Kako su redovnici „spasili“ maslinovo ulje
Masline su se uzgajale oko samostana i crkava, a redovnici su često imali vremena pretvoriti dosadnu, neproduktivnu zemlju u polja za proizvodnju maslina…
Maslinovo ulje je kamen temeljac mediteranske kuhinje zadnjih 5 000 godina. Jedno od prvih pisanih spominjanja prešanog soka od maslina zabilježeno je u Hamurabijevu zakoniku iz 19. stoljeća prije Krista.
Tijekom rimskog doba maslinovo ulje postalo je stup gospodarstva Rimskog Carstva, a posebna robna burza poznata kao Arca Olearia razvijena je za kupnju i prodaju „zlatnog soka“. Kao što su nedavna arheološka iskapanja dokazala, masline su doista bile dio Isusove posljednje večere.
Raspad Rimskog Carstva na manje feudalne države doveo je do napuštanja mnogih maslinika jer mali zemljoposjednici nisu imali sredstava za uzgoj i cijeđenje maslinova ulja.
U tom kontekstu, uzgoj maslina za maslinovo ulje najvećim se dijelom očuvao zahvaljujući katoličkim redovnicima. Masline su se često uzgajale oko samostana i crkava jer se njihovo ulje koristilo za sakramente i za paljenje uljanica. I redovnici su često imali vremena i predanosti da ono što je u to vrijeme bilo dosadno, neproduktivno zemljište pretvore u polja za proizvodnju maslina.
Mnoge regije u Italiji u kojima se proizvodi maslinovo ulje duguju svoju trenutnu proizvodnju inventivnosti katoličkih redovnika
U Liguriji, planinskoj sjevernoj regiji, poznatoj i kao talijanska rivijera, benediktinski redovnici pretvorili su strma neobrađena brda u zemljišta za proizvodnju maslina zahvaljujući stvaranju suhozidnih terasa. U Umbriji, središnjoj regiji, benediktinski redovnici iz opatije Sv. Felixa preoblikovali su nekadašnje napuštene maslinike u žarište proizvodnje maslina. U Latiumu, regiji u kojoj se nalaze Rim i Bolsena, benediktinski redovnici napuštene su maslinike učinili zemljištem za proizvodnju maslinova ulja oko tornja San Donato.
Prema predaji, lokalni redovnik Tomaso di San Donato mogao je napuniti prazne bačve maslinovim uljem. U Bardolinu, blizu Verone, redovnici koji žive u 500 godina starom Eremo Camaldoleseu redovito melju masline stoljetnih stabala za proizvodnju ekstra djevičanskog maslinova ulja. U Toskani braća iz kongregacije Slugu Marijinih, koja žive u blizini Firence, prave izrazito oštro ekstra djevičansko maslinovo ulje pod nazivom Poggerina. A u Liguriji karmelićani proizvode ekstra djevičansko maslinovo ulje iz maslinika koji rastu u brdima Loana.
J.P., KT
