Hrvatska futsal reprezentacija u polufinalu Europskog prvenstva
Po drugi put u povijesti, nakon 2012., Hrvatska će igrati polufinale Europskog prvenstva u futsalu! Momčad pod vodstvom izbornika Mavrovića u subotu je u Kaunasu, u svom prvom četvrtfinalu Eura nakon dvanaest godina, svladala debitanta Armeniju 3:0 s tri gola u prvom dijelu i sada seli u Sloveniju, gdje se igraju četiri posljednje utakmice na turniru. U srijedu će u Areni Stožice u Ljubljani Hrvatska, uz podršku velikog broja svojih navijača, igrati za mjesto u finalu Eura, gdje će joj suparnik biti Španjolska ili Italija. Njihov se dvoboj u nedjelju igra u glavnom slovenskom gradu…, pišu Sportske.jutarnji.hr
Pobrinuli su se malonogometaši da rukometaši ne ostanu jedini sportaši iz Lijepe Naše koji su ove zime u jednom momčadskom sportu stigli do europskog polufinala. Posao su odradili u velikom stilu, potpuno su izbezumili svoje suparnike. Pred njima su sad još dvije utakmice; pobijede li u barem jednoj, napravit će najveći uspjeh u povijesti hrvatskog futsala. Četvrto mjesto od prije 12 godina zasad drži primat.
Poveli su već u 3. minuti. Krenulo je obranom Ante Piplice nakon odlične šanse suparnika, potom je lopta došla do Vitora Lime, pokretača akcije u kojoj je Franco Jelovčić pronašao strijelca Davida Mataju. Poigrao se s čuvarom i tukao iskosa u bliži kut. Lukavo, lopta je završila u mreži, ali pogodak svakako ide na dušu armenskom vrataru Albertu Agadžanovu.
Armenci su bili opasni i prije i poslije pogotka koji su primili; nije lako bilo Piplici i dečkima ispred njega. No ni s druge strane nije bilo bez događanja, u šestoj minuti centimetri su dijelili Hrvatsku od drugog gola. Ponovno je zarolao Mataja, tukao ljevicom, a zaustaviti ga je uspjela tek greda.
Gol je zato stigao u sljedećoj minuti. Agadžanov se ozbiljno pobrinuo da ponese titulu tragičara utakmice. Na polovici suparnika se zaigrao, Vitor Lima mu je uzeo loptu i kratko proigrao Niku Vukmira. Miran je bio najmlađi hrvatski reprezentativac, s 20-ak metara rutinski je naciljao nebranjena vrata.
Prijetili su suparnici i dalje, najviše preko kapetana, svog najboljeg igrača Vladimira Sanosjana, ali držala se Hrvatska. U 12. se na parketu poskliznuo Mataja i zbog ozljede izašao. Nije izgledalo dobro, ali ga je njegova zamjena, Antonio Sekulić, odmah dobro zamijenio i opasno tukao čim je ušao u igru. Vratio se Mataja na parket, nije bilo ništa ozbiljno, u 16. je opet poentirao.
Bio je to uigrani prekid, akcija koju su Mavrović i suradnici lijepo uvježbali sa svojim igračima. Josip Jurlina izveo je korner, Jelovčić iz prve produljio na drugu vratnicu, a tamo spreman čekao egzekutor Mataja. Hrvatska tri, Armenija nula, vrata polufinala širom su otvorena. Ohrabrio se i vratar Piplica, malo je nedostajalo da u 17. on, nakon solo-prodora, zabije i četvrti. Agadžanov je nakon pogubnih pogrešaka počeo spašavati. Jelovčić je potom zamalo zabio autogol; bila je to najveća prijetnja za Piplicu u prvom dijelu, no i taj je problem uspio riješiti.
Bilo je to pragmatično, ubojito izdanje Hrvatske. Nije to bilo poluvrijeme koje su Armenci, s obzirom na prikazanu igru, zaslužili okončati baš s tri gola zaostatka, ali društvo s crveno-bijelim kvadratima na dresovima neumoljivo ih je kažnjavalo za njihove propuste. Pitanje putnika u Ljubljanu iz Kaunasa riješeno je već u startnih 20 minuta.
Preselili su Armenci u nastavku na polovicu Hrvatske, igrali s vratarom i tražili rupu u obrani. Pritisnuli su, ali našli je nisu. Koncentracija HR-defenzive bila je na najvišoj mogućoj razini. Zaslužili su Armenci ublažiti poraz, nisu bili loši, uputili su 40-ak udaraca prema vratima. No nagradu je zaslužio i sjajni Piplica, koji je zaustavio dvadesetak armenskih pokušaja.
U drugom subotnjem četvrtfinalu Francuska je pobijedila Ukrajinu 4:2 nakon produžetaka i revanširala joj se za poraz u utakmici za 3. mjesto na Svjetskom prvenstvu 2024. Francuzi će u polufinalu igrati s pobjednikom nedjeljnog ljubljanskog dvoboja Portugal – Belgija.
