Ipak nije dobio što je najviše želio
Ipak nije dobio što je najviše želio
Piše: hercegovina.info
HDZ BiH je pomeo zadnje lokalne izbore. Načelnike su zadržali gotovo svim sredinama, osim Tomislavgradu, Rami i Odžaku. Nametnulo se pitanje i zašto HDZ BiH uvijek dobiva, odnosno zašto se u hrvatskom korpusu ne događaju promjene kakve su se dogodile u Sarajevu ili Banja Luci. Odgovor je prilično kompleksan, ali i zapravo jednostavan. Generacija promjene, mlađahni HRS imao je samo jednog kandidata za načelnika, i to u Neumu. U drugim sredinama načelničke kandidate nisu ponudili.
HDZ 1990., koji sa HDZ-om ima sporazum o zajedničkom djelovanju ponudio je kandidate u samo šest općina, dok u nekim sredinama, poput Čapljine, Gruda, Ravnog kandidate uopće nisu imali. Imali su još samo koalicijskog kandidata u Tomislavgradu. Tu je i HSP BiH, koji ima kandidate jedino za Mostar.
U čak pet općina HDZ BiH uopće nije imao protukandidate, pa je jasno, između ostalog, da HDZ negdje dobiva jer nema od koga izgubiti. Drugi razlog je što se i ono malo oporbenih stranaka na terenu nije uspjelo okupiti oko jednog kandidata. Tako je u Neumu HDZ-ov kandidat dobio sa 170 glasova prednosti, jer su i Devedesetka i HRS imali zasebne kandidate.
Drugi eklatantan primjer je Livno. Tu je HDZ BiH trenutačno najtanji i gubi povjerenje građana. No, izvukli su dobrog kandidata, liječnika, a suprotstavljala su mu se čak tri oporbena i neovisna kandidata. I zadržali su i Livno.
Treći razlog je zasigurno i nacionalno pitanje. Jedino je u Hrvata nacionalno pitanje u BiH pod pitanjem, pa se okupljaju u Hrvatskom narodnom saboru. I premda je kristalno jasno i izvjesno da se hrvatske stranke oko nacionalnog pitanja moraju okupljati, trenutačno je dojam da im je okupljanje u HNS-u više zbog privatnih stvari. Manje stranke žele profitirati kojom funkcijom, velikoj odgovara da kontrolira manje.
Nacionalni interes tek je kišobran za pokrivanje hrvatskim strankama da iz HNS-a izvuku najbolje za sebe. I dok je nacionalno pitanje u BiH pitanje, a oporbene stranke kunjaju shvaćajući da je okupljanje oko nacionalnog pitanje izlika za šutnju i nerad, HDZ BiH će dobivati.
Četvrti razlog, kojeg se često u javnosti može čuti jeste i iseljavanje. Mahom odlaze oni koji nisu birači nacionalnih stranaka, jer se birači nacionalnih stranaka lakše upošljavaju i snalaze. Ovaj razlog je možda i najmanji razlog, jer je zasigurno da bi birači konzumirali nešto bolje, no na biračkom mjestu su prisiljeni na ista jela.
Pogrešan odabir kandidata
Može se ovdje komotno govoriti i o jednom endemu, sredini gdje HDZ BiH evo već desetljeće i pol gubi – Prozor Rami. I tu je više razloga.
Prvi je i osnovni da u toj lokalnoj sredini ne uspijevaju iscrpiti dobrog kandidata, pa posežu za onima koji ne žive u Prozor-Rami. To je već u samom startu promašaj. U bilo kojoj sredini takav kandidat bi otpao jer “šta će on pričati, i ne živi ovdje”. Drugi je što je sindrom i specifičnost te sredine da velikim dijelom ima otpor ka HDZ-u BiH, a sklonost Devedesetki, koja je jedino tu sačuvala izvorni oporbeni duh. U tom kontekstu izvjesno je da bi tu Ivančevića lakše ‘skinuo’ neki neovisni kandidat, a da oni vezani uz HDZ BiH imaju male šanse.
Dakle, nekoliko je razloga što HDZ uvijek svugdje dobiva, a ponegdje i stalno gubi, i tu zapravo ništa nova.
Slijedi nam Mostar. Pali su Banja Luka i Sarajevo, što će biti u stolnom Mostaru ne zna se, HDZ BiH se i kod kuće nada dobru rezultatu. Kako se radi o najurbanijoj hercegovačkoj sredini očekivanja svih hrvatskih stranaka su velika, a nešto više znati ćemo za nekih mjesec dana.
