Govor fra Mate Topića, dekana Ramskog dekanata na svečanoj sjednici OV Prozor-Rama 6. rujna 2017.
Poštovani načelniče općine i predsjedavajući Općinskog vijeća, cijenjeni gosti, dragi moji Ramljaci i Ramkinje! U ime župa Ramskoga dekanata, i u svoje osobne ime želim par riječi i kao čestitku i želju i osobno razmišljanje izreći u povodu ove prigode.
Ovaj Dan općine obilježava se u znaku dvaju događaja ili sadržaja:
- U znaku svakodnevnih događanja i razgovora o odlasku ramskoga naroda ili hrvatskog naroda uopće u Njemačku i druge evropske zemlje; i
- U znaku postignutih dobrih rezultata u izgrađivanju i uređenju grada i naselja u našoj općini.
- O ovom prvom bih rekao slijedeće:
Prije gotovo sto godina Ivo Andrić u svom pismu iz 1920. nakon dulje vremena na kolodvoru susreće svog prijatelja iz mladosti, dr. Maksa Levensfelda, koji nakon proživljenog dobrog dijela života odlazi iz Bosne i pita ga: Dobro, može li se znati što je to od čega ti bježiš iz Bosne? Dr. Maks mu odgovara: Kad bih ipak morao jednom riječju reći što je to što me goni iz Bosne ja bih rekao: m r ž n j a!
Bosna je zemlja mržnje i straha. U Bosni i Hercegovini oni koji vjeruju i vole smrtno mrze one koji ne vjeruju ili one koji drugačije vjeruju i drugo vole. Mržnja koja diže čovjeka protiv čovjeka i zatim podjednako baca u bijedu i nesreću ili goni pod zemlju oba protivnika; mržnja koja kao rak u organizmu troši i izjeda sve oko sebe da na kraju i sama ugine. Možda je vaša najveća nesreća baš u tome što i ne slutite koliko mržnje ima u vašim ljubavima i zanosima, tradicijama i pobožnostima. A u zemlji kao što je sadašnja Bosna onaj koji svjesno ne mrzi uvijek je pomalo tuđin i izrod, a često mučenik.
Da, Bosna je zemlja mržnje. Nama u Rami je pogubno ako na mjesto ove riječi Bosna možemo staviti riječ Rama i napisati: Rama je zemlja mržnje!
Ministar ove hrvatske vlade, Predrag Matić, koji je zadnji od ministara svojevoljno napustio ministarsko mjesto neki dan je izjavio: Nama su i dalje glavne teme partizani, ustaše, udbaši i nekakve ploče dok ostatak svijeta odlazi daleko od nas. Stoga nemam što tražiti u ovoj zemlji i odlazim iz ove zemlje.
Iako se odlazi iz Rame ili iz cijele Bosne ponajprije iz ekonomskih razloga, najveći broj odlazaka od završetka rata do sada događa se zbog mržnje i straha koji svjesno proizvode oni što vode ovu zemlju i trude se u lokalnim sredinama i općinama imati što više svojih navijača i širitelja mržnje i straha. Mnogi i danas napuštaju i radna mjesta i Bosnu pa i Ramu zbog straha i mržnje. Nije utješno, ali treba naglasiti, da po odlascima Rama niti prednjači niti puno zaostaje za drugim krajevima i Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
- O ovom drugom, o postignutim dobrim rezultatima, rekao bih slijedeće:
Postoji priča da je na dvoru nekog sultana bio poseban činovnik čija je titula glasila efetefendija. Njegova jedina dužnost bila je „da klima glavom u znak odobravanja na sve što sultan kaže.“
A ako bilo tko, tko obavlja neku važnu službu u tom cartsvu, ne klima glavom u znak odobravanja sultanu govorilo se da se odnarodio ili da je u njega ušao šejtan pa je ograjisao. A odkada postoje neki ljudi u Rami na čelu s načelnikom Jozom Ivančevićem koji ne klimaju glavom u znak odobravanja niti sultanima iz Sarajeva niti stožernicima iz Mostara nego traže za Ramu samo ono što Rami pripada otada u realizaciji važnih i potrebnih projekata ne razlikuje se predizborna i postizborna godina jedino u Rami.
U tom smislu čestitam na svim dobrim i korisnim projektima u protekloj godini!
Zahvaljujem svima onima koji su zaslužni što je Rama postala samoodrživ projekt, čestitam svima zaslužnima na postignutim rezultatima, čestitam svim Ramljacima Dan općine a svim dobronamjernim gostima upućujem poštovanje i zahvalu! Neka Bog čuva i blagoslovi našu Ramu!
