Intrigantno otkriće: Vaš test na koronavirus je pozitivan? Možda se ne bi trebao tako tumačiti, amožda bi se pandemija mogla svesti na nulu

Neki od vodećih američkih medicinskih stručnjaka izrazili su novu sumnju u beskrajnoj debati o testiranju na koronavirus u SAD-u. Naime, standardni testovi pokazuju ogroman broj ljudi koji nose relativno beznačajnu količinu virusa, piše New York Times, a prenosi Jutarnji list.

Većina tih ljudi vjerojatno nije zarazna, a identificiranje takvih osoba može zagušiti čitav postupak i spriječiti da se na vrijeme pronađu oni koji doista mogu zarazu proširiti dalje. No znanstvenici kažu kako rješenje nije testirati manje ili preskočiti testiranje onih koji nemaju simptome, kao što je nedavno predložio Centar za kontrolu i sprečavanje bolesti (CDC).

Umjesto toga, novi podaci pokazuju potrebu za širom upotrebom brzih testova, čak i ako su manje osjetljivi.

– Odluka da se ne testiraju osobe bez simptoma je pogrešna, kaže doktor Michael Mina, epidemiolog s Harvarda referirajući se na preporuke CDC-a.

– Ustvari, trebali bismo povećati broj učinjenih testova na raznim ljudima, no to bismo trebali činiti drugačijim mehanizmima.

Korak u tom smjeru mogla bi biti najava Trumpove administracije da će kupiti 150 milijuna brzih testova.

Najrasprostranjeniji testovi na koronavirus, tzv. PCR testovi, omogućuju jednostavan ‘da’ ili ‘ne’ odgovor na pitanje je li osoba zaražena. No, slični PCR testovi na druge viruse otkrivaju i koliko je osoba zarazna, odnosno, pružaju grubu procjenu o tome koliko virusa ima u organizmu pacijenta.

Minus i plus

– Za sve koristimo istu vrtu podataka, a to je samo plus ili minus – i to je to, kaže doktor Mina. – To koristimo za kliničku dijagnozu, za javno zdravstvo, za politiku odlučivanja…

No, ‘da ili ne’ jednostavno nije dovoljno dobro. Količina virusa trebala bi određivati pacijentove sljedeće korake. – Doista je neodgovorno odreći se činjenice da je u pitanju količina virusa, kaže doktor Mina.

PCR testovi detektiraju genetski materijal iz virusa u ciklusima; što je manje ciklusa potrebno za detekciju, veća je količina virusa u uzorku. Što je veća količina virusa, vjerojatnije je da će pacijent biti zarazan. Podatak o broju ciklusa potrebnih da se virus pronađe, tzv. ‘prag ciklusa’, nikad nije uključen u rezultate koji se šalju liječniku pacijenta oboljelog od koronavirusa, iako bi upravo taj podatak mogao kazati koliko je osoba zarazna.

U tri seta podataka o testiranjima koji uključuju i prag ciklusa, a koji su prikupljeni u Massachusettsu, New Yorku i Nevadi, gotovo 90 posto osoba koje su na testu bile pozitivne, nose vrlo malu količinu virusa, otkrio je The Times.

U četvrtak su u SAD-u zabilježena 45.604 nova slučaja. Kad bi se stope zaraznosti iz istraživanja u Massachusettsu i New Yorku primijenile na čitavu zemlju, to bi značilo da samo nekih 4.500 osoba treba u samoizolaciju te da je potrebno pronaći samo njihove kontakte.

Jedno od rješenja bi bilo da se prilagodi prag ciklusa koji se sad koristi kako bi se odlučilo da je pacijent zaražen. Neki testovi ograničeni su na 40, neki na 37. To znači da ste pozitivni na koronavirus ako je proces detektiranja virusa zahtijevao 40 ili 37 ciklusa.

Jedna vlas kose

Tako visok prag testiranja ne detektira samo žive viruse već i genetske fragmente virusa, ostatke od ranije infekcije koji ne predstavljaju nikakvu opasnost, što bi se moglo usporediti s pronalaženje jedne vlasi osobe koja je davno napustila prostoriju, kaže doktor Mina.

Svaki test s 35 i više ciklusa je preosjetljiv, slaže se i doktorica Juliet Morrison, virologinja sa Sveučilišta Riverside u Kaliforniji.

– Šokiralo me da ljudi detekciju virusa nakon 40 ciklusa smatraju pozitivnim rezultatom, kaže Morrison i dodala da bi puno razumnije bi bilo koristiti 30 ili 35 ciklusa.

Doktor Mina kaže kako bi prag postavio na 30, pa čak i manje. Te promjene bi značile da bi količina genetskog materijala u uzorku pacijenta trebala biti stotinu ili tisuću puta veća od trenutnog standarda da bi se rezultat testa uzeo kao pozitivan – odnosno, dovoljno pozitivan, a da bi zahtijevao nekakvu reakciju.

Američka agencija za sigurnost lijekova i hrane (FDA) priopćila je da oni ne određuju koliki se prag ciklusa koristi za utvrđivanje je li netko pozitivan ili ne, već da su ‘komercijalni proizvođači i laboratoriji postavili svoje pragove’.

CDC ispituje korištenje pragova ciklusa za ‘donošenje odluka’. Agencija je kazala da je potrebna suradnja s FDA-om i proizvođačima testova kako bi se osiguralo da se ‘testovi koriste kao treba i da svi znamo što ti rezultati doista znače’.

Kalkulacije CDC-a sugeriraju da je jako teško detektirati živi virus u uzorcima koji su prošli više od 33 ciklusa. Iz nekih su laboratorija poručili da ih iz CDC-a nisu zamolili da im naznače vrijednosti praga ili da te podatke podijele s epidemiolozima koji traže kontakte zaraženih.

Na primjer, laboratorij iz Sjeverne Karoline koristi Thermo Fisher testove na koronavirus, koji rezultate automatski bazira na 37 odrađenih ciklusa. Glasnogovornik laboratorija kaže kako oni koji su testove provodili nisu imali pristup detaljnim brojkama.

Propuštena šansa

To je, kažu neki stručnjaci, još jedna velika propuštena šansa da nešto naučimo o virusu.

– Mislim da je šokantno da ljudi ne bilježe sve vrijednosti testiranja, nego samo vraćaju test označen kao pozitivan ili negativan, kaže Angela Rasmussen, virologinja sa Sveučilišta Columbia u New Yorku.

– Bilo bi jako korisno imati podatak je li netko tko je na testu pozitivan, ujedno i nositelj visoke ili niske količine virusa, dodaje Rasmussen.

Zaposlenici Wadsworth Centra, laboratorija u New Yorku, imaju pristup vrijednostima praga ciklusa od testova koje su oni sami proveli te su na zahtjev novinara The Timesa te podatke analizirali. U srpnju je laboratorij identificirao 794 pozitivna testa baziranih na pragu od 40 ciklusa. Da je prag bio 35 ciklusa, oko polovina tih testova više ne bi bila pozitivna, a da je prag bio 30, negativno bi bilo čak 70 posto provedenih testova.

U Massachusettsu, od 85 do 90 posto ljudi koji su bili pozitivni uz prag od 40 ciklusa, to više ne bi bili da je prag bio 30, kaže doktor Mina. – To znači da niti za jednog od tih ljudi ne bi bilo potrebano tražiti kontakte.

Drugačiji pogled na testove

Još jedan stručnjak obaviješten o ovim podacima ostao je u čudu.

– Šokiran sam da je tako visok omjer ljudi koji su bili pozitivni uz tako visok prag ciklusa, kaže doktor Ashish Jha, ravnatelj Globalnog zdravstvenog instituta na Harvardu. – To znači da doista moramo na testiranje gledati na posve drugačiji način.

Dr. Jha kaže da je mislio da je problem s PCR testovima u tome što se ne može isporučiti količina, frekvencija i brzina potrebnog testiranja. – Sada uviđam da je najvažniji dio problema u tome da uopće ne testiramo ljude koje bismo trebali testirati.

Broj ljudi s pozitivnim rezultatima koji nisu zarazni posebno brine, kaže Scott Becker, izvršni direktor Udruge javnih laboratorija.

– To me jako brine, jer je broj jako visok, kaže Becker i dodaje kako se namjerava sastati s doktorom Minom kako bi razgovarao o problemu.

FDA kaže kako ljudi možda nose manju količinu virusa ako su nedavno zaraženi. Manje osjetljiv test bi propustio te infekcije.

No, taj se problem dade lako riješiti, kaže doktor Mina: – Testirajte ih ponovno, šest ili 15 sati kasnije.

Brzi testovi bi takve pacijente pronašli vrlo brzo, čak i ako su manje osjetljivi, jer bi količina virusa brzo narasla.

Svođenje epidemije na nulu

PCR testovi igraju važnu ulogu, kaže doktor Mina i ostali stručnjaci. Na primjer, njihova osjetljivost je važna za otkrivanje novoinficiranih ljudi koji će sudjelovati u testiranju novih lijekova.

No, s 20 ili više posto ljudi iz nekih dijelova zemlje koji su na testu bili pozitivni, doktor Mina i ostali dovode u pitanje korištenje PCR testova kao glavnog dijagnostičkog alata.

Ljudi zaraženi novim koronavirusom su najzarazniji oko dan ili dva prije pojave prvih simptoma, pa sve do pet dana nakon prestanka simptoma. No uz trenutnu stopu testiranja, ‘frekvencija testiranja neće biti dovoljno velika da bi se doista detektiralo nekoga u tom prozoru’, kaže doktor Mina.

Jako osjetljivi PCR testovi činili su se kao bolja opcija za praćenje koronavirusa na početku epidemije. No, za žarišta koja se pojavljuju sada, potrebni su testovi koji su brzi, jeftini i kojih ima dovoljno da bi se dovoljno često testiralo sve one ljude koje je potrebano testirati – čak i ako su sami testovi manje osjetljivi.

– Možda neće uloviti baš svakog čovjeka koji može prenijeti zarazu, ali će ih detektirati dovoljno, uključujući i super širitelje, kaže doktor Mina. – Samo to, moglo bi biti dovoljno da se epidemija svede praktički na nulu.