Jesu li u europskim državama mogući građanski sukobi
Poznati njemački tjednik „Spiegel“ od 1. srpnja ove godine donosi vrlo zanimljiv intervju s dvije osobe iz njemačkoga javnog života: s političarom Marcom Wanderwitzom (CDU) i gospođom Sophie Schönberger profesoricom prava na sveučilištu u Düsseldorfu.
Piše: dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik
Tema razgovora jest moguća zabrana radikalno desne stranke AfD koja je u međuvremenu, prema zadnjim anketama, postala drugom najjačom strankom u Njemačkoj. Dok političar Wanderwitz inzistira na zabrani rada AfD-a, upozorava pravnica Schönberger da je problem oko AfD-a to puno delikatniji nego ga se često promatra od strane etabliranih političkih stranaka.
Stav političara Wanderwitza može se shvatiti kao određeni strah za budućnost vlastite stranke, jer se radikalni AfD prema anketama približava njegovoj, trenutno najjačoj njemačkoj stranci, CDU. Profesorica Schönberger upozorava da bi zabrana AfD-a, sve ako je i potvrdi njemačko sudstvo, mogla propasti pred europskim pravosuđem u Strasbourgu. Propali pokušaj zabrane AfD-a, pojašnjava dalje profesorica, doveo bi do još veće popularnosti te stranke među biračima. Dok političar Wanderwitz inzistira i dalje na zabrani AfD-a, upozorava profesorica na opasnost isključivanja dvadesetak posto birača iz demokratskih procesa odlučivanja.
Integracija migranata iz Azije i Afrike
Razgovor s političarom i pravnicom je zanimljiv utoliko što oslikava na jednoj strani pojednostavljeni odnos politike prema društvenim problemima i struke koja, iako ne govori sasvim jasno o problemima u njemačkom društvu, upozorava da same zabrane po sebi ne rješavaju nagomilane probleme u Njemačkoj, ali niti u Europi.
U razgovoru političara i pravnice nazire se samo djelomično problem koji danas muči Europu. Istina, političar Wanderwitz daje kod jednoga odgovora naslutiti što bi to mogao biti razlog okretanja biračkoga tijela AfD-u. U tom kontekstu napominje samo da postoje problemi s mladim ljudima migrantskog porijekla. Vrlo pojednostavljena konstatacija iz koje se ne da puno zaključiti.
Odgovor Wanderwitza oslikava izvanredno stanje duha europske politike i njezinu nesposobnost da se iskreno i ozbiljno suoči s migracijskim problemima. Konstatacija kako njemačko društvo ima određene probleme s mladošću migracijskoga porijekla, ne odgovara istini. Veliki dio mladih s migracijskim porijeklom nije problem za njemačko ili europsko društvo. To se ne odnosi samo na europske kršćane, nego i na muslimane koji dolaze iz Bosne i Hercegovine, Albanije, Kosova ili Makedonije
Mladost iz spomenutih zemalja integrira se vrlo brzo prihvaćajući norme ponašanja zemlje domaćina. Gdje doista leži problem, pokazalo se najbolje u Belgiji nakon pobjede Maroka nad tom zemljom na prošlom svjetskom prvenstvu u nogometu. Radost mladih Marokanaca, vjerojatno rođenih u Belgiji, je bila toliko velika da su demolirali Bruxelles. Posljednje demonstracije u Francuskoj nakon ubojstva mladića arapskoga porijekla od strane francuskoga policajca, govore jako puno o stanju u Europi, pa i Njemačkoj. Smrt mladića je svakako za osudu, ali ne bi smjela biti povod za ono što se u Francuskoj nakon toga događalo. Nedugo iza toga nemiloga događaja, navješćivali su i njemački mediji sličnu mogućnost u Njemačkoj. I Hrvati su pobjeđivali Njemačku, i nije mi poznat slučaj demoliranja njemačkih gradova. Umjesto prevelike brige oko samoga AfD-a, koji je bez sumnje stranka opasnih namjera, politika bi se morala ozbiljnije pozabaviti problemima integracije pridošloga muslimanskog stanovništva iz Azije i Afrike.
Problem migranata ili nesnalaženja politike?
S problemima rasta opasne desnice, poput AfD-a, ne susreće se samo Njemačka, nego i dobar dio europskih država, pa i onih u kojima do prije nekoliko godina nije bilo desničarskih stranaka. Istinski problem treba tražiti u politici koja ne može ili ne želi shvatiti da birači često daju svoje glasove radikalnim strankama kako bi poručili vladajućim da je demokracija zakazala.
Integriranje pridošlica
Iako živimo u globalnom svijetu, nacionalni i vjerski osjećaji nisu postali nevažnim. Očito je da su neki europski političari živjeli u svom irealnom svijetu. Zaboravili su se prema migrantima postaviti kao dobri, ali i zahtjevni domaćini. Svako društvo, pogotovo ono islamsko u Aziji i Africi, očekuje da se gosti ponašaju pristojno poštujući tamošnji stil života, ali i zakonodavstvo.
Obuzete kapitalom i profitom, zaboravile su pojedine europske države da im s migrantima i radnicima dolaze ljudi, a ne roboti. Malo je urađeno na njihovoj integraciji. Prepušteni su sami sebi i životu u getima. Ako politika nije bila sposobna uspostaviti red, integrirati pridošlice, barem u pristojnoj mjeri, ne treba se čuditi da birači traže izlaz u drugim političkim opcijama, pa i onim radikalnim kao što je AfD u Njemačkoj. Površne priče kako samo mladi desničari i religiozni ljudi biraju AfD, ne odgovaraju istini. Prema zadnjim istraživanjima birači AfD-a dolaze iz svih krugova, od radnika do intelektualaca. Što je svakako zanimljivo, veći postotak birača ove stranke dolazi iz krugova ateista nego kršćana. Utoliko se može reći da ima pravo profesorica Schönberger kad kaže da zabrana AfD-a, kao niti drugih desničarskih stranki u europskim državama, ne bi riješila problem. Istina, problem jesu rigidne desničarske stranke, ali i politika koja je svojom nesposobnošću integriranja migranata, pa i onih druge i treće generacije, otvorila prostor moguće sukobe unutar društva. Demokracija koja nije bila sposobna nositi se s migracijama, dopuštajući stvaranje muslimanskih geta u velikim gradovima u kojima je često vođen paralelni život bez poštivanja onoga što se u zemlji domaćina mora uvažavati, je dovela do problema i jačanja rigidne desnice.
Analiza vlastitih propusta
Danas se politika nalazi u ćorsokaku. Svaka priča kako će se sve promijeniti zabranom pojedinih stranki, može samo još više pojačati njihov utjecaj u društvu, pa čak dovesti do veće netrpeljivosti prema svim strancima. U strahu da im se ne predbaci islamofobija, čime su se izdašno služili pojedini muslimanski krugovi, učinila je političare plašljivim i nedjelotvornim. Sa samosviješću migranata i njihovih potomaka, često i arogantnom, rast će i odbojnost domicilnoga stanovništva prema njima, ali i onoga useljeničkog europskog.
Takav odnos bi doveo do dva nepomirljiva tabora. Krajnje je vrijeme da njemačka, ali i europska politika dobro analizira vlastite propuste i pokuša naći izlaz iz krize prije nego počne dolaziti do ozbiljnijih sukoba u društvu. Tendencije u mnogim europskim državama idu u tom pravcu. Što bi se dogodilo da su na ulice francuskih gradova izašle pristalice stranke Marine LePen (Nacionalna fronta), ili u Njemačkoj kod sličnih nereda pristalice AfD-a?
