Ilija Cvitanović:Naš put je EU i NATO – niti Rusija, niti Turska

Sudeći po Iliji Cvitanoviću, predsjedniku HDZ-a 1990, sljedeće godine predstoji ozbiljna borba za povjerenje Hrvata u BiH između ‘Devedesetke’ i HDZ-a BiH. Cvitanović u intervjuu za Dnevni list govori što misli o “Ljubićevom Rubikonu”, stranačkom nepotizmu i korupciji, ali i odgovara zašto Banja Luku, Beograd i Moskvu ne smatra dobrim smjerom za Hrvate u BiH. On otkriva i je li HDZ 1990 Izetbegovićeva “alternativa” za sadašnjeg partnerka, Čovićev HDZ,  za kojeg smatra da je „propustljiv prema bošnjačkima strankama“.

Izgradnja pelješkog mosta već danima je tema medijskog prijepora Hrvatske i BiH. Podršku daje čak i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik, dok probošnjačka strana ocjenjuje kako onaj, tko iz BiH podržava ovaj projekt, niije domoljub BiH. Kakav je to marketinško-makijavelistički kaos, ali i koji je stav ‘Devedesetke’ po ovom pitanju?

– Ne mogu se složiti sa Vama da se radi o prijeporu Republike Hrvatske i BiH, već se radi o populističkoj reakciji iz samo jednog dijela BiH, konkretno političkog Sarajeva. Zaista mi je žao što gospodin Izetbegović svoje domoljublje ne iskazuje kroz gradnju obećanih cesta i mostova u BiH, već se bavi susjedstvom. Republika Hrvatska gradi most na svojoj teritoriji, koji zadovoljava sve kriterije i koji ni na koji način ne otežava pristup bosanskohercegovačkom moru. Naš stav je da to nije naša stvar.

Bivši predsjednik HDZ 1990, dr. Božo Ljubić, nedavno je govorio o “prijelazu Rubikona”, osvrćući se na otvorena politička pitanja, prvenstveno na bošnjačko-hrvatskoj relaciji. Što vi mislite o “Ljubićevom Rubikonu”?

– Svoju djecu zbrinuti u europskim metropolama, a u ime nas i naše djece govoriti huškačkim jezikom je krajnje licemjerno. Riječ je o neozbiljnoj izjavi, koja je u javnosti upravo tako i interpretirana, stoga je nema potrebe analizirati. Samo ću konstatirati kako hrvatska službena politika u BiH nema kapacitet dobaciti niti do „Radobolje“, što je i pokazala kroz posljednjih 20 godina, a kamo li do „Rubikona“. Dakle, o „Ljubićevom Rubikonu“ ne mislim ništa. Ali i te kako mislim o izmjenama Izbornog zakona, koji se pokazao kao „kamen spoticanja“ koalicije HDZ BiH – SDA. Zanimljivo je, kako se politički partneri u BiH uvijek jednostavno dogovore u vezi raspodjele funkcija, fotelja, sredstava, a oko suštinskih problema – imaju problem. Dok je taoc njihovih prepucavanja narod.

Umjesto „Rubikona“, predlažem HDZ-u BiH da pronađe dogovor sa svojim partnerom, ili ukoliko je to nemoguće, neka napusti koaliciju i izađe iz vlasti. Naravno da to neće učiniti, jer drage su pozicije.

U svojevrsnu “obranu i podržavanje” rješenje hrvatskog pitanja čak se uključio i ruski veleposlanik u BiH. Znači li to da HDZ BiH politički, preko Banja Luke i Beograda, trasirala put do Moskve? Što bi to moglo značiti za Hrvate u BiH i je li to put za Hrvate?

– Banja Luka, Beograd i Moskva zaštitnici Hrvata u BiH…? I naravno, HDZ BiH. Uz dužno poštovanje, ali Banja Luka i Beograd su, uz blagoslov Moskve, protjerali 160 000 Hrvata iz Posavine, porušili naše crkve, opljačkali i spalili hrvatske domove, uništili stoljetne kulturne tragove. I dandanas; hrvatski povratnici, predstavnici crkve i intelektualci u RS-u se suočavaju sa napadima i ponižavanjem. Kako, uz sve ove činjenice, prihvatiti upravo te aktere, koje ste naveli, kao dobronamjerne partnere u pronalasku rješenja za hrvatski narod? Ja ne mogu. Vjerujem niti 95% Hrvata u BiH. Ne može niti članstvo HDZ-a BiH, izuzev njihova predsjednika i eventualno još nekoliko ljudi, koji, očito, imaju neraskidivu i kontroverznu sponu sa Banja Lukom i Beogradom. Najbolji odgovor na pitanje, kakav je to put, jest položaj u kojem se nalazimo; Hrvatski narod je pred demografskim izdisajem, političkim i društvenim nestankom. Naš put je Europska unija i NATO. Ni Rusija, ni Turska.

S druge strane, pojedini bošnjački aktivisti i danas medijski egzistiraju zahvaljujući “avetima prošlosti”, negirajući čak i povijesne činjenice. Samo jedna od posljednjih je i tvrdnja Emira Suljagića kako “Hrvatska nije pokrenula i izvela ‘Oluju’ zbog deblokade Bihaća” te da “Petom korpusu nije trebalo da ga spašava Hrvatska vojska”, unatoč riječima generala Armije BiH Atifa Dudakovića pri povijesnom rukovanju s hrvatskim generalom Marijanom Marekovićem: “Čekali smo vas dugo, ali napokon smo se sreli”. Dudaković je naknadno i istaknuo: “Činjenica je da smo akcijom Oluja doživjeli ne samo deblokadu nego i slobodu”. Zašto je potrebno ovo, očito izvrtanje povijesnih činjenica i kome to služi?

– Zar je uopće potrebno naglašavati značaj pobjedonosne vojno-redarstvene operacije „Oluja“, kojom je okončan rat i prekinut mit o „velikoj Srbiji“? Ova briljantna akcija je imala humanitarni i socijalni karakter, kojom je zaustavljen naum srpskih zločinaca zauzimanja Bihaća i ponavljanja  scenarija iz Srebrenice. S kakvim motivima se javlja Suljagić, nisam siguran. Posebno je simptomatično što je riječ o čovjeku koji je, kao dječak, preživio pakao Srebrenice, što ja poštujem. Ali, ne mogu se oteti dojmu da on danas više poštuje zločinca Mladića, nego časnog generala Gotovinu, kao i to da sav problem Bosne i Hercegovine vidi u hrvatskom narodu, iz čega nastaju njegovi izuzetno radikalni stavovi spram Hrvata, dok poziva na nekakav srpsko-bošnjački sporazum. Ne razumijem ga. No i ne trudim se previše.

Nepotizam u zapošljavanju stalna je tema u BiH, a mediji su u tome sve glasniji. Posebno stranačko zapošljavanje kojima se osigurava “biračka baza”. Gdje je kraj tome?

– Nažalost, sve veći broj mladih, kraj ove bolesti vidi u Njemačkoj, gdje svakodnevno odlaze. To je ozbiljan i vrlo ukorijenjen problem, sa kojim se moramo obračunati, ukoliko želimo spasiti egzistenciju mladih u Bosni i Hercegovini. Početak kraja nepotističkom karcinomu vidim u 2018. Vjerujem da će sljedeći izbori iznjedriti određene promjene i dati priliku, onima koji su spremni, da se uhvate u koštac sa ovim problemom. Ja sam otac troje djece. Odgajam ih na način da vjeruju u znanje i da mu pristupaju kao najboljem prijatelju. Želim im pružiti priliku da se obrazuju. I na kraju, kada krvavim trudom i zalaganjem ostvare akademska zvanja, da ne mogu dobiti posao jer nemaju člansku iskaznicu određene stranke. To nije slika društva koju želim vidjeti, a znam da tu sliku ne želi vidjeti ni većina drugih, poštenih ljudi. Stoga, vjerujem u nas. Vjerujem da možemo zajedno mijenjati.

Neki od vaših članova već su najavili mogućnost izlaska iz članstva Hrvatskog narodnog sabora, dok nije zanemariva i tvrdnja pojedinih analitičara da upravo HDZ 1990 daje najveći legitimitet ovakvom Saboru iako su njegovi predstavnici minorni u bilo kakvom odlučivanju. Prema tome, hoćete li i dalje biti “smokvin list” sa sindromom “kuhane žabe”, kako su to nazvali pojedini politički analitičari?

– Ideja HNS-a je, kao što je općepoznato, bila sve, osim onoga što je on danas. Stoga, razumijem sve izraženiji stav jednoga dijela HDZ-a 1990 koji se zalaže za izlazak iz ove institucije u pokušaju. Osobno smatram kako je HDZ BiH, koristeći ime HNS-a, vodio izuzetno pogubnu politiku u proteklom mandatnom razdoblju, u kojem su svu energiju fokusirali na stranačko zapošljavanje i politički kriminal, dok su u potpunosti zanemarili hrvatski narod, branitelje, nezaposlene,  gospodarstvenike, mlade… Stoga, kao predsjednik stranke, imam obvezu i odgovornost, u skladu sa stranačkim procedurama, pozvati da se o ovom pitanju očituju najviša stranačka tijela. Moglo bi to biti ubrzo.

A vaši “papci”? Je li to očita politička korupcija i što očekujete od pravosudnih organa po tom pitanju?

– Najveća kazna tim ljudima je što će, doživotno, uz njihova imena biti neizostavan epitet kojeg ste naveli u pitanju. A naravno, zaslužuju i pravne sankcije jer su izvršili kriminal. U tom smislu, očekujem od pravosudnih institucija da intenziviraju rad na ovim predmetima, kako bi se ovaj vid bavljenja politikom trajno zaustavio.

U jednom od posljednjih istupa predsjednik SDA Bakir Izetbegović kazao je da će “morati potražiti alternativu HDZ-u BiH”. Jeste li vi, odnosno, HDZ 1990, ta alternativa?

– Tko jamči gospodinu Izetbegoviću da će on biti akter koji će biti u prilici, nakon sljedećih izbora, birati partnera? Kao i to da će HDZ BiH biti politički subjekt? Uvjeren sam kako će stranke, koje čine atualnu vlast, biti kažnjene od strane birača i da neće biti na mukama „traženja alternative“. HDZ 1990 će, ukoliko ostvari željeni rezultat i bude činio vlast, biti partner koji neće izigravati dogovoreno, ali će biti puno čvršći i radikalniji u zastupanju nacionalnih interesa od HDZ-a BiH, koji je isuviše popustljiv bošnjačkim strankama. Naročito u oblasti pravosuđa, koje uporno ignorira zločine Armije BiH nad hrvatskim stanovništvom, dok se hrvatski branitelji, gotovo na dnevnoj osnovi, privode i kroz montirane procese stvara se iskrivljena slika o ulozi HVO-a i hrvatskog naroda u Domovinskom ratu. HDZ BiH, ne samo da to pasivno promatra, već jednoglasno podržava rad Tužiteljstva BiH. To je samo jedan od primjera. U HDZ-u 1990 ovakvog partnera niti jedna bošnjačka stranka neće imati. „Računajte na nas“ nije naš niti glazbeni niti ideološki, kao niti bilo koji drugi izbor. Je li HDZ-a BiH? Bojim se da jest.

Kakav je odnos na komunikaciji dva HDZ-a: odličan, dobar, zadovoljavajući ili loš?

– Ja ih neumorno, imenom i prezimenom, prozivam za svaki politički propust ili grijeh. Budući da propusta ima mnogo, a grijeha još i više – naša komunikacija je odlična.

Jednom vas je predsjednik HDZ-a BiH dr. Dragan Čović, u javnom istupu, nazvao “blijedom kopijom bivšeg predsjednika” (Martin Raguž). Što vi kažete o tome?

– Gospodin Čović je, ako ste primijetili kroz ovih 20 godina, čovjek koji je stanju mnogo toga izustiti, a malo toga učiniti. U tom smislu je on najoriginalniji. Inače, nemam uzora u bh. politici.

Izvor:Dnevni list