Hrvatska u napetoj završnici slomila neugodnu Nizozemsku
Nije sve ostalo isto kao protiv Gruzije. Da je ostalo isto vjerojatno bi značilo da je sve bilo OK, a očito je da nije, pa se Sigurdsson odlučio za dvije promjene u sastavu. Na crtu je umjesto Načinovića ušao Raužan, a umjesto Klarice na sredinu napada je došao Pavlović, pa smo ostali na dva ljevaka Martinoviću i Marašu. Evidentna je bila želja da energija bude na kud i kamo većoj razini nego što je to bio slučaj protiv Gruzije, objavljuje Sportske.jutarnji.hr
Znali smo da će biti teška borba, ali odmah od starta se vidjela namjera da nešto mijenjamo. Prvo krenuli smo s 5-1, Mamić ispred, Šušnja iza, Srna i Mandić sa strane, na golu Kuzmanović. Drugo, startao je na crti Raužan makar je bio debitant. Treće, mijenjali smo Raužana i Martinovića u napadu za obranu s Mamićem i Šušnjom i dosta smo toga stigli, makar s tim vražjim Lucom Steinsom nikad ne znaš, potpuno je nepredvidiv, ako mu ne stigneš u kontakt i nezadrživ. A to nije bilo jednostavno.
Dugo je Nizozemska vodila za gol, mi smo poveli 7:6 golom Srne tek u 14. minuti. I onda smo imali dobrih perioda u 19. prvi puta ulovili +2, pa kasnije +3. U dobrom ritmu smo bili. Greške su sastavni dio igre, no previše izgubljenih lopti nije bilo i to je najvažnije.
Odlično je igrao Zvonimir Srna, nekad mu je samo malo strpljenja falilo do savršenog, ali trebalo je stalno napadati i igrati obranu u jakom ritmu, što nije nimalo jednostavno. Lučin ej pomogao Srni, Raužanu je pomogao Šimi, dobro smo to slagali, Šoštarić je u svim prilika bio nepogrešiv i na poluvremenu smo se dovukli do lijepih +2.
Zanimljivo je bilo primijetiti da Staffan Olsson na klupi Nizozemske nije ništa dirao cijelo prvo poluvrijeme. Imao je istu sedmorku, točnije osmorku, jer je Taboada za obranu mijenjao Steinsa. No, imao je problem kada je u 19. minuti jako bitni Dani Baijens krivo stao, pa je završio na klupi. Taboada je nastavio u napadu, ali taj ritam na njemu je postavio traga, pa je s dva isključenja pred kraj prvog poluvremena malo pomogao našem napadu.
Nismo bili savršeni, ali smo bili agresivniji i bolji u svakom pogledu nego protiv Gruzije. Čekali smo koju obranu više, Kuzmanović je obranio neke teške lopte, ali je sreća često znala počastiti Nizozemce posebno Stavasta pred kraj prvih 30 minuta. No, opet jedna mala zamjerka sucima, nisu Nizozemcima brojali korake, a trebali su, jer posebno je to važno kada Steins usitni i jako ga je teško pratiti.
Odmah je Nizozemska došla u egal na početku drugog dijela. Agresivnije su krenuli prema našim vanjskim igračima, nisu sačuvali koncentraciju i odmah smo to platili. Sjajnu dionicu igrao je Martinović i to nas je držalo u plusu, ali se nismo uspijevali obraniti. Sve dublje su izlazili Nizozemci, sve više je mjesta bilo za Raužana i on se jako dobro snašao u toj novoj situaciju, što je bilo od velike pomoći.
Igralo se gol za gol, Dorgelo je počeo braniti više od Kuzmanovića i pritisak je rastao, svaka obrana, svaki gol su bili jako važni. Morao je i Olsson mijenjati, makar mu to nije navika, jer ritam je bio stvarno jak i nije ga bilo lako pratiti. Čak je i Martinović zatražio predah. Glavaš je zamijenio Šoštarića, Jelinić Mandića.
Makar smo imali isključenje Šušnje preživjeli smo i otišli na +3 u zadnjih 10 minuta što je bio izniman kapital. I onda se konačno odčepilo, Nizozemska je počela griješiti, a naša prednost je narasla do 5 golova razlike. I tada je bilo jedno važno održati kontrolu utakmice.
Nakon -5 krenula je Nizozemska na sve ili ništa, obrana duboka, trebalo se dobro kretati i čuvati loptu do čiste prilike. Sigurdsson je nešto više od dvije minute prije kraja uzeo time out na -4 s jasnom porukom ‘nije gotovo’. Imali smo sjajnu situaciju i to smo uspjeli dogurati do kraja. To je najvažnije. Živi smo tko se još sjeća Gruzije.
