Hidroelektrana ‘Krka’ osvijetlila je Šibenik Teslinom strujom među prvim gradovima u svijetu
Kada je prije 130 godina, jedne kolovoške večeri, točnije 28. kolovoza 1895., šibenske gradske ulice obasjala javna rasvjeta na Teslinu struju, bio je to povijesni trenutak koji je ovaj mali dalmatinski grad lansirao u svjetsku orbitu. Samo dva dana prije na Nijagarinim slapovima u rad je puštena hidroelektrana za proizvodnju izmjenične električne energije, ali je prvi prijenos struje na veću udaljenosti ostvaren tek u studenom 1896. godine. Šibenski slučaj bio je posve drugačiji. Istoga dana, već spomenutog 28. kolovoza 1895., kada je u rad puštena hidroelektrana na rijeci Krki, upalili su se gradski lampioni u Šibeniku pa su Šibenčani tako izmjeničnu struju dobili godinu dana i koji mjesec prije od američkog Buffala, piše Slobodna Dalmacija
Šibenik se tako mogao pohvaliti primjenom Teslina izuma i izgradnjom cjelovitog sustava za proizvodnju, prijenos i distribuciju višefazne izmjenične električne energije među prvima u svijetu pa ne čudi što Hrvatska elektroprivreda dan kada je proradila hidroelektrana Krka slavi kao svoj dan.
Izložba povodom godišnjice
HE “Krka” izgrađena je na slapovima rijeke Krke, u srcu sadašnjeg Nacionalnog parka Krka. Ostaci slavne hidroelektrane danas su arheološki istraženi te je proglašena kulturnim dobrom Republike Hrvatske. Godine 2013. HE “Krka” uvrštena je na svjetski popis povijesno značajnih tehnoloških inovacija, a spomen-ploču najstarijoj hidroelektrani za proizvodnju izmjenične struje na ovom prostoru i sastavnici jednog od prvih cjelovitih elektroenergetskih sustava u svijetu postavilo je najveće svjetsko udruženje inženjera elektrotehnike i elektronike – Institute of Electrical and Electronics Engineers (IEEE).
Posjetitelji NP Krka o povijesti nastanka i značaju HE “Krka” za Šibenik, njegov gospodarski i kulturni razvoj, mogu, pak, saznati na stalnoj izložbi koja je nastala u suradnji tog nacionalnog parka i Državnog arhiva Šibenik. Autorice izložbe su voditeljica Odsjeka za kulturnu baštinu u NP Krka, arheologinja Nataša Zaninović i ravnateljica šibenskog Državnog arhiva Nataša Mučalo. Izložba je nastala u povodu obilježavanja 120. godišnjice izgradnje HE “Krka”, a sljedeće godine s iznimnim pothvatom Šibenika na kraju 19. stoljeća u vrijeme dok je na njegovu čelu bio gradonačelnik Ante Šupuk, upoznat će se i publika u Mariboru i Ljubljani gdje se dogovara gostovanje izložbe. Zaninović i Mučalo autorice su i ovogodišnje izložbe organizirane za 130. rođendan legendarne HE “Krka” koja, kako tvrde, ni u jednom povijesnom dokumentu nema drugačije ime, premda je poneki danas zovu i “Jaruga 1”.
Priča o HE “Krka”, napominje Nataša Zaninović, nije moguća bez spomenutoga šibenskoga gradonačelnika, njegova sina Marka te inženjera Meichsnera.
– Ante Šupuk dužnost gradonačelnika Šibenika preuzeo je početkom 1873. godine i gradom je upravljao punih 30 godina, do 1903. godine, kada se povukao s lokalne političke scene. Zahvaljujući njegovom poduzetničkom duhu i političkim vezama, Šibenik je krajem 19. stoljeća zahvatio gospodarski i kulturni preporod. Grad je dobio željezničku prugu prema Splitu i Siveriću, gdje se nalazio najveći dalmatinski ugljenokop, vodovod, prve moderne industrijske pogone, popločane ulice, kanalizaciju, bolnicu, zgradu suda, kazalište, građansku školu, prošireno i modernizirano pristanište s operativnom obalom, gradski perivoj i prve javne spomenike, a u općinsku administraciju uveden je hrvatski jezik kao službeni.
Električna rasvjeta u Šibeniku
Jedan od najznačajnijih poduhvata Ante Šupuka bila je izgradnja cjelovitog sustava proizvodnje, prijenosa i distribucije višefazne izmjenične struje, koji se sastojao od hidroelektrane “Krka” na Skradinskom buku, dalekovoda od rijeke Krke do Šibenika i potrošača u Šibeniku. Projekt je osmislio i realizirao sa sinom Markom, kapetanom duge plovidbe, i Vjekoslavom pl. Meichsnerom, šibenskim gradskim vijećnikom i nadmjernikom – podsjeća Zaninović i dodaje:
– Hidroelektrana “Krka” puštena je u rad 28. kolovoza 1895. i te je večeri ostvaren prvi prijenos izmjenične struje na veću udaljenost u Hrvatskoj. U gradu se električna energija distribuirala preko razdjelne mreže od dviju rasklopnih i pet transformatorskih stanica postavljenih na vrhovima zgrada i stupovima. Prema napisima u ondašnjim novinama, električna rasvjeta u Šibeniku je zasvijetlila oko 20 sati, a kako je bila uglavnom postavljena na mjestima gdje su se nalazili petrolejski ferali, bile su osvijetljene skoro sve gradske ulice. Za grad Šibenik uvođenje električne rasvjete bilo je financijski veoma povoljno jer je godišnji trošak od 5000 forinta bio upola manji od ponude najsuvremenije i najekonomičnije petrolejske rasvjete.
Osim za javnu rasvjetu, električna energija proizvedena u hidroelektrani “Krka” ubrzo se počela koristiti za pogon mlinova, uljarica, tvornica tjestenine, a s vremenom su se priključili i drugi potrošači – kazalište, kavane, hoteli i prva domaćinstva – kazala je Zaninović.
Napominje kako je hidroelektrana na rijeci Krki bila vlasništvo tvrtke Šupuk i Meichsner, punim nazivom Prva ovlaštena električna centrala u Dalmaciji “Krka” (Šupuk e Meichsner – Prima concessionata centrale elettrica in Dalmazia “Krka”). Poslije se Meichsner povlači iz tvrtke i ona ostaje u rukama obitelji Šupuk, a HE “Krka”, odnosno ono što je danas ostalo od nje, i dalje je u vlasništvu te šibenske obitelji.
– Arhitektonski kompleks hidroelektrane sastojao se od dvaju dijelova: donjeg, podvodnog, za smještaj turbina, i gornjeg, za strojarnicu i rasklopni toranj. U elektranu je prvobitno ugrađena jedna Girard okomita turbina s prijenosom na vodoravnu osovinu generatora dvofazne izmjenične struje. Godine 1899., radi povećanja kapaciteta za napajanje tvornice karbida u neposrednoj blizini elektrane, ugrađena je još jedna Girard turbina, no tvornica je iste godine izgorjela u požaru.
Arheološka istraživanja
Generatorski napon do Šibenika prenosio se dalekovodom dužine 11 km s četiri vodiča. Osim za javnu rasvjetu Šibenika hidroelektrana je davala energiju za pogon mlinova, uljarica, tvornica tjestenine, a poslije su se na mrežu priključili kazalište, kavane i hoteli te prva domaćinstva – ističe Zaninović.
HE “Krka” s radom prestaje 1913. godine. Tvrtka “Ante Šupuk i sin” još je prije sklopila ugovor s talijanskom kompanijom Società anonima per l’utillizzazione delle forze idrauliche della Dalmazia (SUFID), prema kojem je dio vode koji je koristila HE “Krka” stavljen na raspolaganje obližnjoj HE “Jaruga” u vlasništvu SUFID-a, koja je puštena u rad još 1904. godine. HE “Jaruga”, koja i danas radi, izgrađena je isključivo za potrebe tvornice karbida u šibenskoj Crnici koja se gradila istovremeno kada i ova hidroelektrana.
No, pogled u povijest otkriva kako su početkom Prvog svjetskog rata vojne vlasti demontirale postrojenja u staroj HE “Krka”, a vodiči i drugi materijali brane iskorišteni su za ratne svrhe. Sama zgrada hidroelektrane potpuno je stradala nakon Drugog svjetskog rata.
Zaninović ističe kako su arheološka istraživanja omogućila konzervaciju i očuvanje pronađenih ostataka te vrijedne industrijske baštine ne samo NP Krka već i cijele Hrvatske.
– Arheološka istraživanja započeli smo 2006. godine. Tom prilikom pronašli smo njen podzemni dio koji se sačuvao. NP Krka uložio je velika sredstva za to. Napravili smo statičku i konzervatorsku sanaciju da hidroelektrana kao spomenik ne propada. Potaknuli smo da konzervatori pokrenu da se registrira kao kulturno dobro, ali to su naše granice, jer nije naše vlasništvo, već obitelji Šupuk, odnosno nasljednika, s kojima smo uvijek dobro surađivali. Naše su želje, naravno, da se tu napravi muzej in situ. Ali ono što NP Krka sada može napraviti jest da posjetiteljima sve predstavi na trajnoj izložbi postavljenoj u jednoj od vodenica na Skradinskom buku. Arhitekt Dario Crnogaća napravio je prekrasnu maketu slapa i te elektrane na njemu, na što naši posjetitelji jako dobro reagiraju. Danas su druga vremena i druga poimanja. Nekada je industrijski razvoj bio u prvom planu, a sada su to održivi razvoj i zaštita prirode, pa tako nama u NP Krka nije u interesu crpiti previše vode iz rijeke Krke da nam se ne osuši sedra. Ali uvijek je ista Krka, uvijek je tu voda i njezina snaga koju je čovjek oduvijek koristio, a u NP Krka imamo tragove življenja od prapovijesti i Oziđane pećine, preko rimskog vojnog logora i srednjovjekovnih utvrda do današnjih dana – zaključila je Nataša Zaninović.
