Je li samo mrtav Srbin – dobar Srbin?!
Uskoro ćemo, zapravo, znati jesu li i mrtvi Srbi nepodobni. Ovih je dana, baš uostalom kao i uvijek posljednjih godina u ovo doba, aktualizirana stara priča o prekopavanju 13 000 grobova. Većinom srpskih. Na devet grobalja u europskome Jeruzalemu.
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Doista vidoviti, uz sve ostalo, ljudi rade u kabinetu prvoga u Bošnjaka. Tako je nedavno Elvis Kondžić, šef kabineta Izetbegovića II. na svom Facebook profilu napisao: „Gledaš ovog Stojanovića iz KS. Gledaš ovog Stanivukovića iz RS. I skontaš da je Dodik za njih mila majka!”. Kad – nije prošlo ni desetak dana, mila majka za govornicom eresovske Narodne skupštine ispali: “Goodbye BiH, welcome RSexit”.
Bakirov „kućepazitelj“ se u međuvremenu, dakako, nije javio. Možda čeka da vidi što će se dalje događati. Jer, mila je majka oproštajnu (…) skupštinu završio riječima: „Vidimo se za 60 dana. Vjerujem da ću biti uvjereniji kada vam se budem obraćao tada i da ću biti bliže onom što sam na početku rekao – Do viđenje BiH, dobrodošao RS exit“.
Četnik, ukratko
Kondžića sam, dakako, citirao kako bih ilustrirao (političko) ozračje u kojem je eresovski vožd po tko zna koji put najavio „katalonski scenarij“. Znakovite su pritom priče o dvojcu koji mu u rečenom atestiranju prave društvo: Prvoimenovani je Igor Stojanović, koji je prije 18. uzeo pušku. Međutim, kasnije, kad je bio već veliki, shvatio je kako mu vrhovni zapovjednik Izetbegović I. nije bio baš ljubičica bijela. I, što je najgore, znao je to i javno kazati.
Eh, to mu Bakirov (gotovo) cimer, pripadnik, inače, Slavne minhenske udarne brigade ABiH, nije mogao oprostiti. Još kada je Stojanović, kao šef kluba SDP-a u Skupštini Županije Sarajevo, počeo propitivati kako to bolja Bakirova polovica ravna sarajevskim Kliničkim centrom, učas se prometnuo od poštenog u opasnog Srbina. Četnika, ukratko.
A mila majka prije Goodbay Miće, bio je narodni poslanik u NSRS Draško Stanivuković. Zapravo, ne (samo) mila majka nego novi pošteni Srbin. Ma, novi – Jovo Divjak! Po, dakako, nomenklaturi sarajevske političke čaršije. Pa i šire… svekolikog bošnjačkog puka, takoreći. Jedan od najvećih, ako ne i najveći bh. patriota (iz, doduše, dijaspore) Senad Hadžifejzović promovirao ga je u svjetlo na kraju (eresovskog) tunela, novu nadu u politici na brdovitom Blakanu, dokaz kako, ipak, sve nije propalo…
Kad – prije desetak dana nova je nada sudjelovala u Foči na tribini Buđenje Srpske i tom se prigodom fotografirao sa zastavom ravnogoraca. I ugasi se svjetlo, osta(de) samo tunel. Osobito na društvenim mrežama, gdje su žurno osvanuli brojni (kronično) konstruktivni prijedlozi. Poput, primjerice, da se Stanivukoviću zabrani ulazak u Sarajevo. K’o Neletu Karajliću! Jer – evo sad! – je jasno da su svi ONI četnici. Zastava ne laže…
Kolut naprijed, nazad dva
Znatno nezapaženije, pak, prošlo je atestiranje Srba u izvedbi Elmedina Konakovića, zastupnika u Skupštini ŽS i šefa Naroda i Pravde, a nakon što je nova županijska vlast predložila politologa iz Banje Luke na čelo Ministarstva gospodarstva.
Riječ je o Goranu Mačkiću, DF-ovu kandidatu za novu županijsku vladu. Konakovićev je kredibilitet da gleda u Mačkićeve papire nikakav. Taj je, naime, prosječni košarkaš i katastrofalni direktor KK Bosna, diplomirao na temu kako napraviti kolut naprijed (i nazad) na Fakultetu za sport i tjelesni odgoj. Iz prvog, treba (mu) priznati!
Zlobnici tvrde da je fakultet završio malo brže negoli Kinezi sagrade bolnicu. Dakle, za pet-šest dana. I nije mu to smetalo da bude premijer. Bošnjak je to! Jasno je, dakako, da Mačkić nije sporan zbog nekompatibilne diplome. Srbin je – da izvinete! A kako Srbinu, u multietničkom bastionu, dati da vodi resor u županiji koja, kazao bi Konaković, generira 1,1 milijardu KM PDV-a godišnje više od cijelog RS-a?! Tko zna gdje će ti novci završiti…
U biti, ex-premijer to i ne krije, već otkriva što ga zanima u „slučaju Mačkić“: Kako Goran gleda na agresiju na našu zemlju, što misli o genocidu u Srebrenici, 9. siječnju (?)… sve su to pitanja na koja bi bošnjački gazija, kojem je netom izmakla vlast iz ruku, želio dobiti dogovor. Riječju, ako Srbin ima pretenzija nešto raditi u europskom Jeruzalemu, neka prvo položi ispit iz domoljublja.
Uvijek neka Ceca
A taj je ispit, vjerovalo se donedavno, Svetlana Cenić položila kao učenik generacije. Govorimo, da podučim rijetke koji to ne znaju, o ekonomistici koja je po broju nastupa na ovdašnjim televizijama u jednom trenutku prijetila ugroziti glasovita tri (multi-kulti) tenora Kazaz-Papić-Kukić. Domoljubna neupitnost Cenićeve dostignula je tolike razmjere da ju je čak (još jedan) bh. domoljub iz dijaspore, Fahrudin Radončić imenovao na dužnost predsjednice Nadzornog odbora BH Telecoma.
I čini se kako se Ceca (ah, uvijek neka Ceca!) tu, u Fahrovoj fotelji, malo opustila, pa je na svome nalogu na Twitteru napisala: „Musliman s ruksakom na leđima, mala je beba u odnosu na Kineza koji kašlje“. I učas su joj zaboravljene sve one doskočice na račun eresovskog vožda, poput, npr., one kako će Dodik biti upamćen kao planetarna sramota za Srbe.
Vrlo brzo su na društvenim mrežama dozvali vremeplov te se prisjetili kako je, zapravo, riječ o bivšoj suradnica vogošćanskog ratnog zločinca Jovana Tintora, osobnoj prevoditeljici ratnog zločinca Momčila Krajišnika i Velibora Ostojića, osobnoj tajnici Nikole Koljevića, te osobi koja je u Haagu svjedočila kako je koncentracioni logor Trnopolje bio “sabirni centar” u koji se “moglo ulaziti i izlaziti kada se poželi”.
Malo je, eto, falilo da se kaže kako je Biljana Plavšić nevina odležala umjesto Radončićeve omiljene ekonomistice. No to bi onda značilo kako nam ministar sigurnosti nema bezbedonosne kulture. A tako daleko, ipak, ne treba ići. U ova itako olovna vremena!
Ali, sve u svemu, ne samo da, evo, nema poštenih Srba, nego, eto, ni Srpkinja.
Kovači, ipak, nisu kovačnica domoljublja
No budući se bliži 1. ožujka, nužno je sjetiti se još jednog povremeno poštenog Srbina. Svakoga Dana neovisnosti BiH, predsjednik Naše stranke Predrag Kojović, prema vlastitu priznanju, ide na Kovače, na grob „prvoga predsjednika“. Pa, ipak, nedavno je u jednoj polemici usred rušenja sarajevske županijske vlade, Izetbegović II. doveo u pitanje Kojovićevo domoljublje.
Zapravo, kazao je Sin, ne zna (se) gdje je Kojović bio u ratu. To što se zna gdje je svakog 1. ožujka poslije rata, nije mu pomoglo. Bošnjačka kuća cvijeća, ipak, nije kovačnica domoljublja. Uostalom, tamo uz Aliju leži i glasoviti Caco, koji je srpsko pitanje u ratu rješavao rukovodeći se logikom kako niti jedan Srbin nije mila majka. Dakle – jadna mu majka!
Uz to, ovoga je tjedna beogradska Politika objavila informaciju kako će na devet gradskih grobalja biti prekopano 13 000 grobova. Većinom srpskih, jer članovi njihovih obitelji ne podmiruju obveze. Zapravo, svake se godine ta priča ponavlja. A, primjerice, lani zastupnici SDA u Skupštini Županije Sarajevo najavili su kao će pokrenuti inicijativu da se obitelji u potpunosti oslobode te obveze, i da se omogući trajan mir za preminule građane.
No sudeći prema aktualiziranju toga slučaja, ništa nije bilo od te inicijative. Štoviše, županijske su vlasti najavile usvajanje zakona temeljem kojega će realizirati „pročišćavanje“ grobalja. Posljeratni genocid, kazali bi u Republici Srpskoj.
