Kad narko bande regrutiraju

Albanske narko-bande koriste migrantske kampove u sjevernoj Francuskoj kao teren za novačenje, nudeći plaćanje prijema onima koji su spremni raditi u britanskoj industriji droge po dolasku, rečeno je BBC-ju. Albanci čine oko trećinu od gotovo 40.000 ljudi koji su do sada stigli malim čamcima ove godine, navedeno je u podacima britanske vlade.

Visoki policijski i imigracijski dužnosnici s obje strane kanala zabrinuti su sve većom ulogom albanskih posrednika u olakšavanju prijelaza. BBC je intervjuirao Albance koji su malim čamcima putovali na francusku obalu kako bi prešli La Manche u Ujedinjeno Kraljevstvo. BBC-ju su govorili o različitim uslugama krijumčarenja ljudi u ponudi, pri čemu Albanci uglavnom djeluju kao posrednici za druge mreže koje često vode irački Kurdi, a koji kontroliraju operacije malih čamaca.

Reporteri BBC-ja su također putovali u Albaniju i vidjeli kako su gradovi u blizini glavnog grada Tirane ostali gotovo prazni, a mnogi mladi Albanci namamljeni su u Francusku. Predstavljajući se kao migranti, kontaktirali su dvojicu albanskih krijumčara ljudi koji su se oglašavali na društvenim mrežama. Obojica su odgovorila u roku od pola sata.

Dobili smo mogućnost plaćanja u Francuskoj prije polaska, ili preko jamca po dolasku u Englesku. Dobili smo i savjete o traženju azila.

“Pomoći ću ti prijeći iz Calaisa u UK”, rekao je jedan. “Idite autobusom do Belgije, a odatle su dva ili tri sata do Calaisa, vozom ili taksijem.” “Kada dođe vrijeme da idete, doći će po vas (iz hotela)”, rečeno je BBC-ju. – Nećeš imati problema.

Drugi nam je rekao da će ostati u kontaktu s nama tokom cijelog putovanja: “Pomoći ću vam pronaći put, ali vrlo je lako doći tamo.” Pitali su šta mogu očekivati od policije kada stignu u UK. “Sigurno će te uhapsiti”, rekao je jedan. “Moraš tražiti azil. Vraćeni su samo oni koji nisu tražili azil. Ostali nisu imali problema. Moraš izmisliti razlog zašto si ovdje. Ljudi obično kažu da imaju dugove, probleme općenito.”

Oboje su učinili da putovanje zvuči vrlo lako. Očevici kažu da su Albanci ovog ljeta zauzeli dio glavnog migrantskog kampa u Dunkerqueu. A mali hoteli oko stanice – poput Hotela Bretagne i Le Lion d’Or – sada su uspostavljena odredišta za albanske migrante: njihova su vrata trajno zatvorena, nema osoblja na vidiku, 24-satni telefonski broj pričvršćen za staklo.

Ovo su neka od mjesta na kojima albanski posrednici čekaju klijente – djelujući kao ključna veza s prijelazima malih brodova kojima dominiraju iračko-kurdske mreže.

“U Francuskoj postoje ljudi koji te čekaju”, rekao mi je jedan Albanac, nakon što je ovog ljeta malim čamcem stigao u Ujedinjeno Kraljevstvo. “Svako na svijetu zna kamo treba ići, ako želiš stići u Englesku.”

S ulice ispred stanice Dunkirk, reporteri BBC-ja uočavaju Kevija na prozoru njegove sobe na drugom spratu u Le Lion d’Oru, dok puši cigaretu. Pridošlica iz Albanije, 20-godišnjak, pun je nervoze prije putovanja koje će uslijediti.

Nakon samo nekoliko dana ovdje, već je našao nekoga ko će mu organizirati prelazak i čeka poziv za odlazak. “Vrijeme nije dobro”, kaže. “Moramo pričekati još možda dva dana.” Albancima poput Kevija lako je doći u sjevernu Francusku; imaju pravo ući u EU kao turisti do tri mjeseca bez vize. Većina ih dolazi autobusom ili automobilom, potaknuta oglasima na društvenim mrežama koji obećavaju pomoć posrednika na terenu u Bruxellesu, Parizu, Calaisu ili Dunkerqueu.

“Posrednici vam pristupe, a vi samo date najjeftiniju ponudu”, rekao  je Eraldo Harlicaj, albanski novinar. Eraldo je nedavno na tajnom zadatku pozirao kao migrant za albanski televizijski kanal ABC. Rekao je da se većina albanskih posrednika držala podalje od glavnog migrantskog kampa u Dunkerqueu, gdje kurdske i druge mreže kontroliraju. “Kad smo bili u kampu, shvatili smo da Albanci nemaju nikakvu stvarnu moć. Sve su vodili Kurdi”, rekao je Eraldo. Cijelu organizaciju u kampu i transport ljudi prema Engleskoj odradili su Kurdi.

Visoki francuski dužnosnik, koji je fokusiran na ovo područje, potvrdio je da Albanci trenutno igraju ulogu posrednika, povezujući albanske migrante s iračko-kurdskim krijumčarskim skupinama. Govoreći neslužbeno, rekao je da iračko-kurdske mreže trenutno vode 80% operacija malim brodovima, ali da su francuske vlasti zabrinute zbog mogućnosti da albanski državljani uspostave svoje vlastite nezavisne operacije, uz rizik od nasilnog sukoba između skupina.

Vlada Ujedinjenog Kraljevstva kaže da je 12.000 Albanaca stiglo malim brodovima ove godine, gotovo sve su mladi ljudi koji putuju sami. Kod kuće u Albaniji, neka područja oko glavnog grada Tirane ostaju bez ljudi.

Laknas se nalazi na putu leta iz Albanije u Francusku. Putnički avioni nadlijeću iznad mirnog i praznog grada:  njegovih malih džamija uokvirenih napola izgrađenim blokovima i zakapijanim kućama i napuštenim kafićem. Trgovci se okupljaju na mirnoj cesti i žale se da im je posao neodrživ. Nekoliko krava još uvijek pase travu uz  glavnu cestu. Oni su sve što mi je ostalo, kaže njihov vlasnik. – Djeca su mi otišla u Englesku. Ovdašnji stanovnici kažu da je 70% lokalnog stanovništva već otišlo u UK. A odlasci ne prestaju. Sada u Albaniji ima mnogo mjesta poput Laknasa.

Ekonomske prilike i dalje su ključni pokretač. Korupcija je sistemski problem, a Eurostat iz 2018. iznosi kontrast medijana prihoda kućanstva u Albaniji (1.997 eura) s Ujedinjenim kraljevstvom, gdje je 10 puta veći (21.464 eura).

Majlindin sin prije mjesec dana otišao je u Veliku Britaniju s tri-četiri prijatelja iz susjedstva. Majlinda nije njeno pravo ime, zamolila je da se ne otkriva njen identitet. Rekla je da je njen sin uspio doći do Dunkerquea, ali je onda ostao bez novca da plati putovanje. “Bilo mu je jako teško popeti se na brod”, priča. “Bila sam prisiljena uključiti svog drugog rođaka koji je bio jamac u Engleskoj. On ima britansku vizu i tamo je već 20 godina.” Rekla je da je rođak poslao fotografiju njenog sina krijumčarima, kako bi ga identificirali. Kad je prelazak bio završen, krijumčari su poslali drugu fotografiju njenog sina natrag rođaku, kako bi dokazali da je stigao na britansko tlo. Čak i za one koji nemaju novca za plaćanje unaprijed, postoje načini da odu. Jedan Albanac, koji je malim čamcem stigao u Ujedinjeno Kraljevstvo prije nekoliko mjeseci, rekao nam je da izviđači albanskih narko bandi djeluju unutar kampa Dunkerque.

Pristao je na razgovor u Londonu, pod uslovom da ga se ni na koji način ne identificira. Opisao je da su mu se regruteri obratili “četiri ili pet puta”.

“Nudili su puno stvari – da će platiti put, da će biti posla za mene (u UK) – ali nisam bio zainteresiran”, rekao je. Procjenjuje da je većina mladića koje je upoznao u kampu Dunkerque planirala raditi u albanskim mrežama kanabisa i kokaina u Velikoj Britaniji. Niti jedna vladina agencija ili imigracijski službenik nije potvrdio ovu procjenu. Ali jedan bivši albanski migrant, koji je desetljeće ilegalno radio u Ujedinjenom Kraljevstvu, rekao nam je da su polovicu migrantskog osoblja na njegovom gradilištu namamile narko-bande koje su nudile veće plaće.

Andrea Wilson, zamjenica ravnatelja Nacionalne agencije za borbu protiv kriminala, kaže da je tržište kriminalnih droga u Ujedinjenom Kraljevstvu značajno privlačilo ljude koji dolaze. “Vidjeli smo slučajeve trgovine ljudima, slučajeve u kojima su ljudi zaduženi”, rekla mi je. “Došli su odraditi troškove svog puta do Ujedinjenog Kraljevstva. Oni su žrtve trgovine ljudima – a mi moderno ropstvo shvatamo vrlo ozbiljno.” Ali postoji malo organizirane strukture u samim mrežama za krijumčarenje ljudi, rekla je.

“Dok u trgovini drogom ili vatrenom oružju vidite hijerarhijsku strukturu s glavnim na vrhu, u organiziranoj migraciji vidimo bliske veze, labave mreže gdje se pojedinci povezuju putem društvenih medija – što je čini vrlo izazovnim.”

Albanija je pristala brzo ponovno prihvatiti državljane kojima je odbijeno pravo na ostanak u Ujedinjenom Kraljevstvu i poslala je osoblje da pomogne britanskoj graničnoj policiji. Ali premijer zemlje, Edi Rama, kaže da su mreže koje djeluju u sjevernoj Francuskoj međunarodne prirode i da postoji ograničenje onoga što njegova vlada može učiniti kako bi se uhvatila u koštac s njima. “Kanal nije geografski i politički pod odgovornošću albanske vlade”, rekao je. “Zemlje porijekla ne treba nazivati u trenutku kada je problem već u novinama. Previše je lako biti britanski premijer i ići na TV i pokazivati svoje mišiće, i upirati prstom na Albaniju i Albance.”

Albanske mreže za krijumčarenje ljudi postojale su u Francuskoj mnogo prije nego što su počeli prelazi malim čamcima. Desetljećima su albanski posrednici u Francuskoj i Belgiji skrivali svoje sunarodnjake u kamionima na putu za Ujedinjeno Kraljevstvo. Velika britanska i francuska ulaganja u pojačanu sigurnost u trajektnim lukama učinila su tu rutu težom i skupljom.

Prelaz brodom košta manje od pola cijene prelaza kamionom, a društvene mreže pune su svjedočanstava onih koji pređu. Svaki novi dolazak nadahnjuje drugog da krene. Majlinda se čula sa sinom otkako je stigao u Ujedinjeno Kraljevstvo. Izašao je iz pritvora i živi u hotelu. “Otišao je za boljim životom”, rekla je. “Ali ne bez žrtvovanja. Sad smo u dugovima i moramo vratiti novac koji smo posudili.”

Majlindin mlađi sin s 14 godina već planira svoj odlazak. Priča njegovog brata, sa svim opasnostima i dugom, vode Kanala ipak su pretvorile u primamljivu priliku. Svaki uspješan prelaz, nevidljiva je nit koja vuče Albanaca kod kuće da i oni krenu na taj put.

federalna.ba/BBC