Jesu li zarasle moga djetinjstva staze?
Nisu to samo riječi pjesme, već je to ozbiljno pitanje o kojemu brojni Ramljaci razmišljaju dok negdje daleko od doma prebiru sjećanja iz djetinjstva. Životne prilike su ih odvele u bespuća bijelog svijeta.
Ipak, u ovo vrijeme godišnjih odmora, vrijeme je i kada se obilaze staze djetinjstva i mladosti u rodnom kraju. Novim generacijama koje su rođene negdje drugdje pokazuje se gdje je izniklo njihovo korijenje.
Tako je bilo i na Borovoj Ravni u subotu, 5. kolovoza 2017. godine. Okupili su se potomci Džalta, Jakovljevića, Novaka, Logarušića i Bošnjaka. U zaseocima Borova Ravan, Džaltama i Tolavcu sve do rata je živjelo 10 do 12 obitelji. Nekada obitelji sa brojnom „čeljadi“ zbog životnih prilika i tegoba života ovog kraja u podnožju planine Baćine potjerali su ih u Požegu, Zagreb, Split, Trogir, Njemačku, Austriji, dok je jedan dio ostao u Rami, odnosno u Prozoru i okolici.
Iako je ovo područje djelovalo kao neko neobuzdano i divlje, ipak, ovdje se nekada živjelo od stočarstva, voćarsta sa izuzetno kvalitetnom šljivom. Nekada je jedno od glavnih zanimanja bila sječa šume. Stoga i ne čudi da su ovdje bili dobri majstori koji su radili sa drvetom te su izrađivali kace, bačve i „ratilo“ (grablje, vile, kosišća). Bilo je i dobrih majstora koji su izrađivali kamene nadgrobne spomenike.
Godine 2014. kada je preminuo posljednji stanovnik ovih sela Ilija Džalto, fra Mato Topić je rekao kako je s njim umrlo još jedno selo u ovom kraju i župi svetog Ante Gračac.
Sudeći po višegodišnjim i sve većim odazivom na okupljanje na groblju na Borovoj Ravni, ova sela nikada neće umrijeti. Djedovi su odavno zadužili svoje potomke da nikada ne zaborave sve korijenje i svoga djetinjstva staze.
Okupljeni u subotu 5. Kolovoza 2017. Probudili su još jednom svoje uspomene, pomolili se nad grobovima svojih predaka. Misno slavlje predvodio je fra Miljenko Petričević. Nakon mise do kasnih sati nastavljeni su razgovori prijatelja i rođaka, a Zagradačkom dolinom razlijegala se pjesma radosti.
Očekivati je kako će iduće godine pristići i oni koji nisu mogli ovaj puti biti ovdje.
