Hodočašće na 30. obljetnicu stradanja Bosanske Posavine

Hodočašće pod nazivom Licu Neumrle Majčine Ljubavi, koje je upriličeno prvi put, organizirano je u znak zahvalnosti za sva dobročinstva koja su povratnici dobili po Gospinu zagovoru.

Program je započeo u jutarnjim satima ispred župne crkve procesijom sa zavjetnom slikom Lice Neumrle Majčine Ljubavi, koja je inače izložene u toj crkvi na javno čašćenje. Vjernici su kroz sat vremena hodajući puteljcima župe molili otajstva Gospine krunice. Po dolasku do filijalne crkve Sv. Jurja Mučenika u Bukovcu uslijedilo je pokorničko bogoslužje, koje je predvodio župnik u Svilaju fra Mladen Jozić dok su ostali svećenici bili na raspolaganju za ispovijed.

Sveto misno slavlje je, uz župnika fra Franju Dalibora Stjepanovića i još šest svećenika, predvodio profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu fra Ivan Šarčević

Svjestan što su sve prošli vjernici te župe kao i ostalih župa Bosanske Posavine kada su protjerani s ognjišta u propovijedi je povezao njihove žalosti sa žalostima Blažene Djevice Marije. Ukazao je pritom na bezosjećajnost današnjeg čovjeka, na to kako teško prihvaća muku, patnju nevolje, žrtvu.

„Kada dođete pred ovu zavjetnu sliku promišljate što trebate učiniti od sebe, što biti drugima, kako prihvatiti muku, patnju, poniženja. Marija i Josip nakon bijega u Egipat imali su snage vratiti se. Tko se od vas može toliko žrtvovati, neka se vrati u svoj kraj, to treba biti osobna odluka, koja nije jednostavna, niti laka, kao što to nije bila jednostavna ni Josipu i Mariji. Važno je biti čovjek koji ima svoje mišljenje“, rekao je uz ostalo propovjednik i govoreći o Gospinim žalostima u susretu s Isusom na križnom putu pojasnio je kako je i ona bila nemoćna «kao što smo i mi u nekim situacijama nemoćni».

Pojašnjavajući scenu susreta Majke s Isusom pod križem “kada je Isus daje Ivanu i nama za majku, a njoj Ivana za sina” naglasio je kako je to u kršćanstvu rađanje Crkve u kojoj je “vidljiva slika svih nas”.

Nadalje je posvijestio kako naša vjera nije samo ispunjavanje svoga zavjeta, ukrašavanje slikama, krunicama i to da samo za sebe živimo

“Ako nema solidarnosti među nama, ne opravdavamo svoju vjeru. Oni koji ne mogu fizički više pomagati pozvani su biti svjedoci riječi i ne dopuste da ovdje više vlada zlo, mogu biti gostoljubivi, pomagati onima koji su danas prognani, nemaju svoga zavičaja», kazao je fra Ivan i na kraju upozorio: «Ne dopustimo si bezosjećajnost prema svome zavičaju, prema drugim ljudima koji nisu naše vjere. Hodajmo ovom zemljom uspravno. Ne dopustimo da itko oduzme ono što smo dobili u baštinu, jer to je naše i tim osobno raspolažemo. Neka Bog pomogne našim obiteljima da budu složne. Neka u njima vlada ljubav, iskreno zajedništvo i pomaganje. Budimo osjetljivi i na župnoj i posavskoj razini. Ova zavjetna slika Neumrle Majčine ljubavi neka ne ostane na emotivnoj razini. Ona se mora pokazati u praktičnosti u pomaganju jednih drugima.”

Slavlje je pjevanjem animirao profesor iz Tuzle Zlatko Špoljarić

Poslije mise župnik fra Dalibor pred zavjetnom je slikom predmolio litanije BDM. Na kraju je zaželio da ovo hodočašće postane tradicija svake prve subote u mjesecu listopada.

Kako je na misi suslavio derventski dekan fra Ivan Marić fra Dalibor je podsjetio kako je upravo on s još trojicom plehanskih franjevaca u porušenoj i spaljenoj crkvi u Bukovcu pronašao fragment slike Gospa s Djetetom. Radi se naime o Licu Neumrle Majčine Ljubavi – fragmentu slike Gospa s Djetetom, koju je naslikao poznati akademski slikar Ljubo Lah, a do zadnjega rata bila je izložena u filijalnoj crkvi u Bukovcu.

Plehanski franjevci dali su sliku konzervirati te je prvi put bila izložena na Plehanu za proslavu Sv. Marka 1998., a 2003. su sliku Majčinog lica sa slike Gospa s Djetetom predali župniku u Foči. Na proslavi 20. obljetnice stradanje Bosanske Posavine na Plehanu vrhbosanski nadbiskup u miru Vinko kard. Puljić blagoslovio ju je kao zavjetnu sliku svih povratnika Bosanske Posavine te je nakon izgradnje župne crkve u Foči ta je slika izložena u crkvi na javno štovanje.

Izvor: B. Lukačević, Ž.I., KT