Jeste li cijepili djecu u razdoblju 2002. – 2007.: Djeca u BiH otrovana živom iz cjepiva?
Laboratorijski nalazi dvoje djece iz BiH, koji su napravljeni u laboratoriju u Parizu pokazuju trovanje živom kod djece, koja su cijepljena 2002. godine, cijepivom donacije UNHCR-a koje je korišteno od 2002. do 2007, piše 24sata.info.
‘SOS telefon 1209’ objavit će deklaraciju proizvođača DTPr-a, kompanije ‘CSL Ltd’ iz Australije, u kojoj se navodi da je u tom cijepivu korišten konzervans tiomersal, koji u sebi sadrži živu, nakon čega će se ovaj materijal biti predati tužiteljstvu BiH na dalje postupanje.
Pokusni kunići
Direktorica ‘SOS telefona 1209’ Jagoda Savić rekla je kako je dvoje djece iz BiH uslijed korištenja spornog cjepiva bilo otrovano živom, ali da je uprkos dokazima Tužiteljstvo BiH obustavilo istragu.
‘Antikorupcijski tim OHR-a 2004. godine se izjasnio da nema osnova za pokretanje istrage, a Specijalno odjeljenje za organizirani kriminal Tužiteljstva BiH-a zatvorilo je istragu bez ijedne provedene istražne radnje’, priopćeno je iz ‘SOS telefona 1209’.
Djeca u BiH bila su ‘pokusni kunići’ i za cjepivo ‘Euvax B’ protiv hepatitisa B, koje je UNICEF realizirao u BiH kroz projekt imunizacije 2002. sa entitetskim ministarstvima zdravstva, tvrdila je ranije Savićeva. Dodala je kako je Svjetska zdravstvena organizacija dopustila u BiH upotrebu tog cjepiva u razdoblju od 2002. do 2007. za zdrave novorođene bebe, bez prethodnih testova. Savićeva je kazala da su posljedice ovih cjepova dugoročne te da se vide tek nakon 15 do 20 godina.
Dječak izgubio mogućnost govora
Poskok online objavio je priču obitelji iz Širokog Brijega čiji je sin DTPr primio u rujunu 2002. kada je imao tri godine, a nekoliko sati nakon toga djelomično ostao bez mogućnosti govora. ‘Vrativši se kući s posla zatekao sam sina koji je očito imao visoku temperaturu, hvatajući se za jezik i pokušavajući izgovoriti nešto’, rekao je M.K., otac dječaka. Za nekoliko dana trogodišnjak nije mogao izgovoriti ni jednu riječ.
Liječnici u Širokom Brijegu i Mostaru nisu mogli objasniti zbog čega je dječak prestao govoriti. M.K je sina doveo u Zagreb, a dijagnoza koju su dali glasila je ‘stečeni prestanak mogućnosti govora’ te su više puta isticali kako se radi o nekoj vrsti autizma. Otac je dijete odveo i u Anconu, ali bez ikakvog uspjeha. U razgovoru s osobama iz farmaceutskih krugova saznao je kako s tim cjepivom koje se koristilo od 2002. nešto nije bilo u redu, te su slični slučajevi zabilježeni i drugdje. Potvrdu ove informacije dobio je na seminaru Miroslava Radmana koji je također ukazao na nuspojave i čudne simptome korištenja ovog cjepiva.
Osim izgubljene mogućnosti govora, dječak se ponaša normalno, te njegov otac tvrdi da stoga o autizmu nema govora, a kao dodatnu potvrdu da je cjepivo krivac za takvo stanje dobio je i nakon istupa Jagode Savić.
