Hrvatska uz puno muke svladala rukometnu nepoznanicu, Gruziju, na otvaranju Europskog prvenstva
Hrvatski rukometaši pobijedili su teškom mukom Gruziju na startu Eura. Nije izgledalo obećavajuće, bila ej to velika borba, ali ako se ne popravimo bit će uzaludna. Nizozemska i Švedska takve stvari neće oprostiti.
Težak početak protiv Gruzije. Prvih 20 minuta na tragu onog što smo gledali u pripremama protiv Njemačke. Obrana loša, napad katastrofalan. Puno promašaja, nešto izgubljenih lopti, a na Euru svaka momčad to zna iskoristiti, pa tako i Gruzija. I imali su Gruzijci nevjerojatnih 6 golova razlike nakon što je Sigurdsson shvatio da to tako dalje neće ići, objavljuju Sportske.jutarnji.hr
Krenuli smo u 6-0, sredina sa Šušnjom i Načinovićem. Uz njih Srna i Mandić, na golu Kuzmanović. Šušnja je izlazio u napadu, ulazio je Martinović, to je ona zamisao protiv Njemačke u nešto skraćenijem dijagonalnom opsegu, ali nezgodna kada ne ide u napadu, što je bio slučaj s Martinovićem koji je tri lopte u startu opalio u ništa nakon što je odlično otvorio utakmicu širokim prolazom kraj svog protivnika. Sve je dobro počelo, dvije obrane Kuzmanovića, taj gol i onda mrak.
Počelo je šutanje Gruzijaca preko ruke, ispod ruke, obrana je kasnila, Kuzmanović je bio nemoćan. Napad je napravio još niz gluposti i onda je Sigurdsson morao promiješati karte. U obranu je uz Šušnju došao Šimić, na gol umjesto Kuzmanovića Mandić, na desnog vanjskog Klarica, na lijevog Lučin i malo smo se polovili, postali agresivniji i ta agresivnost bila je dovoljna da za deset minuta stignemo i prestignemo visoku prednost Gruzije koja nije izgledala nimalo bezazleno, makar se uvijek čini, bolji smo, dobit ćemo mi to. Ali, nikad ne zna, posebno kada će neugodni vratar Tsintsadze obraniti nešto što ne bi trebao. Martinović se u igru vratio kao srednji vanjski umjesto Cindrića.
Gruzija je igrala svoje, dok je naša igra bila spora bili su dobri, kada smo se ubrzali nisu više bili dobri. Napad se naskakivao protiv naše obrane posebno Kalandadze i Tskhovrebadze, a krila Rustemov i Dikhamia potrpali su ono što je išlo nakon naših napadačkih grešaka. Ipak smo se primirili, imali čak dva razlike u finišu prvog dijela, ali smo sa samo plus 1 otišli na odmor, što je bilo dobro nakon onih -6.
Dotaknut ćemo se i loših španjolskih sudaca. Vjerojatno su im objasnili da je probijanje svaki kontakt obrane i napadača, ali na njihovu žalost i žalost onih koji su im objašnjavali zaboravili su da se radi o rukometu. I jako je u takvim katastrofalnim pravilima bilo naći ritam. U udarcima u lice koji se ne kažnjavaju, nećemo ni pričati.
Stigla nas je Gruzija na 18:18, opet ista priča s početka. Mamić je išao u obranu uz Šušnju, ali nema veze kada je naš napad usmjeravao Gruziju do novog vodstva. Zaredom su lopte gubili Klarica, Cindrić i vrlo brzo smo prosuli ono malo sigurnosti koje smo stekli u prvom dijelu. I opet sve ispočetka.
Isključenja su nas bacala iz ritma, bila je to jedna jako opasna situacija. Gruzija je naravno bila inspirirana, u šansi koju je teško mogla nasluti. Trebala nam je obrana da se vratimo, svašta smo kombinirali, čak je Mandić bio kontra half, pa su se polako vraćali oni koji su zamijenjeni nakon prvih 20 minuta. Bilo je to poprilično mučenje.
Na kraju smo riskirali u 5-1 s Mamićem, makar je Gruzija nepredvidiva u takvim situacijama, radi ono što se može, a kada imaš inspiraciju možeš i puno više od očekivanog.
Stigli smo Gruziju na 25:25, onda je Kalandadze zvao time out. Šoštarić je promašio svoj četvrti penal i to je bilo nezgodno na -1. Djelovalo je kao da igramo protiv Danske. Vratili smo se u plus u 53. minuti golom Srne (27:26). Bilo bi najbolje da je tada bio kraj. Ali nije, počele su čarke, pa su Španjolci gledali VAR, pa su isključili Srnu. A onda je Lučin promašio penal i nikako krenuti. A Španjolski suci puštali su Gruziji tri napada pod rukom, nešto neviđeno u rukometu, užas. Trebalo se s tim svim tim. Maknuli smo se na +2 i to je svakako bilo dobro tri minute prije kraja. Potegnuli su Martinović i Lučin da bismo sačuvali pobjedu i to je to.
