Ivica Šola: Kako sam postao seksofob?

“Dok ovo pišem, još se ne zna tko je novi američki predsjednik/ca. Nije niti bitno jer su me posljednji dani kampanje ostavili u stanju šoka, u stanju ozbiljne zabrinutosti, pa i gađenja”, pisao je jučer za Glas Slavonije Ivica Šola.

“U jednoj od posljednjih debata pitaju Hillary da kaže koji su po njoj prioriteti Vrhovnog suda. Ova gospođa, masovni ubojica, ispali k’o iz puške: Abortus i prava homoseksualaca! Ništa radništvo koje grca, pretvoreno u prekarijat, ništa nezaposleni studenti koji su se zadužili u desetcima milijardi i ne mogu vraćati kredite, pa svi tužakaju sve na svim sudskim instancama…, već dva pitanja najuže vezana uz ljudsku seksualnost, abortus i prava homoseksualaca.

I inače cijelom kampanjom velikim dijelom dominirale su teme iz područja seksualnosti. Kako smo stigli do toga da moguća buduća predsjednica, političarka, kao prioritet gleda teme iz područja seksualnosti? Jednostavno, seks više odavno u našoj kulturi nije biološka datost ili izričaj ljubavi, seks je postao svjetonazor, točnije zamjenska religija.

Bolesni paradoks

Hostija ove zamjenske religije zove se pilula. Bez nje seksualna revolucija šezdesetih ne bi bila moguća. Anti baby pilula emancipirala je ženino tijelo od mogućnosti rađanja, oslobodila ga za nesputani užitak. Potom se “hostije” samo umnažaju, dolazi hostija zvana viagra ili afrička šljiva, svejedno, a ako vam se omakne začeće, tu je pilula za dan poslije… Koji ciničan naziv “za dan poslije”, utoliko što želi anulirati dan prije, dakle sam seksualni čin. Nihilizam u farmaceutskom obliku. U cinizmu zvanom kondom također se nalazi odvratna spoznaja: On služi da te zaštiti (!?) od osobe s kojom dijeliš nešto najintimnije na svijetu. Bolesni paradoks, štitiš se od partnera s kojim ideš u krevet, od objekta vlastite želje!?

Pobožanstvenjenje seksualnosti ima i svoju političku povijest, pa nije čudno da ga je obilno bilo i u spomenutoj kampanji. Ključni događaj je smrt Boga, tog represivnog starca koji priječi užitak, kako je govorio Markiz de Sade. Nakon toga s Francuskom revolucijom nastupa ideja progresa, vjerovanje da će ljudski napredak uz pomoć znanosti ljude učiniti sretnima, što je posvjetovnjačena ideja kršćanskog spasenja i eshatologije. A onda dolazi tzv. postmoderna koja i dandanas zbraja veliko razočaranje vjere u napredak kao otkupiteljski proces. Sloterdijk tako nakon svih političkih zabluda zemaljske sreće i obećanja velikih ideologija koje su željele stvoriti nadčovjeka (nacizam) ili raj na zemlji (marksizam) piše knjigu znakovitog naslova “Kritika ciničnog uma” s temeljnom dijagnozom “eto mi smo slobodni, razuzdani i prosvijećeni, ali apatični i depresivni”. Ne vjerujemo u onostranost, sve ideologije i politike su nas razočarale, pokazale se kao iluzije, sada se, oprostite na jedinom adekvatnom, premda vulgarnom izrazu, možemo samo je*at’! Nestaje javni čovjek, piše Sennet, nikakva zajednička ideja povijesti, nastupa “tiranija intimnosti”. Seks je jedini način da pokrijemo sva ta velika razočaranja povijesti. Šezdestosmaška revolucija sa svojim glavnim ideologom Reichom u knjizi pod naslovom “Seksualna revolucija” u seksu vidi put čovjekove sreće i emancipacije. Zato, nakon smrti Boga treba ubiti u prvom redu obitelj kao glavnu represivnu instituciju, veli on. Glavni instrument ove narcisističke kulture i tiranije intimnosti postaje psihoanaliza u kojoj je duhovno najprije svedeno na psihičko, da bi na kraju psihičko bilo svedeno na kemijske procese u mozgu, drugim riječima, ubojstvo duše i duha. Tako i umjetnost (Dali, itd) i politika (Bernays) svoje ishodište odjednom imaju u psihoanalizi.

Eksplozija promiskuiteta

Kada seks postane svjetonazor, kada se on kao biološka datost i vrhunski izričaj ljubavi pretvori u zamjensku religiju ili aerobik, rezultat je vidljiv: epidemija depresije na Zapadu, dramatičan porast emocionalnih invalida i sociopata, mnoštvo nesretne djece rastavljenih roditelja koji nekim čudnim mehanizmom ponavljaju isto, raspad institucije braka, uništene egzistencije, propale živote…

Tako je ovih dana uzimajući u obzir mnoštvo (i nevinih) žrtava seksualnosti kao zamjenske religije M. Cook parafrazirao Marxa: “Sablast kruži Europom, sablast nezadovoljene seksualne želje!” Unatoč, paradoksalno, eksploziji promiskuiteta.

Tako, eto, Hillary od svojih političkih prioriteta uzima dva iz područja seksa: abortus i homoseksualna prava. Ovaj panseksualizam mi se iskreno gadi.

Zbog ovakvog razmišljanja na tribini u Zagrebu jedna me feministica iz publike onomad upitala: Jeste li vi seksofob? Odgovorih: To nije bitno, jedino je bitno ima li seksofobija svoj smisao, razloge i argumente. Ipak, kako vrijeme ide, gledajući oko sebe i analizirajući kulturu i ljude, sve mi se više čini da jesam. No amorfob – nisam.”

Ivica Šola