista, biser našeg partikularnog prava koje je i danas na snazi, ali, nažalost, još nije potpuno zaživio u praksi.

Fra Luka je proveo odluku Uprave da se svake godine u Provinciji održavaju duhovno-pastoralni sastanci sve braće u dva termina po dva dana. U Bosni srebrenoj objavljeno je svake godine, kada se i gdje održavaju sastanci te navedena imena braće koja su dužna doći u prvi, a koja u drugi turnus. Bili su to poučni i rekreativni sastanci. Braća bi se sastajala, slušala predavanja stručnih predavača, razgovarala i međusobno izmjenjivala iskustva. Fra Luka je donosio analizu pozitivnih i negativnih pojava u pastoralnom radu.

Doslovno bi znao reći: „Važan je faktor osobna (ne)zrelost pojedinaca. Manjak osjećaja za odgovornost u konkretnom životu, a i višak osjećaja za udoban i lak život bez prihvaćanja teškoća koje naš poziv nosi sa sobom: sve tražiti, a što manje ili ništa davati. Ovdje spada svakako i pitanje (ne)odgovornosti pred Bogom i (ne)molitve, (ne)savjesnog vršenja svetih čina i dugih religioznih djela… možda je faktor religiozne (ne)zrelosti važan za procjenu ovakvog stanja. Ovdje treba vidjeti i nedostatke samodiscipline kojih ima poprilično“ (BS, 10/83,278).

Kada je izašao novi Zakonik kanonskog prava, da bi se članovi Provincije mogli upoznati s njim i u praksi provoditi, fra Luka je zamolio eminentnog stručnjaka za to područje dr. fra Velimira Blaževića da preko provincijskog glasila Bosne srebrene upozna članove Provincije o svim odredbama, posebice novostima, koje donosi Zakonik. Fra Velimir je u više nastavaka detaljno analizirao svih sedam knjiga Zakonika i time pridonio da se naša zajednica upozna i prilagodi zakonima koji obvezuju cijelu Crkvu pa, prema tome, i članove Bosne Srebrene.

Važno je naglasiti da je fra Luka prepoznao obvezu da i naša zajednica treba sudjelovati u općoj evangelizaciji svijeta

Na poziv generalnog ministra Reda prihvatio je da se i Bosna Srebrena uključi u „Projekt Afrika“, tj. da i bosanski fratri postanu članovi novoosnovanih višenacionalnih samostana u Africi i da skupa s franjevcima drugih provincija na svijetu sudjeluju u evangelizaciji Afrikanaca. Kad je fra Luka bio provincijal, u misijama u Africi bili su: fra Rafo Lipovac, fra Vlatko Marić, fra Pero Vrebac, fra Vijeko Ćurić i fra Tomo Anđić. Iz misijskih i ekumenskih razloga Provincija je prihvatila i služenje župe Niš u Srbiji 1983. godine.

Iz istih razloga prihvaćena je ponuda pomoćnog zagrebačkog biskupa Kokše da Provincija preuzme brigu o malobrojnim katolicima u Okučanima i okolici, gdje bi se osnovala nova župa koju bi vodili bosanski franjevci. Tadašnje općinske vlasti mislile su da će dolazak fratara u Okučane biti potiskivanje srpskog stanovništva iz tih krajeva i naseljavanje Hrvata. Iz tog je razloga, i pored svih naših nastojanja i obrazloženja da će fratarska kuća, koju tražimo da se podigne u Okučanima, služiti za fratre koji dolaze na liječenje u lječilište u Lipiku i za one koji su na prolazu prema Zagrebu i dalje, kupovina zemljišta za kuću bila je praktično onemogućena.

No, fra Lukina upornost urodila je plodom. Kupili smo kuću od jednog pravoslavca, koji je zbog posvojenog djeteta želio napustiti Okučane. Kuća je uknjižena na Franjevački provincijalat Bosne Srebrene i danas služi kao župni stan župe Okučani, osnovane 1987. i povjerene bosanskim franjevcima.

Posebnu brigu fra Luka je posvećivao oživljavanju Franjevačkog svjetovnog reda. Bio je to novi zamah u pastoralnoj djelatnosti po župama. Već umoran, po nekima preživio, neatraktivan i skoro prezren, Treći franjevački red bio je u Bosni spao na mali broj, uglavnom starijih žena. Novi poticaj oživljavanju urodio je plodom. Otada do danas FSR je ne samo u kvantitativnom nego još više u kvalitativnom smislu u stalnom uzrastu. Jasno je da te zasluge ne treba pripisivati samo fra Luki nego i mnogim pojedincima koji su prihvatili njegovu inicijativu i zdušno se posvetili tome poslu. Fra Luka je trajno poticao, usmjeravao i po potrebi instruirao duhovne voditelje FSR-a.

Uljepšavanju liturgijskih slavlja po župama pridonijelo je i oživljavanje liturgijskog pjevanja. Za fra Lukina provincijalstva uvedena je 1984. god. u Provinciji „Zlatna harfa“, takmičenja mladih župnih zborova u crkvenom pjevanju. Zahvatilo je to gotovo sve naše župe u Bosni. Praksa je zaživjela i nastavljena sve do danas.