IZBORNI ZAKON: Čega se boje Bošnjaci, Hrvati i Srbi u BiH

Izmjena Izbornog zakona BiH, pitanja koje je HZD BiH stavio na stol svojim partnerima u vlasti u FBiH, strankama Trojke (SDP-NiP-NS) te strankama oporbene trojke iz RS kao potencijalnim budućim partnerima na državnoj razini, SDS-PDP-Lista za pravdu i red, bit će veliki test koji će pokazati jesu li svi ovi akteri spremni na prvi korak u izgradnji povjerenja i stabilizaciji političkih prilika u BiH. 

Razgovori će pokazati postoji li dobra volja u razumijevanju i shvaćanju, ali i poštovanju bojazni drugih, ili će se kriza nastaviti, a europski put BiH ka EU, za kojeg se svi oni, deklarativno ili ne, zalažu.

Model krize

Kompromisom oko izmjene izbornog zakona značajno bi se relaksirala politička kriza koja traje, s većim ili manjim intenzitetom, od 2006. do 2014. godine te od 2018. do danas.

Naime, u ovim razdobljima, prvo kandidat SDP-a u vrijeme predsjednika Zlatka Lagumdžije, a potom kao predsjednik DF-a, Željko Komšić je čak u četiri mandata izabran za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, izuzev u razdoblju od 2014. do 2018. kada je na tom mjestu izabran Dragan Čović.

Ovaj ‘model’, pravdan kao korak ka višem stupnju demokracije i strahom da Čović ne pribjegne nekoj novoj Herceg-Bosni i rascjepkavanju BiH, poslije se ispostavio kao kardinalna greška i beskrupulozna politička manipulacija izborne volje jednog od konstitutivnih naroda u BiH, najmalobrojnijih Hrvata.

Nakon Komšićevog razlaza sa SDP-om pod vodstvom novog predsjednika Nermina Nikšića i to zbog razloga otvaranja teme i dogovora oko izmjene izbornog zakona, Komšić osniva svoju stranku i nastavlja s prokušanim receptom, ali uz snažnu podršku SDA koja uviđa kako, zahvaljujući glasovima daleko brojnijih Bošnjaka, zapravo, može izabrati dva člana Predsjedništva i imati daleko veću kontrolu u tom tijelu.

Ovo je jedan od najvećih razloga za neprirodno približavanje HDZ-a BiH prema RS-u i Miloradu Dodiku i njegovom SNSD-u. Frustriranost HDZ-a bošnjačkim partnerima iz Federacije, tako dobro je došla Dodiku kako bi se, preko HDZ-a i njegovog predsjednika Dragana Čovića, približio susjednoj Hrvatskoj, članici EU-a, i isposlovao sve tiše kritike prema RS-u.

Tajni interesi i politički sadizam 

Dodik je prilikom jednog razgovora s istraživačkim novinarom i blogerom Slobodanom Vaskovićem to i sam priznao.

Vrijedno je spomenuti da je Vasković pišući o kratkoj i napetoj kavi s Dodikom i Cvijanović iz 2016. godine prije, spočitao Dodiku dvije pogreške.

-Prva, da je trebalo jačati bošnjačko-srpske odnose, jer su to dva najjača naroda u BiH. Druga, što je zalupio vrata Zapadu i to nogom. Dodik je inzistirao kako nije pogriješio i da je odluka da se ide sa HDZ-om bila ključna po opstanak RS, s čim se ja, naravno, nisam složio. Naglasio je i da su u posljednjih pet godina prestali svi napadi na RS iz Hrvatske, koja je članica EU, i da je to njegov veliki uspjeh, koji je omogućio opstanak RS, tada je napisao Vasković.

Ali, nakon trijumfa jer u čak četiri mandata, skoro 16 godina, zahvaljujući svojoj brojnosti mogu zanemariti glasove jednog konstitutivnog naroda, novi savez Dodik-Čović sada kod njih rezultira frustriranošću i nepovjerenjem. Zar ovo ne sliči na svojevrstan ‘politički sadizam’?

-Smatram da, ako živimo u sustavu etničkog predstavljanja te ako Bošnjaci biraju bošnjačkog predstavnika, a Srbi srpskog predstavnika, nije pravedno prema Hrvatima da netko za njih bira njihovog predstavnika. Smatram da je to opasno za BiH i da će to građanima hrvatske nacionalnosti ogaditi BiH. A to može dovesti do toga da Hrvati traže treći entitet, svojedobno je, daleke 2026. godine, gostujući na FTV-u kazao Željku Komšiću tada predsjednik SBiH-a Haris Silajdžić.

Ali u ovoj priči nema nevinih, a zasluge za političku krizu koja je kulminirala potezima predsjednika RS-a, imaju podjednako svi vodeći akteri političkog života u BiH jer bez iznimke i čim im se ukaže prilika, politički akteri pribjegavaju manipulacijama s ‘nacionalnim kvotama’.

Koji su stavovi?

Stavovi svih aktera u pregovorima su jasni, no jesu li oni zacementirani li ima nade za kompromis? Naime, prema prijedlogu HDZ-a BiH, pojednostavljeno, hrvatski član Predsjedništva bio bi biran najvećim brojem glasova iz najmanje tri od pet županija s hrvatskom većinom – Hercegovačko-neretvanskoj, Srednjobosanskoj, Zapadnohercegovačkoj, Hercegbosanskoj i Posavskoj.

Međutim, ukoliko kandidat to ne bi ostvario, onda bi se uzimao u obzir najveći broj glasova iz dvije županije ili čak jednoj.

Predsjednik SDP-a Nermin Nikšić, u izjavi za medije od prije nekoliko dana kazao je: “Trojka i HDZ, pa i oporbene političke stranke trenutno kad je u pitanju Federacija, imali su konsenzus i suglasnost oko izbora članova Predsjedništva u Parlamentu. Tu dolazi do problema s političkim strankama iz Republike Srpske, ali naravno ne bih bježao od toga da i ta tema bude stavljena na stol, da ne bude nikakvih špekulacija. Što se tiče SDP-a, za nas asimetričan izbor članova Predsjedništva nije rješenje i na to ne možemo pristati”, kazao je Nikšić koji je istaknuo kako se jedna diskriminacija ne može ukloniti uvođenjem druge diskriminacije.

“Rješenja treba tražiti kompromisom. Čović nema ništa protiv da se ide u tom smjeru – da se članovi Predsjedništva biraju iz Zastupničkog doma”, zaključio je Nikšić.

Naime, asimetrično rješenje predviđa izmjenu izbora članova Predsjedništva gdje bi se bošnjački i srpski član birao iz cjelokupnog područja Federacije, odnosno, RS-a, a hrvatski član Predsjedništva glasovima iz županija s većinskim hrvatskim stanovništvom.

Postoji ideja još jednog asimetričnog rješenja, da se dva člana Predsjedništva, Hrvat i Bošnjak, biraju u Parlamentu BiH, dok bi se u RS-u nastavio neposredan izbor. Teško da će na ovo pristati bošnjačke stranke koje zagovaraju isti model za cijelu BiH. Međutim, treba biti pošten i odgovoriti jesu li na istom “političkom modelu” zasnovani i bh entiteti FBiH i Republika Srpska?

Međutim, očito je kako političke stranke iz RS-a, i oporbe i vlasti, imaju približno isti stav – da zadrže postojeći, neposredan izbor svog člana Predsjedništva iz RS-a.

Milan Miličević, predsjednik oporbeno SDS-a, rekao je kako smatra da je “normalno u tom dijelu Izbornog zakona partneri iz FBiH postignu dogovor. Slično je i u više navrata ponovio predsjednik SNSD-a Milorad Dodik, dajući na znanje kako je problem među strankama u FBiH.

Ali, prema tvrdnji predsjednika SDP-a Nermina Nikšića, predsjednik HDZ-a Dragan Čović ne bi imao ništa protiv da se da se članovi Predsjedništva biraju iz Zastupničkog doma, no pitanje je hoće li ta ideja biti prihvatljiva strankama iz RS-a koji smatraju kako bi im se time urušila njihova prava i dovelo u pitanje postojanje RS-a.

Čega se pribojavaju Bošnjaci, Hrvati i Srbi u BiH?

Martin Raguž, predsjednik Programskog vijeća i bivši predsjednik oporbenog HDZ-a 1990, za Dnevni list analizirao je političke strahove konstitutivnih naroda u BiH. Istaknuo je kako oni postoje ne samo u ovo novije vrijeme te kako su očito su plod povijesnih trauma i iskustava. Ocijenio je kako to ograničava mogućnost jedne napredne i odgovorne dimenzije budućnosti za BiH, kao i postizanja jednog zdravog i širokog i opće prihvaćenog društvenog konsenzusa o tome kako treba izgledati BiH i kakva je njena budućnost.

-Kad je bošnjački narod u pitanju, a o tome smo svjedočili u više navrata od njihovih vodećih aktera, kako političkih, tako intelektualnih, vjerskih i kulturnih, ti strahovi se ogledaju za opstojnost, suverenitet i integritet države BiH jer su oni uz nju vezali svoju nacionalnu sudbinu. S obzirom na iskustva iz svoje povijesti, kroz različita razdoblja i režime, to je razumljivo, pogotovo što su u tim razdobljima prilagođavali svoj nacionalni naziv i odrednicu i sukladno tome se razvijali. U konačnici se može potvrditi kako je taj njihov strah vezan za mogućnost gubitka BiH kao integralne države, kaže Raguž.

Što se tiče Hrvata, navodi kako su oni, kao autohton bh narod, s jasnom povijesnom dimenzijom koja je potvrđena i u temeljnim odlukama Daytona zajedno s Bošnjacima i Srbima konstitutivni narod te da tu konstitutivnost ‘de facto’ žele konzumirati na istinski i punopravan, institucionalni i ravnopravan način što sada, ističe, očito nije slučaj.

-Pogotovo kada je u pitanju pokušaj delegitimiranja dvije ključne pozicije koje osiguravaju tu konstitutivnost, a to Predsjedništvo BiH i domovi naroda, gdje je u više navrata bilo ne samo pokušaja već i nametanja izborne volje hrvatskom narodu kao konstitutivnom narodu. Taj strah je opravdan i on se, jednostavno mora riješiti, ocjenjuje predsjednik programskog vijeća HDZ 1990.

-Kada govorimo o Srbima, oni su svoju sudbinu poistovjetili s pozicijom Republike Srpske i njihovi strahovi, iako ja mislim da su neopravdani, vezani su za budućnost ukidanja entiteta Republika Srpska i sada je samo pitanje na koji način oni misle osigurati kako se ti njihovi, ponavljam po meni neopravdani, strahovi ne ostvare, s dozom bojazni ističe Raguž.

Dayton zamrznuo konflikt

Naglašava kako ova otvorena pitanja nisu do kraja riješena, ali i da aktualna kriza pokazuje da je Dayton samo zamrznuo konflikt.

-Još uvijek nije osigurao da se ti strahovi naroda i građana premoste i podvuče crta pod jednu takvu turbulentnu i složenu povijest i otvori nova, europska, demokratska stranica za jednu inkluzivnu, pluralnu i ravnopravnu BiH, zaključuje Raguž.

Na pitanje Dnevnog lista postoji li dobra volja za izgradnjom povjerenja, čime bi se i uklonili strahovi bh žitelja, Raguž je odgovorio: “Na žalost, ne može se potvrditi konzistentan pristup, da takva vrsta volje postoji kao dominantan obrazac. Povremeno čujemo najave i izjave političkih predstavnika iz oba entiteta i sva tri naroda o spremnosti za rješavanje ovih složnih pitanja, ali vidimo da takve političke hrabrosti i odgovornosti i državničkog ponašanja, nažalost još uvijek nema. Na bh sceni su i dalje partikularni, pojedinačni pristupi, koji apsolutno, ne  donose rezultat“.

No, na pitanje postoji li uopće rješenje, Raguž zaključuje: „Moramo iznaći formulu, jer ovdje smo ili svi pobjednici, ili smo svi gubitnici. Moramo uvažiti legitimne strahove, poštujemo ih i tražimo institucionalne i ustavne modalitete za njihovo rješenje, kako bi energiju usmjerili na rješavanje životnih pitanja bh žitelja, što bi uistinu trebao biti interes svih“.

Ivana Marić, politička analitičarka: Bez dvostrukih ‘aršina’ prema našima i njihovima

Očito je kako će u konačnom kompromisu, koji se jednostavno mora dogoditi, biti dovoljno hrabrosti, vizije, a nadasve povjerenja zbog budućnosti BiH i svih njenih građana. Međutim, kako vratiti to povjerenje i komunikacijsku uljudbu među bh političarima?

Politička analitičarka Ivana Marić za Dnevni list kaže: “Na izborima ljudi glasaju za one koji su im najsličniji ili za one političare kojima se dive i kakvi bi i sami željeli biti. Zbog toga je za svako društvo vrlo važno kako se ponašaju političari. Najbolji primjer za to vidimo u SAD-u u gdje se, dok su na vlasti bile demokrate, potencirala tolerancija prema različitostima, pristojnost, iznošenje argumenata i nagrađivanje uzornih građana. Dolaskom Trumpa na vlast sve se obrnulo pa su uvrede i napadi postali poželjni, ne kažnjavaju se nasilnici, oslobađaju kriminalci, poželjno je da budete što grublji prema svakome tko nije bijeli, bogati, heteroseksualni muškarac”.

Ona ističe kako je slična situacija i u BiH te kako političari svojim ponašanjem pokazuju građanima koji model ponašanja je poželjan.

“Kada Dodik psuje, dijeli novac radnicima, vrijeđa političare iz oporbe, žene, novinare i svakoga tko se usudi kazati svoje mišljenje, on time pokazuje da je to ponašanje koje cijeni i koje trebaju slijediti. Nažalost, sve je više takvih političara u BiH. Upravo takvi političari unose najviše nepovjerenja i šire strah među narodima”, ocjenjuje Marić.

Nenormalno prihvaćeno kao normalno

Ali, tu je, kako smatra, jedna kontradiktornost.

“Bilo bi djelomično i razumljivo da oni to rade jer zaista tako misle. Međutim većina njih uopće ne drži ni do svoje religije, ni do svog naroda, već takvom retorikom žele ‘pokriti’ svoje brojne afere i pronevjere novca upravo od svog naroda. Ili se radi o ‘lovcima na lajkove’ kako bi uhvatili još jedan mandat i tako imali dobro plaćen posao jer se radi o osobama koje nisu konkurentne na tržištu rada”, kaže Marić.

Ona naglašava važnost načina javnog komuniciranja političara, kako prema građanima, potencijalnim biračima, tako i prema drugim kolegama političarima.

“Važnost toga pokazuje nam primjer smirivanja tenzija između Bošnjaka i Hrvata nakon što su iz vlasti isključeni SDA i DF. Njihovi političari su ti koji su najviše širili mržnje prema Hrvatima i koji su u svemu ‘spinovali’ odgovornost Hrvata. Uspostavljanjem povjerenja između Čovića i lidera stranaka Trojke situacija se znatno poboljšala. Tako imamo situacije da pojedine općine u zapadnoj Hercegovini prvi put imaju službenu posjetu premijera FBiH, a općine u zapadnom dijelu BiH prvi put ugoste jednog predsjednika FBiH. Nedopustivo je da se suprotno prihvaćalo kao nešto uobičajeno i normalno i da su političari prihvatili nepisanu podjelu BiH na nacionalna područja i da svatko posjećuje i pomaže samo ‘svoje'”, komentira ova politička analitičarka.

“Prihvatiti različitosti, promovirati mir umjesto mržnje”

Ona podsjeća kako se ta razlika zamjećuje i u najavi promjene vlasti iz RS-a. “Godinama Dodik radi na prikrivanju koruptivnih afera, sije mržnju prema Bošnjacima koristeći svaku priliku kako bi ih uvrijedio i omalovažio, a sada na scenu dolazi oporba koja vodi umjerenu politiku i retoriku”, kaže Marić..

Ističe važnost da političari prestanka međusobnog javnog vrijeđanja među političarima jer time, kako kaže, ne govore ništa o drugima već najviše o sebi.

“Bitno je da se više priča o brojnim stvarima oko kojih postoji zajednički interes svih naroda, a ne da se ‘zapne’ na nekoliko stvari oko kojih nema slaganja. Najvažnije od svega je prihvatiti različitosti, prihvatiti da se oko nekih stvari nikada nećemo složiti, ali da nemamo dvostruke ‘aršine’ prema ‘našima’ i ‘njihovima’ i idemo s dobrom namjerom, bez mržnje i generaliziranja. Za to ne treba puno, dovoljno bi bilo da na izborima biramo pristojne, kulturne, obrazovane i umjerene političare koji će promovirati mir umjesto mržnje, što je sada kod mnogih slučaj”, zaključuje Ivana Marić.

Izvor: V. S. Herceg/Dnevni list