IGOR BOŽOVIĆ: Do Uskrsa triput nas zanijekaše

Kažu da je Isus živio 33 godine, no to je samo legenda, budući da je uistinu nepoznato je li danas ikako 2022. godina prema kalendarima zapadnog svijeta, julijanskom i gregorijanskom. Kada su Rimljani u davna doba koristili kalendar, oni su računali od osnivanja Rima, nekih 753 godine prije Krista. No istina je mnogo drugačija.

Piše: Igor Božović

Točna godina osnivanja Rima je kliznog karaktera, od 814. godine prije Krista pa sve do 728. godine prije Krista. Osim te nepoznanice koja je zapravo godina bila u Rimu, nije poznato ni kada se Isus rodio, budući da su opet učenjaci imali problema s računanjem i preračunavanjem rimskog kalendara, tako da postoji znanstvena izreka da se Isus rodio između osam i pet godina prije Krista. Pogotovo je problem predstavljala nulta godina jer trebale bi biti dvije, na ovu i na minus stranu, a brate, to je već puno matematike za običnog rimskog ćatu. Uostalom, što je to nula uopće? Jesi li ti to vidio ili samo čuo o njoj? No iako se ne zna koliko je oko tri decenije živio Isus Krist, zna se iz Evanđelja da ga je najprisniji učenik Petar zanijekao tri puta. Je li baš slikovito do pijetlova kukurikanja ili onako generalno tih dana, ali triput je. Kasnije je njegov rad i djelovanje označilo neprestano kajanje zbog tog čina, a na tom kajanju mi izgradismo civilizaciju Europe.

Pomoćnik ministra Mujo K.

Poznato je kojeg je dana osnovano Hrvatsko Vijeće Obrane, poznato je i kako i zašto, poznata je uloga Hrvatske Demokratske Zajednice u cijeloj toj povijesti Bosne i Hercegovine i hrvatskoga naroda u domovini nam BiH. Poznate su sve činjenice o Herceg-Bosni, jednako one pozitivne i hvale vrijedne, kao i one koje su rezultirale haaškim procesima i presudama. Moje nije da se bavim tim dijelom naše prošlosti, tada sam imao deset godina, imam svoju i tragediju i ponos ugrađene u moj identitet. Nastojim se tih vremena prisjećati na način da pjevušim stihove Ranka Bobana ‘samo za sinove odane’ i u stranu potisnuti sve ono stravično što sam doživio, osjetio, vidio tih mjeseci. No ni u najluđoj travestiji nije mi padalo na um da će upravo HDZ biti stup izvrtanja te i takve prošlosti. Najprije je počelo svečanim postrojavanjem Prvog gardijskog puka Oružanih Snaga kada je o prošlosti Hrvatskog Vijeća Obrane pričao ni manje ni više nego pomoćnik ministra Mijo Krešić. Sasvim uredan hadezeovac proteklih godina, ne baš nešto politički uspješan, ali zato na finim pozicijama, no kada je osnovano Hrvatsko Vijeće Obrane, imenovani je bio časnik u Jugoslavenskoj Narodnoj Armiji. Tek u vrijeme ofenzive u njegovoj Središnjoj Bosni, danas pomoćnik ministra napušta neprijateljsku armiju i priključuje se, opet ne HVO-u, već Armiji Republike Bosne i Hercegovine. Sasvim legitimna odluka u to vrijeme, ali iz današnje perspektive degutantno i nadasve ponižavajuće za sve sinove odane, poput evo moga oca.

A di si ti tad bio?

Nije sjenka Hrvatske Demokratske Zajednice tu stala s ponižavanjem naših branitelja. Dan kasnije, na središnjoj proslavi, kada sam s ponosom otišao na obilježavanje tri decenije nečega što mi je obilježilo praktično veći dio života, dočekala me privatna zabava Dragana Čovića. Zašto velim privatna?! Zato što su medije, a bio ih je tu nemali broj, pustili da snime kadrove prije početka svečanosti, i potom ih uputili natrag u redakcije jer pravo na obilježavanje tri decenije hrvatske opstojnosti u suvremenoj Bosni i Hercegovini ima samo Radiotelevizija Herceg-Bosne. Ponižavanje ne samo novinara i snimatelja nego i samog značaja ove javne svečanosti. Jasno kao dan, hrvatski Putin Dragutin, baš kao nekoliko mjeseci ranije, ne smije dopustiti da bilo tko postavlja pitanje o njegovom suverenitetu ili legitimitetu da odlučuje u ime hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini. Na isti način kao što su izgurali Hrvatsku Republikansku Stranku, jedinu istinsku oporbu Čoviću, sa sjednica Hrvatskog Narodnog Sabora, da im se ne bi ponovili kritički pogledi poput nomadne iz prijenosa RTVHB izrezanog govora Slavenova… Isto tako sada se već prema ustaljenom režimu otjeraju mediji, ako bi slučajno netko upitao: Dragutine, gdje si ti bio 1991. godine?

I mi račun za sankcije imamo

Hrvatski branitelji u značajnoj mjeri danas su izgurani čak i sa popisa za jednokratne naknade sudionicima Domovinskoga rata, a da ne govorim što su ili nezaposleni ili na minimalnim mirovinama ili odavno mrtvi pod teretom posttraumatskog stresa i svih bolesti koje se nakaleme na organizam opterećen ratnom prošlošću. Ali zato smo kao Hrvati Bosne i Hercegovine i treći put poniženi ovog tjedna, opet u aranžmanu iste stranke koja je nekad srušila komuniste, ali danas je samo blijeda sjenka tog nekoć svehrvatskog pokreta za oslobođenje od velikosrpskog stiska. Naime, ono što je trebao biti tjedan ponosa hrvatskoga naroda, a pretvorio se u iskrivljivanje prošlosti u režiji mikroPutina Dragutina, početkom ovog tjedna obradovali su nas još jednim trpanjem u sveti koš ‘svi smo mi iste gnjide u BiH’.

Naime, dok smo ranije slušali o sankcijama Dodiku i dijelu srpskih političara koji nastoje i nastoje razbiti temelje daytonskog uređenja Bosne i Hercegovine izmišljanjem paralelnih institucija, dok smo slušali o sporadičnim sankcijama dužnosnicima SDA, što nam je govorilo da ima netko izvana tko to vidi sve bez prizmi nacije i vjere… eto sad i mi konja za trku imademo, Gordana Tadić je pod sankcijama. I to samo po sebi ne bi čak ni bilo ponižavajuće za prosječnog bosanskohercegovačkog Hrvata, da nisu uslijedila silna pranja i uljepšavanja kroz reakcije, opet u režiji one blijede sjene nekad državotvornoga pokreta svih Hrvata, a sada sredstva za bogaćenje uskog sloja zetova, kumova i klimača glavom. Umjesto da je britko odsjeku, negdje kao suspendiraju ili na neki način se kofol ograde od bilo koje povezanosti s mitom i korupcijom u zemlji.

Da parafraziram Milanovića, koji nikome nije ostao dužan tog dana u Kosači, koji je natjerao  na gutanje knedli brojne iz ‘sjene državotvorne’: Evo sad ćete vi meni da vagate riječi. Je li, na isti način kao što ste mi bezbroj puta brojali udio crnogorskih krvnih zrnaca u mojoj hrvatskoj, hercegovačkoj krvi. Pa eto, slobodno vi. Ali duboko u srcu priznajte sebi da ne pišem gluposti i da i vi sami ovo vidite, ma koliko žmurke igrali da je režim Dragutinov za dobro svih nas Hrvata.

Uostalom, vidjeli ste već da smo imali ono sve što smo htjeli i da je puklo na tom Predsjedništvu BiH i reformama u paketu i da ćemo opet nekad plakati za ovim pregovorima kao nomadne za Aprilskim paketom. Nadajmo se samo da ćemo za pola decenije od osnutka HVO-a biti pametniji i možda barem posaditi kojeg branitelja s tadašnje bojišnice u red s predsjednikom svih Hrvata i ‘legitimnim’. A ne po uzoru na onu Titovu: da sam ja imao boraca koliko imam prvoboraca…