Godinu poslije – Kako danas žive Miličevići
Crveni križ Prozor Rama i KSC Prozor Rama prošle godine u ovo doba organizirali su veliku humanitarnu akciju „Sagradimo kuću obitelji Mirka Miličevića“.
Podsjećamo, riječ je o šesteročlanoj obitelji iz Papaka. Otac je zbog bolesti kralježnice nesposoban za rad, imaju četvero djece od tri do devet godina, najstarije dijete je dijete s posebnim potrebama. Živjeli su u tuđoj ruševnoj kućici, bez osnovnih uvjeta za normalan život.
Akcije prikupljanja pomoći organizirane su u župama Ramskog dekanata, u školama, poduzećima i javnim ustanovama, pomogli su i pojedinci, a najvećim dijelom gradnju kuće pomogla je Općina Prozor-Rama i općinski načelnik dr. Jozo Ivančević.
Obitelj Miličević za prošli je Božić uselila u novu kuću. Želeći doznati kako Miličevići žive danas, mi smo ih, zajedno s kolegama iz Radio Rame i Crvenog križa, posjetili u njihovom novom domu.
Pred kućom u Papcima dočekala su nas razdragana i nasmijana djeca, devetogodišnji Dario, njegove mlađe sestre Matea, Marina i Marijana i mama Zorica. Tata Mirko je, kažu nam, na roditeljskom sastanku.
Na naše pitanje kako im je u novoj kući, ne kriju radost i zadovoljstvo i uglas odgovaraju da im je lijepo.
Dok nas uvodi u kuću Zorica kroz suze radosnice kaže kako su danas sretni što imaju novi krov nad glavom.
– Imamo hvala Bogu sve, toplo nam je, imamo drva za zimu, držim kravu, a pripremila sam i zimnicu, ispekla pekmez, a i jabuke su rodile. Mirko zbog bolesti nigdje ne radi, živimo od socijalne pomoći i pomoći za malog Darija koji ima poteškoća u razvoju, ali smo zadovoljni, samo neka smo uselili u svoju kuću- dodaje Zorica.
– Hvala još jednom svima koji su nam pomogli da uselimo u svoju kuću, posebno hvala našem pratru fra Mati Topiću, a i Općini i načelniku Ivančeviću, da njih nije bilo ko zna što bi s nama bilo, ma hvala svima, svim dobrim ljudima- plačući nastavlja Zorica.
– Ma brate pomaže nam i Crveni križ, redovito nas obilaze i nešto donose, hvala Danijelu koji nam je i danas donio paket hrane i higijenskih potrepština- kaže Zorica.
Cijelo vrijeme djeca su trčkarala oko nas, komunikativni su, kažu da dobro uče, a na odlasku nam je i trogodišnja Marina izrecitirala jednu pjesmicu koju je naučila od sestara.
Obitelj Miličević napuštamo duševno ispunjeni i sami radosni zbog njihove sreće, koja se ne može riječima opisati, uz obećanje da ćemo ih opet posjetiti i s osjećajem zadovoljstva, jer pomagati drugima uistinu je najljepši je dar.
