Izložba „Kameni tragovi sjećanja“ Josipa Lovrenovića i tribina o „Bosanskom križu“
U Galeriji Kontura u Zagrebu (Ulica Pavla Radića 24) u četvrtak 20. veljače u 19 sati otvara se izložba fotografskih radova Kameni tragovi sjećanja Josipa Lovrenovića iz ciklusa Bosanski križ.
U Galeriji Kontura u Zagrebu (Ulica Pavla Radića 24) u četvrtak 20. veljače u 19 sati otvara se izložba fotografskih radova Kameni tragovi sjećanja Josipa Lovrenovića iz ciklusa Bosanski križ, a predstavlja motive antropomorfnih sepulkralnih spomenika podizanih diljem stare Bosne od kraja petnaestog stoljeća naovamo. Fotografije pripadaju ciklusu nastalom za istoimenu knjigu s tekstom Ivana Lovrenovića o ovoj bogatoj kulturnoj baštini i važnom izvoru sjećanja.
Riječ je o prvom izložbenom predstavljanju monografije i ovoga povijesnoumjetničkog fenomena u Hrvatskoj, te tribini (istu večer, u isto vrijeme) uz sudjelovanje povjesničara i sociologa Stjepana Ćosića, novinara i karstologa Ive Lučića, povjesničarke umjetnosti i kustosice Nevenke Šarčević te autora ovog vrijednog djela: pisca i kulturnog povjesničara Ivana Lovrenovića kao i umjetničkog fotografa, slikara grafičara Josipa Lovrenovića.
Ivan Lovrenović: Antropomorfni križ – unikatan kulturni znak
Stara Bosna ostavila nam je jedan zadivljujući kulturni znak, unikatan u razmjerima balkanskim i evropskim, a do danas od domaće znanosti i kulturne javnosti gotovo neprimijećen. Riječ je o uspravnim nadgrobnim pločama oblikovanim kao antropomorfni križevi.
Njima su se kršćanski grobovi počeli obilježavati od kraja XV i početkom XVI stoljeća, nakon što je učvršćenjem osmanske teokratske države i islamske civilizacije u Bosni i Hercegovini nastalo društvo s tri oštro razdvojene religije/konfesije. Prethodna srednjovjekovna kultura obilježavanja grobova stećcima, zajednička svim stanovnicima Bosne i Huma, tada zamire a obilježavanje grobova se diferencira konfesionalno.
Ovaj novi oblik kršćanske nadgrobne skulpture koji tada nastaje vremenom se duboko uvriježio kod katolika u užem geografskom arealu srednje Bosne. Održala se ova kultna umjetnost kroz nekoliko stoljeća sve do danas, te se kroz to vrijeme mijenjala i razvijala zanimljive mikroregionalne razlike, ne napuštajući početnu zamisao antropomorfnoga križa.
Josip Lovrenović: U susretu s nasljeđem stare Bosne kroz fotografski objektiv
Nakon više od četrnaest godina obilaženja srednjobosanskih grobalja, jasno mi je da se – pored stećaka, na koje su genezom a nerijetko i doslovce fizički naslonjeni, monumentalnih pravoslavnih krstača, te prvih pojavnih varijanti nišana – radi o još jednom prvorazrednom kulturnom i umjetničkom blagu Bosne i Hercegovine.
U procesu obilazaka lokacija i fotografiranja, stalno je prisutan čitav spektar emotivnih stanja: od jakog uzbuđenja što ćeš očima konačno vidjeti ono za čime već neko vrijeme tragaš, pa do dubokog osjećaja praznine i gorčine kad shvatiš da na pojedinim mjestima to što tražiš vidjeti nećeš.
Negdje naiđeš na ljubazne domaćine koji pomognu u krčenju raslinja pa fotografiranje ipak uspije, na drugom mjestu dočekan si nevoljko, s nepovjerenjem i zazorom. Ipak, najčešće si sam, i već si savladao rutinu: prvo dugo spiralno kružiš upijajući ukupan ambijent i prostor, istovremeno pokušavajući smiriti to početno uzbuđenje kako bi miran i staložen prišao svakom pojedinom kamenu.
Onda započinje pojedinačno „upoznavanje“, otvaraju se svojstva i karakteristike pa, na kraju, odlaziš i opraštaš se kao s najboljim prijateljima.
Često se moraš vraćati, što rado činiš, jer položaji sunca u godišnjim dobima znaju sakriti ono zbog čega si došao. Najčešće je to slučaj s natpisima. Neke natpise znaš gdje treba tražiti ali ih, upravo zbog trenutnog svjetla, nikako ne možeš naći.
Druge natpise ili ostatke slova, otkrivaš tek kod kuće, gledajući snimljeni materijal a da pojma nisi imao da su pred tobom, da su fotoaparatom zabilježeni. Onda opet planiraš povratak i unaprijed provjeravaš pozicije sunca u odnosu na doba godine i položaj kamena kojeg želiš fotografirati.
Prometej.ba
