Hadezodus Hrvata iz Rame
Ovih mjeseci dvije ramske podružnice bosanskohercegovačkog ogranka političkog, ideološkog i, povrh svega, profitabilnog pokreta zvanog Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), koji je u matičnoj Republici Hrvatskoj osuđen (i to dok je bio na vlasti!), napadaju verbalno i pismeno legalno izabranu vlast u Općini Prozor-Rama na čelu s legitimnim načelnikom Jozom Ivančevićem. Trenutna financijska kriza u isplati plaća zaposlenicima u Općini Prozor-Rama i onih koji su u općinskim jaslama u obliku raznih udruga i klubova, ramskim hadezetovima je najava novog egzodusa „ramskog naroda“ (očigledno nova etnička zajednica u Bosni i Hercegovini koju ne treba brkati s romskim narodom), a krivac bi trebali biti načelnik Ivančević i njegova regionalna Ramska narodna stranka na vlasti. Tu riječ egzodus žešće zvuči od hrvatske riječi iseljavanje. Pa da vidimo o kakvim je egzodusima dosad bilo riječ.
https://www.rama-prozor.info/clanak/nacelnik-ivancevic-najavio-otkaze/97438
Egzodus ramskih Hrvata kroz povijest
Hrvati u Rami su tijekom povijesti doživjeli nekoliko egzodusa, češće nego u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine. Jedan davni, imenom poznati iseljenik je Radivoj Ilić koji je umro na Livanjskom polju polovicom 15. stoljeća, a na njegovom je nadgrobnom spomeniku u Lipi pod Dinarom osim imena i prezimena napisano da je iz Rame, Kovačpoljanin. Što je njega dovelo do Lipe gdje je umro nije poznato.
Turskim osmanskim osvajanjem grada Prozora i Rame došlo je do egzodusa Hrvata katolika u nekoliko valova. Broj katolika u Prozoru se počeo smanjivati, a broj muslimana povećavati. Tako je u franjevačkom nekrologiju za 1557. zabilježeno: „U Rami, Bosni Srebrenoj, šest blaženih mučenika koje su zbog Krista pobili razjareni Turci.“ To je sigurno dovelo do velikog straha katolika i njihovog egzodusa iz Rame. Broj katolika se počeo jako smanjivati, ali nisu nikad nestali. Tako je makarski biskup fra Bartol Kačić je u Rami 1634. krizmao 640, a ispovjedio 1554. katolika. Bosanski biskup fra Nikola Ogramić Olovčić je 1672. u Rami zatekao 860 katolika, a krizmao njih 709. Biološki porast katoličkog stanovništva onemogućen je stalnom islamizacijom, ali i svojevoljnim nasiljem pojedinih muslimana što je dovelo do daljnjeg iseljavanja katoličkog stanovništva.
Najveći egzodus katolika iz Rame dogodio se 1687. kada je područje Livna, Duvna i Rame opustošio uskok Stojan Janković. strahujući pred osmanskom odmazdom. Oko 5000 katolika s tog područja predvođeni franjevcima u Rami napustili su to područje i naselili se u Cetinsku krajinu. Katolici koji su ostali počeli su se polako demografski oporavljati. Makarski biskup Stjepan Blašković je 1735. pohodio katolike u Rami i tada je krizmao 4000 odraslih ljudi u Rami i Uskoplju. To jasno svjedoči o demografskom oporavku katolika. Do polovice 19. stoljeća su se katolici u Rami oporavili do te mjere da su franjevci ponovno izgradili svoj samostan.
Tijekom Drugog svjetskog rata u različitim vojskama po gruboj procjeni poginulo oko 500 Hrvata iz Rame. Zatim su 8. i 9. listopada 1942. istočnohercegovački srpski četnici izvršili pokolj oko 950 katolika i muslimana u Rami. To je bio egzodus ljudi, ali ispod površine zemlje.
U komunističkoj Jugoslaviji došlo je do ogromnog egzodusa stanovnika Rame, kako Hrvata katolika tako i Bošnjaka-muslimana. Od 1964. do 1968. potopljen je velik dio Rame u akumulacijsko jezero za potrebe hidrocentrale. Tom su se prilikom zauvijek iselila 752 hrvatska domaćinstva s 3355 ljudi, uglavnom na područje Republike Hrvatske.
Rama cijelu Republiku Hrvatsku naseli, ali sebe ne raseli
Prema popisu stanovništva iz 1961. u Općini Prozor je živjelo 11.588 (67,08%), a na popisu stanovništva iz 1971. živjelo je 11.792 (ili 65,64%) Hrvata. To znači da je broj Hrvata do 1968. bio jako porastao, ali da je zbog masovnog egzodusa, 1971. ostao približno isti ili svega malo veći nego deset godina ranije.
Na popisu stanovništva 1991. uoči rata, u Općini Prozor-Rama živjelo je 12.259 (ili 62,03%) Hrvata, dok ih je na popisu stanovništva iz 2013. živjelo 10.702 (ili 74,94%). Povećani postotak Hrvata u odnosu na ukupno stanovništvo vezan je za egzodus Bošnjaka-muslimana u ratu, ali pad broja Hrvata poslije rata vezan je isključivo za politiku HDZ BiH, a zatim i HDZ 1990. koji su se takmičili za vlast. Glavni razlog egzodusa Hrvata iz Rame od završetka rata je nezaposlenost, a glavni razlog nezaposlenosti je – kao i svuda u Hrvatskoj i većinskim hrvatskim općinama – privatizacija državne imovine koju je izvršio HDZ. U Prozoru je postojala državna tvrtka UNIS s dvije tvornice i zaposlenih 400 radnika u Prozoru i oko 60 radnika na Šćitu. To znači isto toliko obitelji. Tu su tvrtku ugasili, a njezino su vlasništvo (skupe moderne strojeve) iznijeli i prodali prozorski Hadezetovci. Još su postojale tvrtke Dekorativa, Vitex, Gradina, Prony s ukupno još nekoliko stotina zaposlenih. Sve su te tvrtke uništene privatizacijom koju je vodio „zna se“.
https://ramski-vjesnik.ba/clanak/unis-kalesija-ili-kako-je-moglo-biti-unis-prozor-rama/43817/
https://www.prometej.ba/clanak/vijesti/tko-je-odgovoran-za-propast-unis-a-144
Upravo je zbog toga poslije rata došlo do masovnog egzodusa Hrvata iz Rame, cijele Bosne i Hercegovine te Republike Hrvatske u zapadnu Europu i dalje u svijet. Tek je izbor Joze Ivančevića za načelnika i neovisnih zastupnika u Općini Prozor-Rama počeo zaustavljati te negativne, za HDZ normalne trendove. Od 2013. nije bilo popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini tako da točan broj kućanstava preko godine zna samo Elektroprivreda. Sigurno se u proteklih 12 godina broj stanovnika u Općini Prozor-Rama smanjio, a bio bi još manji da načelnik Ivančević nije svojom političkom strategijom motivirao mlade obrazovane ljude i bračne parove s malom djecom da se vrate i ostanu (otvaranje udobnog vrtića za djecu sa simboličnim cijenama, osnivanje udruga i klubova u koje su zaposleni akademski obrazovani mladi). Općina Prozor-Rama je sudjelovala u gradnji Doma za stare i nemoćne na Šćitu, ali u aranžmanu sa šćitskim franjevcima. S obzirom na to da je The Guardian sa Šćita dopisnik i duhovni sljedbenik hrvatskog Mesije u Mostaru, taj dom ni poslije deset godina nakon izgradnje nije otvoren za svoju funkciju. Tako je došlo do novog egzodusa obrazovanih i osposobljenih zaposlenika iz zemlje kao i klijenata i štićenika pod zemlju.
Verbalni napadi su najbolja obrana, posebno nesposobnih govornika
Članovi Vijeća u Općini Rama-Prozor iz redova čak dva HDZ-a usmeno i pismeno kritiziraju i napadaju legalno i legitimno izabranog načelnika Jozu Ivančevića i njegovu upravu. Njihov ili njima naklonjeni portal Rama-Prozor.info nije objavio nikad ništa pozitivno o razdoblju načelnika Joze Ivančevića, a nije da ga se nema čime pohvaliti. Za razliku od njih, članovi bošnjačkih stranaka daju povjerenje upravo Ivančeviću. Ivančević kao načelnik nije nikad pravio razliku između katoličke i muslimanske vjerske zajednice u Prozoru i cijeloj Rami tako da, kada bi to kao nešto pozitivno objavila Rama-Prozor.info morala bi se preimenovati u Ramallah.info.
Na stranu što za razliku od Ivančevića, Mesija iz HDZ BiH nije ništa konkretno pozitivno učinio za Hrvate u Rami. Fizički ne stiže, jer njegovo je mesijanstvo usmjereno na sve Hrvate u Bosni i Hercegovini tako uspješno da je taj narod s oko pola milijuna poslije posljednjeg rata spao na oko 250.000 u najboljem slučaju. Stvar je u tome što oba HDZ-a u Rami samo kritiziraju, napadaju i opstruiraju rad Ivančevića, a da sami ništa ne poduzimaju za opće dobro i napredak svoje općine. Recimo, ne poduzimaju ništa protiv nelegalne eksploatacije prirodnih bogatstava. Je li sami sebe sprječavaju u tome? Ne pokreću projekte koji se financiraju iz fondova Europske unije, a u Europskom parlamentu u Bruxellesu sjede predstavnici HDZ-a, od toga jedna želja Čovićeva kao grlo bosanskohercegovačkih Hrvata. Možda se ramski hadezetovci boje pokrenuti te projekte, jer se dosad pokazalo da je financiranje iz fondova EU za kleptomanske hadezetovce kao igranje djece s upaljačem ili šibicama u blizini benzina. Ne pokreću ramski hadezetovci ni projekte prekogranične suradnje s Republikom Hrvatskom kojima bi, uz pomoć starijeg i većeg HDZ brata, povukli sredstva za financiranje kulturnih manifestacija i turističkih destinacija u Rami. Mogli su otvoriti Dom za stare i nemoćne na Šćitu. Da sve to ramski hadezetovci čine mogli bi se takmičiti s Ramskom strankom na čelu s Jozom Ivančevićem i podići si ugled kod birača ili glasača. I, ako su bolji, pobijediti na lokalnim izborima.
O kvaliteti vlasti Općine Prozor-Rama na čelu s Jozom Ivančevićem svjedoči gradnja i otvaranje privatne tvornice „GS-RAMA“ s oko 250 radnih mjesta. Dok je HDZ BiH privatizirao i uništavao državne tvornice, Ramska stranka potiče gradnju privatnih tvornica. Inozemna ulaganja u gradnje privatnih tvornica su u postkomunističkoj Bosni i Hercegovini rijetkost zbog korupcije lokalnih i regionalnih političkih (sve)moćnika. To jasno svjedoči o povoljnoj poslovnoj klimi za ljude iz inozemstva u Općini Prozor-Rama na čelu s Jozom Ivančevićem.
https://prozor-rama.org/press-centar/obavijesti/svecano-otvorena-tvornica-gs-rama/1150
Ne treba biti prorok pa predvidjeti da će, ako hadezetovci u Općini Prozor-Rama dođu na vlast, ta nova tvornica doživjeti sudbinu mostarskog Aluminija i mnogih drugih tvornica i tvrtki.
https://www.prometej.ba/clanak/osvrti/hdz-bih-kratka-povijest-jednog-bescasca-1719
Ramski hadezetovci u svome napadu na načelnika Ivančevića ne postavljaju pitanje gdje je problem u trenutnom nedostatku novca u njihovoj općini. Je li u javne radove za opće dobro potrošeno više novca nego što je trebalo ili je novac zamračen? Ako je ovo posljednje u pitanju neka to sami rasvijetle. Je li se problem u nedostatku novca za plaće krije u nepodmirivanju obveza prema Općini Prozor-Rama od strane Hercegovačko-neretvanskog kantona sa sjedištem u Mostaru? Ako je tu problem, netko mora da ima faraonske ovlasti i veliko bogatstvo za isplatu kamata dok je u stanju kočiti podmirivanje tih obveza.
Rama – političko brvno, Duvno – političko guvno
Iako se pravi kao da je sve u redu, najvećeg sina Hrvatskog narodnog sabora u Bosni i Hercegovini i-te-kako muči što je Ivančević od 2008. godine pet puta zaredom pobijedio na lokalnim izborima u Općini Prozor-Rama, što ne prima u općinsku koaliciju HDZ BiH kao drugom strankom, i što novac dobiven od proizvodnje struje od Ramskog jezera ostaje Općini Prozor-Rama, odnosno njime ne raspolaže „Onaj čije se ime ne smije izgovoriti“.
Zanimljivo je i znakovito da Dragan Čović ne nastupa agresivno protiv Ivana Vukadina, nekadašnjeg predsjednika Općine Tomislavgrad iz reda HDZ BiH. Taj je sirovi duvanjski političar preko noći okrenuo leđa Čoviću, osnovao vlastitu stranku Hrvatski nacionalni pomak (pomak u što? u još veći lopovluk?) i preuzeo vlast u Hercegbosanskom kantonu.
U Hercegbosanskom kantonu je akumulacijsko Buško jezero znatno veće površine od Ramskoga, ali Čović ne žali za izgubljenom strujom. Vodu iz Buškog jezera crpi hidrocentrala Orlovac u Republici Hrvatske, a čudnim ugovorima Bosni i Hercegovini dolazi tako mala nadoknada da Općina Livno nekad ne može sanirati ponore kroz koje ispod Kamešnice istječe voda iz akumulacijskog jezera. I onda Republika Hrvatska kao financira Hrvate u Bosni i Hercegovini. Vjerojatno neke Hrvate na način soljenja mora.
Otkad je Vukadin predsjednik Općine Tomislavgradić i predsjednik Vlade Hercegbosanskog kantona (kojeg je u međuvremenu pretvorio u kantu za smeće), duvanjski je kraj ekonomski i demografski potpuno zamro. Ali zato Vukadin razvija taj kraj gradnjama vjetrenjača na svakom brdu. Već sada ima više vjetrenjača nego što duvanjski Hrvati imaju krava. O usporedbi solarnih panela u duvanjskom kraju s brojem ovaca – koje su postale rijetka i zaštićena vrsta, gotovo endemi – ne treba ni govoriti.
Kada su se i Čović i Vukadin ostvarili kao svemoćni političari na red su došla ostvarenja njihovih snobovskih akademskih želja i snova. Osim dobivanja počasnog doktorata zagrebačkog sveučilišta, osmišljavanja svoga „plemićkog“ grba i izrade biste na kojoj je on prikazan poput Voltaira i Rousseaua, Čović je kao nekakav doktor nekakve tehničke znanosti poželio postati ni više ni manje nego akademik.
https://www.gerila.info/porodicni-grb-dragana-covica-pokusaj-sticanja-simbolickog-kapitala/
S obzirom na to da je Čovićev znanstveni opus bio (i ostao) upitan, a Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine drži do svoga ugleda, a Hrvatsko društvo za znanost i umjetnost je također u Sarajevu, Čoviću nije preostalo ništa drugo nego da u svome dvorištu osnuje Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti Bosne i Hercegovine sa sjedištem u Mostaru (dobro rješenje za slične slučajeve u drugim državama trećeg svijeta) i da postane jedan od prvih članova. To je bio veliki korak za Čovića, ali beznačajan za čovječanstvo čak u Hercegovini pa nije čudno da je taj čin naišao na satiru. Kao što je Čović dobro znao da su neki suosnivači te akademije za njega previše dobro društvo, tako su i oni trebali znati da vrijedi obratno.
https://poskok.info/suvremena-basna-sest-akademika-i-slon/
Vrhunac je bio izbor Čovića i njegovog pobočnika Zorana Tomića za redovite članove Europske akademije znanosti i umjetnosti. U natuknici o Europskoj akademiji znanosti i umjetnosti jasno piše: „Članovi su nominirani i izabrani od strane Senata Akademije, primjerice zbog zasluga na području znanstvenih istraživanja i drugih postignuća.“
https://www.jabuka.tv/tomic-i-covic-primljeni-u-europsku-akademiju-znanosti-i-umjetnosti/
https://hr.wikipedia.org/wiki/Europska_akademija_znanosti_i_umjetnosti
Navod „druga postignuća“ jako je rastezljiv i u njega se može svašta utrpati. Tako je poslije Čovića i Tomića za člana Europske akademije znanosti i umjetnosti izabran Franjo Topić, predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak. S obzirom da za njega, kao i za prethodnu dvojicu slabo vrijedi ono „primjerice zbog zasluga na području znanstvenih istraživanja“, očigledno je riječ o „drugim postignućima“. To postignuće, recimo, može biti kada je netko na čelu jednog naroda ili institucija 20 godina.
Za razliku od Carissime Covitiusa, Ioannes Lupinus samom činjenicom da je iz Mandinog Sela ne može osmisliti svoj plemićki grb. Ne može osmisliti ni gorštački grb po slavnom duvanjskom hajduku Mijatu Tomiću, jer je Mijat za razliku od Vukadina uzimao od bogatih da bi davao siromašnima. Ali je zato Vukadin jednog trenutka, da bi se takmičio s Čovićem, poželio postati doktor znanosti. To je ostvario tako što mu je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u (zapadnom) Mostaru udijeljen „politički“ doktorat.
Vukadinu je doktorska titula na Sveučilištu u (zapadnom) Mostaru bila dodatni prestiž jer su upravo te 2022. godine jedna kanadska banka i jedna američka tržnica izdale certifikate da su to sveučilište i njegov rektor Zoran Tomić proglašeni najboljima na cijelom bijelom svijetu. To je onaj rektor koji je svečano poltronski uručio svoje rektorsko (ili rektumsko?) žezlo Čoviću. Jasno je da Vukadin ne bi nikad mogao doktorirati na Sveučilištu u Zapadnom Mostaru da to Čović nije dopustio. Sve je to njihova obična farsa; predstava za običan puk na razini „Predstave Hamleta u Mrduši Donjoj“.
Sve u svemu, Vukadin i Čović se svojim ponašanjem međusobno odnose kao u onoj narodnoj poslovici: „Ja tebi vojvodo, a ti meni serdare…“ Preneseno na njihovo „znanstveničko“ tituliranje to bi glasilo: „Ja tebi akademiče, a ti meni doktore…“ Samo što u narodnoj poslovici ima i nastavak što to obojica („vojvoda“ i „serdar“) znaju. Za razliku od Čovića i Vukadina, Jozo Ivančević je doktor medicine, dakle ne medicinskih znanosti, ali je ipak specijalist za oftalmologiju. Njegov je doktorat najbolje došao do izražaja u posljednjem ratu kada je bio direktor ratne bolnice.
Poučak
Lako je voljeti nekoga dok teče med i mlijeko. Ili dječji rečeno kao u romanu i filmu „Vlak u snijegu“ od Mate Lovraka: „Bio sam s tobom dok je bilo bombona.“ Ali u problemima i mukama se najlakše i najbolje ogledaju ljudi, njihova iskrenost, odanost i strpljivost. Tako je i s odnosom stanovnika Općine Prozor-Rama, posebno zaposlenika u javnom sektoru, prema svome načelniku Ivančeviću.
Kao što je Rama prošla kroz teže situacije u svojoj povijesti, tako će prebroditi i ovogodišnju financijsku krizu koja je umjetno stvorena sa strane. Ta će kriza ostati u sjećanju i biti zapisana kao ružna epizoda pokornosti i poklonstva ramskih hadezetovaca mostarskom faraonu bez obzira što se oni nalaze na samom dnu njegove političke piramide.
Aktivisti za dekontaminaciju političkog i društvenog života u Bosni i Hercegovini
