Jako važnu pobjedu u igri za izravan plasman na SP sljedeće godine upisali su Kauboji
Kauboji imaju prve bodove u Budimpešti. Digli su glavu nakon poraza od Danske i želja da se ostavi bolji dojam bila je očita. Island nije uspio makar je igrao za polufinale, no naša ih je odlična obrana uspjela razoružati pravovremenim prekidima. To je posebno odlično funkcioniralo u drugom poluvremenu kada smo nakon -5 u prvom slomili njihov otpor. No, u kocki na kraju smo tek dobili golom Gadže iz prolaza.
Bila je teška utakmica protiv Islanda. Bili smo na nuli, nakon poraza od Danske koji nas je jako istrošio. Bila je poluprazna Arena, ne bučna kako smo naučili igrati. Island je igrao za polufinale, mi smo igrali za dojam. Nama je ušao Ćavar, vratio se Srna, njima se vratio Gustafsson na gol, ali je zbog odličnog Halgrimssona bio na startu na klupi.
Upravo taj Halgrimsson radio nam je probleme na počeu i na osnovu njegovih obrana Island je stvorio prednost koja se popela na +5, ali srećom na kraju prvog dijela bila je tek +2. Bilo je zanimljivo vidjeti Pešića na golu nakon što je prošlu utakmicu prosjedio na tribini. Ovaj puta je Pilipović bio na klupi, Kuzmanović na tribini, a dobri Mirko Alilović koji je došao pomoći u teškim trenucima, već je bio doma u Szegedu.
Obrana nam je bila OK, makar je na početku Island u jednom laganom ritmu lako pronalazio put do Pešića. Inače, naš vratar je bio odličan, bolji čak i od Halgrimssona u prvom dijelu i ta nas je činjenica držala u igri. I obrani je i Srna ulaskom dao agresivnost, no u velikom dijelu prvog poluvremena realizacija je bila problem. Onda smo s nekoliko uzastopnih sedmeraca uspjeli pokrenuti i sve je postalo lakše. Pomogla nam je igra 7 na 6. Bilo je to jedno lagano prvo poluvrijeme, reklo bi se s noge na nogu.
Island je dosta lagano stekao prednost, makar na terenu nije izgledalo da bi tako moralo biti.
Island je igrao dosta plitko, tek ga je naš višak razbio. Falio nam je šut iz vana dok se Lučin nije odvažio probiti te stvari. S njim i Martinovićem raspoloženim za šut sve je izgledalo puno lakše. Tu uz prvi dio treba dodati i da je Čupić sa 4/4 bio nepogrešiv izvođač sedmmeraca, da ga nisu uspjeli zaustaviti ni Halgrimsson, ni Gustafsson.
Drugi dio počeli smo golo Srne i dobro istrčanom polukontrom, što je bilo obećavajuće. Sa Srnom smo dobili ina agresivnosti u obrani i to je izgledalo dobro. I to je nakon semo nekoliko minuta nastavka bilo izjednačenje od 13:13. Pa smo i poveli 14:13 odličnom rolom Martinovića u napadu. Bili smo blizu na ruci opasnom Magnussonu, obrana je bila koncentrirana. Pa je Magnusson više bio na podu nego u igri.
Rasplamsala se utakmica, Pešić je nastavio biti dobar na vratima, a Island je izgledao bez gasa da promijeni ritam koji je više odgovarao nama. Imali smo šansu za +3, ali ju je u kontri zapucao Martinović, no Gudmundur Gudmunsson nakon toga uzeo je time – out svjestan da u toj vrsti nadigravanja nema šanse do kraja. Lučin je igrao novu sjajnu rolu, uletavao na cepeline i u tim se trenucima činilo da se utakmica lomi na našu stranu. Na sredini drugog dijela imali smo velika četiri gola prednosti (18:14), što je islandskog izbornika natjeralo na jop jedan time out. No, bez obzira na to pali su na -5 i to je izgledalo ponajbolje do sada. Dakle, samo za 25 minuta napravili smo Islandu +10 i to je za svaku pohvalu.
Trebao nam je dug napad, po mogućnosti i precizan. Kontrola utakmice. I izbornik Horvat je time outom nastojao tu situaciju poboljšati, jer je Island zabio dva uzastopna gola.
Island je morao čekati naše promašaje, počeo igrati više na krila ne bi smanji pritisak na vanjsku liniju i to je radio vrlo strpljivo, te u 53. minuti došao ponovo u egal. Lako smo prokockali prednost. A onda smo Islandu s isključenim igračem dopustili da povede. Jednostavno smo stali.
Island je poveo, šansu za +2 spriječio im je Pešić dvaput. I Načinović je zabio za 22:22 dvije minute prije kraja.
Gadža je zabio za 23:22 deset sekundi prije kraja nakon čistog zicera Halgrimssona, a onda je Asgeirsson sa sirenom pogodio blok za neše slavlje.
