Kako se boriti sa smrdljivim martinima?
Stjenice su postale neizostavna tema svake godine kod voćara i povrćara. Nakon nekoliko godina prilagođavanja, posljednjih godina počele su praviti veliku štetu na povrću, ali i voću. Što je najgore, bit će ih sve više.
Kažu da stjenice, a mnogi ih zovu smrdljivi martini, donose sreću i novac što, naravno, nema veze sa stvarnošću, posebno kada se u jesen, na desetine njih zavuče iznad štokova vrata pa uleti u kuću nakon otvaranja. Kada ih eliminirate širit će se prilično neugodan miris koji malo teže izvjetri. Napadaju i ljude, ali u smislu da osjećaju toplinu ljudskog tijela, što se također događa u jesen, kada se spremaju za zimsko mirovanje. – piše Agroklub.com
Dakle, za početak ne vjerujte svemu što pročitate na internetu, mnoge tvrdnje su neutemeljene – pa bilo da šire optimizam da ćete se obogatiti ili paniku da je tobože netko stjenice po nama bacio iz aviona.
Prelazeći na ozbiljniji dio teme dolazimo do toga da su smeđa mramorasta stjenica, Halyomorpha halys, i zelena stjenica, ili južna, zelena Nezara viridula, najčešći napadači na brojne povrćarske i voćarske kulture. Najviše su ugrožene kruška, jabuka, lješnjak, trešnja, ali i šljive, breskve, nektarine. Od povrća napadaju blitvu, kupusnjače, tikve, patlidžan, rajčicu, papriku.
Pet generacija
Posebno su aktivne u vrijeme toplinskih, tropskih valova tijekom kolovoza i rujna kada većina povrćara gubi snagu obračunavati se s njima jer imaju i do pet generacija godišnje, koje se preklapaju i zajedno napadaju biljke. Obožavaju visoke temperature i dok većina kukaca miruje, one kolo vode na plodovima i listovima voća i povrća.
Skupina sivkastih jaja na naličju listova znak su da je napad u pripremi. Ne miješajte ih sa žutim jer postoji šansa da je riječ o jajama bubamara, a božje ovčice se ne uništavaju.
Stjenice svojim usnim aparatom sisaju sokove iz pokožice plodova voća i porća, koji se deformiraju i gube boju, ako su dostigli punu veličinu. Na primjer, rajčica će oko peteljke biti narančaste boje, a ostatak ploda će biti jarko crven. Također, osjeti se neugodan miris oko stabljike i plodova jer stjenice luče slinu kojom se mogu prenijeti bakterije i virusi.
Interesantno je da se miris osjeti i na stablima voćaka, između listova, jer se odrasli imago zavlači svuda gdje je toplije.
Mjere borbe
Imajući u vidu da je riječ o invazivnim vrstama porijeklom iz Azije, mjere borbe nisu lake, iako su se ovi štetnici prilagodili europskim uvjetima. Tvrd skelet otporan je na većinu insekticida, a najefikasniji su oni koji su zabranjeni. Postoji nekoliko aktivnih tvari insekticida koje ih, privremeno, tjeraju od voća i povrća ali, treba voditi računa o karenci. Stječu otpornost, što je dokazano, pa će suzbijanje biti sve teže.
Kada je riječ o ekološkim sredstvima, Neem ulje se, po svemu sudeći, nije pokazalo kao dobra opcija. Obratite pažnju kad radite s uljem jer nije dobro ako ste u kratkom i ako vam pada na kožu. Peći će vas koža, kao što bi trebao oklop stjenice, nakon upotrebe ulja.
Zato je tu ocat za salatu s devet posto alkohola, koje ih tjera dva do tri dana. Pomaže i češnjak pomiješan s vodom u kojoj su, više od mjesec dana, otopljeni kopriva, maslačak, gavez, cimet, papr. Odlična opcija je vodikov peroksid, ali 30%-tni. Čuvajte oči i kožu, ako ne želite da s opekotinama provedete noć. Cimet i papar se mogu i sami koristiti.
Ipak, najbolji rezultat postiže se sa čili paprikama, što ljućim, ili ljutom mljevenom paprikom – 100 grama u 10 litara vode, ali dobro procijediti. Stjenice ne podnose kapsaicin iz paprika. Može i smjesa čilija, papra, češnjaka i cimeta. Ako vam vrt ili plastenik budu mirisali na ove začine, stjenica neće biti nekoliko dana. Bolje da ne pada kiša.
U narednim godinama, stjenice će se morati prilagoditi i na sredstva na bazi morskih algi koja, također ometaju njihov napad na biljke. Dakle, stjenice su među nama i ostat će tu. I bit će još jači napadi jer će se s klimatskim promjenama odnosno povećanjem dnevnih temperatura, stvarati i uvjeti za jaču pojavu stjenica i njihovo još bolje prilagođavanje okolišu.
