Je li riječ o igrokazu ili uvodu u nove sukobe?

Bilo bi dobro da Dodik shvati kako je potrebno novo preustrojstvo BiH; Izetbegović da čitava BiH nikada neće biti samo bošnjačka (muslimanska); a Čović da osim u Hercegovini postoje Hrvati i u drugim dijelovima BiH.

Političko stanje u Bosni i Hercegovini postaje vrlo dramatično. Je li u pitanju igrokaz politike ili je ponovno riječ o srpskom neshvaćanju da nisu ugroženi nego da su zbog svojih čina iz prošlosti prezaduženi?

Piše: fra Luka Marković

U svakom slučaju zanimljiva je činjenica da se Milorad Dodik odlučio za radikalni potez nakon što je Bakir Izetbegović ovladao svim većinskim bošnjačkim županijama. U tom kontekstu je zanimljiv i Čovićev put u Moskvu na razgovore. Sumnju u to da se radi možda o dobro uvježbanoj režiji, dogovoru triju strana, pojačava i činjenica nedavnih, učestalih susreta Vučića s Erdoganom. Sumnje se rađaju pogotovo kad se zna da Erdogan kontrolira Izetbegovića, a Vučić Dodika. U čitavoj toj mogućoj režiji ne treba zanemariti i početne vrlo dobre odnose između Putina i Trumpa, koji su samo prividno ohladili, i to zbog Trumpovih neprilika u Americi.

Zašto je stvorena Federacija BiH?

Onomu tko dobro poznaje Izetbegovićevu orijentaciju nije nikakva tajna da u njegovim dalekosežnim planovima postoji i opcija države ili državice u kojoj bi dominirao islam. Njegova dobra suradnja s Erdoganom i oduševljenje Muslimanskim bratstvom (Mursi) upućuju na to. Njemu zasigurno ne bi odgovarala demokratski uređena BiH koja bi uvažavala etničke i građanske principe. A upravo bi takvo uređena BiH umirila hrvatske i srpske duhove. Istina, takvo uređenje bi pojačalo utjecaj islama u dominantnim bošnjačkim kantonima, što bi moglo rezultirati jačom napetošću između “Titovih” i “Alijinih” Bošnjaka. Ali to se u budućnosti ionako ne može izbjeći. Nije nikakva tajna da je zapadna politika protiv bilo kakve samostalne muslimanske državice na prostorima BiH, pa čak i protiv one unutar Bosne i Hercegovine kao cjelovite države. Upravo je to i bio razlogom stvaranja Federacije kako bi Hrvati sa sekularnim Bošnjacima spriječili muslimansku državu.

Zanimljivo je da se neki od zapadnih političara protive etničkoj kantonizaciji BiH, u strahu od islamizacije, dok istovremeno dopuštaju stvaranje nekontroliranih muslimanskih geta u vlastitim državama, u kojima pored državnog zakonodavstva postoji često i ono prikriveno šerijatsko.

Vrijeme za novi Dayton

A što ako većina Bošnjaka doista želi etničku kantonizaciju, a nema hrabrosti izreći to glasno? Onaj od Bošnjaka tko želi doći do takvoga uređenja BiH mora prvo ovladati bošnjačkim nacionalnim korpusom, a onda potražiti saveznika u hrvatskim i srpskim političkim predstavnicima. Izetbegović kontrolira napokon i Sarajevsku županiju. Možda napeto stanje u BiH ima veze i s tim? Možda se spremaju neki ozbiljniji pregovori između tri konstitutivna naroda? Ponekad se stječe dojam da se Izetbegović više boji sekularnih Bošnjaka nego Čovića i Dodika.

Ako se doista ne radi o smišljenoj političkoj napetosti, onda je pogotovo pet do dvanaest da se napravi novi Dayton i u ozbiljnim pregovorima razmisli o omogućivanju bošnjačke i hrvatske nepovezane federalne jedinice unutar cjelovite Bosne i Hercegovine.

Ako dođe do toga, bit će to zasigurno i kraj ovakve Republike Srpske, koja će i onako s obzirom na srpski natalitet nestati sama od sebe. Vrijeme je da se Dayton kojega su nametnuli zapadni politički hohštapleri, koji o BiH nemaju pojma, napokon revidira i stvori funkcionalna država uvažavajući i na terenu konstitutivnost sva tri naroda. A to je moguće samo kroz ozbiljne razgovore i iznalaženje pravednih rješenja za sva tri etničke grupacije.

Jedno od tih rješenja mogao bi biti i savez etničkih kantona u kojima bi paritetno bila zajamčena građanska i vjerska prava onim konstitutivnim narodima i svim građanima koji ostanu u njima kao manjina. Od tako uređene BiH ne bi trebao nitko imati strah.

Bahatost i neznanje generiraju sukobe

Ovakvo eksperimentiranje s BiH od strane međunarodne zajednice može dovesti samo do ponovnih sukoba. Oni od političara u međunarodnoj zajednici koji do sada nisu shvatili da se Bosnu i Hercegovinu ne može urediti samo kao građansku državu – jedan čovjek jedan glas, jer bi ubrzo bila čitava bošnjačka – trebali bi otići iz BiH.

Mnogi od sličnih ideologa zapadne politike zbog su svoje arogancije i neznanja doveli do ratova u nekim državama svijeta. Da su poznavali malo bolje stanje u Siriji, Libiji i Iraku, tamošnje plemenske i vjerske odnose, ne bi nikada podržali nagle promjene u tim državama. Danas tamo imamo stanje koje ne samo da je katastrofalno za domaće stanovništvo nego postaje i ogromnim izazovom za Europu, pa i BiH.

To je vrlo lijepo opisao akademik Esad Durkaović svojim upozorenjem kako oni dolaze (misli na migrante) u BiH, a mi odlazimo. Na to upozorava i vrlo napeto stanje u Njemačkoj koje je zasigurno izazvano prevelikim dolaskom migranata iz svijeta koji se teško uklapaju u liberalni zapadni stil života. Ukoliko u budućnosti dođe do još većeg vala migranata iz islamskoga svijeta, neke balkanske zemlje će se naći u velikim problemima. Moglo bi doći do međunacionalnih sukoba. Države koje su izazvale veliki val migracija, zatvoriti će svoje granice. Uostalom, to čine već i danas. Pa ako se jedna Njemačka ne može nositi s tolikim brojem izbjeglica i migranata, kako će to moći jedna BiH u kojoj još uvijek postoji napeto stanje među etničkim grupama?

Tražiti ozbiljno rješenje

Što činiti? Narodna mudrost kaže da je bolje spriječiti nego liječiti. Rane zadobivene iz prošloga rata kod sva tri naroda još su svježe. Upravo je to razlog za ozbiljnije razgovore o preuređenju BiH, bez obzira je li današnje napeto političko stanje izrežirano ili ne.

Hrvati kao najugroženija grupacija u BiH imaju razloga podržavati jedno ozbiljno rješenje koje bi moglo jamčiti dugotrajnu stabilnost. Ali za to su potrebna nova promišljanja u kojima se hrvatska politika neće vezati samo uz Dodika. Umjesto kontinuirane promašene suradnje s Dodikom treba jasno reći da Republika Srpska ne može opstati. Za ne povjerovati je koliko ima tuposti u toj ustrajnoj hrvatskoj suradnji s Dodikom. Pa i malom djetetu je jasno da Bošnjaci neće nikada prihvatiti preuređenje BiH samo na području Federacije, prepuštajući Srbima kontrolu 49% teritorija države. Interes hrvatske politike, osim ako nije bolesno lokalno orijentirana, jest uvjeravanje Dodika da je novi Dayton nužan, i to onaj koji dokida ovakvu Republiku Srpsku.

Jedno pravedno uređenje BiH može biti od koristi i za srpski narod. Kakve koristi imaju gladni Srbi od Republike Srpske koja ionako nikada neće biti dio Srbije? Istina, može se dogoditi da Srbi iz Republike Srpske budu u Srbiji, kao i oni iz Hrvatske, ako izazovu nove sukobe. U tom slučaju će opet kriviti druge, nesposobni da shvate kako se megalomanijom i pretenzijama na tuđi prostor ne može graditi prosperitet jednoga naroda.

Beogradska kuhinja

Bojim se da Vučićevo okupljanje srpskih političara u Beogradu, na kojem se našao i Plenkovićev koalicioni partner Milorad Pupovac, ne miriše na dobro. Ono što ponajviše zabrinjava jest prisutnost episkopa.

U Crnoj Gori su zakuhali u ime srpskoga pravoslavlja tvrdeći kako crnogorskoga nema, iako je starije od srpskoga. Kosova se drže kao pijan plota, u strahu od srpskih episkopa, iako znaju da je za Srbiju odavno izgubljeno. Dodika ohrabruju, iako znaju da sukobima mogu dovesti samo do novoga vala iseljavanja Srba.

U čitavoj toj napetoj situaciji, bez obzira je li režirana ili ne, bilo bi dobro da Dodik shvati kako je potrebno novo preustrojstvo BiH; Izetbegović da čitava BiH nikada neće biti samo bošnjačka (muslimanska); a Čović da osim u Hercegovini postoje Hrvati i u drugim dijelovima BiH. Ako dođe do toga, ima nade. A ako ne dođe, valja se plašiti da će vrag doći po svoje, kao što je bilo i prije 30-ak godina.

/Izvor: Nedjelja.ba/