Kako izbjeći opasne bolesti i štetnike u tlu tijekom sadnje krumpira
Prije sadnje krumpira potrebno je provjeriti ima li u tlu štetnika poput žičnjaka i sovica pozemljuša, jer oni mogu oštetiti mlade biljke i korijen.
S dolaskom toplijih dana, poljoprivredni proizvođači započinju s intenzivnim pripremama za sadnju krumpira. Iako se rani nasadi ponegdje već pokrivaju paučinastom folijom, glavnina posla tek slijedi, a s njom i niz rizika koje donosi uvozno sjeme i štetnici koji vrebaju u tlu, piše Agroklub.com
“Nabava sjemenskog krumpira i postupak ‘naklijavanja’ započinje već krajem siječnja i tijekom veljače, a kako najveći dio potreba za sjemenskim krumpirom naša zemlja podmiruje uvozom, ova spoznaja predstavlja značajan rizik za pojavu i širenje karantenske smeđe truleži gomolja krumpira (Ralstonia) i drugih uzročnika bolesti uključujući uzročnika prstenaste truleži (Clavibacter)“, upozorava Mr.sc. Milorad Šubić, dipl.inž.agr. iz Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede.
Strogi nadzor i zakonske obveze
Zbog rizika iz država poput Nizozemske, Njemačke, Belgije, Francuske i Luksemburga, Hrvatska od 2001. godine provodi poseban program nadzora koji uključuje vizualne preglede i laboratorijske analize. Od 2009. godine nadzire se čak i voda za navodnjavanje, a svi proizvođači i distributeri moraju biti upisani u FITO-Upisnik (Narodne novine 54/07.)
Najveća prijetnja je bakterija Ralstonia solanacearum, koja se nalazi na EPPO A2 karantenskoj listi.
“Za sprječavanje unošenja i širenja ove bakterijske bolesti potrebno je saditi isključivo zdravo i certificirano sjeme, odnosno potrebno je sačuvati biljnu putovnicu kupljenog sjemenskog krumpira, poštivati odgovarajući plodored, pregledavati potencijalne domaćine u vegetaciji, izbjegavati zadržavanje površinske vode pri navodnjavanju“, naglašava Šubić.
Izvana gomolji mogu izgledati zdravo, no na presjeku smeđa boja provodnih snopova može ukazivati na problem. Važno je ne zamijeniti ove simptome s gljivicama poput Fusarium sp. i Verticillium sp., oštećenjima od herbicida ili fiziološkim poremećajima.
Ključni dokaz je bakterijska sluz koja se može pojaviti oko pupka ili okaca. Ako sumnjate na zarazu, stavite gomolj u uvjete visoke vlage na 24 do 48 sati; pojava žućkastog iscjetka potvrđuje prisutnost Ralstonie, a uzorke treba odmah poslati u laboratorij HAPIH-a.
Kako izračunati broj štetnika?
Prije sadnje potrebno je provjeriti ima li u tlu štetnika poput žičnjaka (ličinke kornjaša iz porodice Elateridae) i sovica pozemljuša (ličinke leptira iz porodice Noctuidae), jer oni mogu oštetiti mlade biljke i korijen.
Provjera se radi tako da se na parceli iskopa nekoliko jama dimenzija približno 25 × 25 cm i oko 30 cm dubine. Zemlja iz svake jame se istrese na foliju ili neku drugu podlogu i pažljivo pregleda kako bi se pronašle ličinke štetnika.
Nakon pregleda svih jama, izračunava se procijenjeni broj štetnika po kvadratnom metru pomoću formule: ukupni broj pronađenih štetnika jedne vrste pomnoži se sa 16 i podijeli s brojem iskopanih jama, te se dobije brojnost štetnika po četvornom metru.
Ako se procijeni da u tlu ima 2 do 5 štetnika po m², preporučuje se provesti zaštitu tla primjenom zemljišnih insekticida jer takva brojnost može uzrokovati značajne štete na usjevu.
Tablica 1. Ključ za prepoznavanje štetnika na podzemnim dijelovima krumpira
| Opis oštećenja | Štetnik |
|---|---|
| Gomolj izbušen, uski hodnici promjera do 5 mm, prazni ili u njima narančasto-žute, tvrde ličinke. | žičnjaci |
| Gomolj izbušen, hodnici još uži, u njima bjelkasto-ružičaste gusjenice, samo u obalnom području (*?). | krumpirov moljac |
| Gomolj izvana nepravilno izgrižen od bijelih ličinki svinuta tijela i smeđe glave. | grčice hrušta |
| Gomolj nepravilno izgrižen i izbušen, na krumpirištu hodnici plitko ispod površine tla. | rovac |
| Gomolj površinski izgrizle sive gusjenice gola tijela, koje se na dodir svinu u kolut. | sovice pozemljuše |
| Gomolji sitni, na njima okruglaste ciste. | krumpirove cistolike nematode |
Tko su žičnjaci?
Žičnjaci su ličinke kornjaša klisnjaka, veličine oko 7–11 mm, koji imaju sposobnost da se pri okretanju na leđa naglo trznu i „skoče“.
“Njihove ličinke imaju tvrdo, izduženo tijelo koje može narasti do oko 27 mm duljine, a boja im je najčešće narančasto-žuta do bakrena. U tlu mogu živjeti dvije do četiri godine, a češće se pojavljuju na parcelama koje su ranije bile livade, pašnjaci, lucerišta ili zapuštena i zakorovljena zemljišta“, pojašnjava Šubić
Štete od sovice pozemljuše
Sovice pozemljuše imaju golo i sjajno tijelo koje može narasti do oko 45 mm duljine, a pri dodiru se karakteristično svijaju u klupko. Proljetna sovica (Agrotis temera) najčešće uzrokuje venuće mladih biljaka jer oštećuje stabljiku pri tlu, dok usjevna sovica (Agrotis segetum) u kasnijem dijelu vegetacije napada gomolje i može uzrokovati značajne štete na urodu.
“Štete od sovica pozemljuša povećava nedostatak oborina i zakorovljenost usjeva, jer na cvjetovima korova leptiri pronalaze hranu, a spolno zrele ženke odlažu jaja. Sukladno Pravilniku o održivoj uporabi pesticida, primjena insekticida je ograničena i dozvoljena samo uz upotrebu deponatora granulata na sadilicama“, zaključuje Šubić.
