HRVAT TRBUHOM ZA KRUHOM OTIŠAO U NJEMAČKU PA SE RAZOČARAO ‘Radio sam 16 sati dnevno kao dostavljač, zarađivao 1400 eura, evo zašto sam odustao’
Vid Banić, školovani drvodjeljni tehničar iz Virovitice, poput mnogih je iz Hrvatske trbuhom za kruhom otišao u inozemstvo, točnije u Njemačku. No, kako piše Virovitički list, tamo nije pronašao ‘obećanu zemlju’ već je otkrio da je i tamo sreća usko vezana u primanja.
– U inozemstvu ovisi koji posao radite, jeste li sami ili imate obitelj. Sve to utječe hoćete li s poslom vani biti zadovoljni ili će vam on biti razočaranje, kao što je meni, rekao je Banić.
Virovitičanin je četiri mjeseca kao dostavljač paketa radio u njemačkim gradovima Hannoveru i Karlsruheu. Do posla je došao putem jedne agencije koja služi kao hrvatski posrednik između domaće radne snage i njemačkih tvrtki.
– U prosjeku sam imao oko 200 do 250 paketa i radio oko 16 sati dnevno, rekao je Banić.
Kombi za dostavu je vozio sam, komunicirao je s klijentima na njemačkom, a mobitel mu je bio uključen 24 sata na dan. Zajedno s kolegama radnicima živio je u trosobnom stanu. Svaki od šestorice plaćao je po 200 eura mjesečno za smještaj. Samome, dostajalo je za životne potrebe.
Međutim, kada je poželio da s njim dođu živjeti supruga i dvoje male djece izračunao je da mu plaća koju zarađuje kao dostavljač paketa neće biti dovoljna za život.
– Stanarina je u Njemačkoj jako skupa, za nas četvero trebalo bi nam oko tisuću eura samo za stanarinu s režijama, a moja se plaća u najboljem slučaju kreće do 1400 eura. Supruga, koja u (Hrvatskoj) ima stalan posao, budući da je majka dvoje djece koja još ne idu u školu, u Njemačkoj može raditi samo na pola radnog vremena, odnosno najviše četiri sata. Živjeti samo od moje plaće, ne bi nam bilo dovoljno, objašnjava Banić.
Obitelj Banić je stoga odlučila svoj život nastaviti u Hrvatskoj. I nisu bili jedini. S Vidom se u Hrvatsku vratilo i dvadesetak drugih kolega, mahom obiteljskih poznanika.
Po povratku zaposlio se u tvrtki Brana d.o.o. gdje je nekoliko mjeseci radio kao sezonski radnik u plastenicima. Nedavno je ondje dobio i stalan posao.
– Ovo mi je dobar posao i ne mogu opisati koje mi je olakšanje sad kad znam da je stalan. Ako moram birati između obitelji i posla, uvijek ću odabrati samo onu varijantu koja nam omogućuje da ostanemo zajedno, zaključuje Banić.
(Izvor: Jutarnji list)
