Katolici u BiH danas čine samo 15 posto stanovništva

Nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH, mons. Tomo Vukšić, predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, 7. lipnja u popodnevnim satima je, u okviru teme o međureligijskim odnosima u Europi, izlagao o situaciji u Bosni i Hercegovini tijekom 14. plenarnog zasjedanja Dikasterija za međureligijski dijalog koje se održava od 6. do 8. lipnja 2022. u Rimu na temu „Međureligijski dijalog i druželjubivost“.

Nadbiskup Tomo je na početku podsjetio da u Bosni i Hercegovini „žive muslimani (Bošnjaci), pravoslavci (Srbi), katolici (Hrvati), Židovi, druge male skupine zemlja u kojoj se također susreću tradicionalno različite kulture i tradicije: srednjoeuropska katolička, mediteranska katolička, bizantska pravoslavna, bizantska osmanska“.

„Ovo područje je, međutim, i područje u kojem se ovaj susret često pretvarao u sukob, svaki put s velikim posljedicama“, kazao je vrhbosanski nadbiskup dodajući da se čak i na razini konfesionalne prisutnosti još uvijek osjećaju duboke posljedice rana posljednjeg rata koji je završio 1995. godine. „Prema rezultatima popisa stanovništva iz 2013. godine, prisutnost katolika pala je na samo oko 15% stanovništva, a muslimana je, s druge strane, porasla na nešto više od 50%. Time je Bosna i Hercegovina, nakon Albanije i Kosova, postala treća država u Europi s apsolutnom muslimanskom većinom“, rekao je nadbiskup Vukšić. Kazao je i da je tijekom zadnjih 25 godina u zemlji vidljiv i nemali napredak, ali da još mnogo toga treba učiniti u materijalnom smislu, a prije svega na razini zacjeljivanja psihičkih rana i dubokih trauma, prenosi Katolička tiskovna agencija.

„Stoga se stvaranje pravnih, društvenih, političkih, kulturnih, vjerskih i ekonomskih uvjeta za izgradnju pravednog i trajnog mira, utemeljenog na dijalogu i punom poštivanju prava pojedinaca i triju konstitutivnih naroda, javlja kao apsolutni prioritet. A za postizanje tog cilja nužna je konkretna suradnja svih sastavnica društva, uključujući i vjerske“ kazao je predsjednik Biskupske konferencije BiH. Potom je pojasnio da je, gledano iz katoličke perspektive, međureligijski dijalog koncilski teološki koncept i, u tom duhu, „egzistencijalni i moralni zahtjev našeg svakodnevnog života“ jer Bosnu i Hercegovinu čini stanovništvo podijeljeno u tri velike vjerske skupine.

Različitosti kroz tri naroda

„Također se sastoji od tri različita naroda, te isto toliko kultura i civilizacija, čiji sljedbenici tradicionalno koegzistiraju pomiješani u istim gradovima i selima, pa su stoga predodređeni za suradnju“, rekao je nadbiskup Tomo te pojasnio da u Bosni i Hercegovini postoji dijalog između predstavnika različitih religija kao i Međureligijsko vijeće koje čine predstavnici četiriju spomenutih konfesija, ali da takav dijalog, metodologiju kojom se treba voditi i svrhu dijaloga ne dijele jednako svi konfesionalni i društveni dijelovi.

Nadbiskup Vukšić je potom pojasnio da je politički Bosna i Hercegovina podijeljena na dva entiteta od kojih u jednom pravoslavni Srbi, a u drugom bosanski muslimani predstavljaju apsolutnu većinu, što olakšava mnoge i česte manipulacije protiv hrvatske katoličke manjine. Dodao je da, u potrazi za rješenjem ove situacije, Hrvati uglavnom predlažu federalizaciju cijele države kao i da je među Bošnjacima jak unitarizam te da Srbima secesionizam nije stran kao i da se u posljednje vrijeme čuje previše neodgovornih riječi pa da čak netko govori i piše o opasnosti budućeg sukoba.

Pastir Crkve vrhbosanske je potom rekao da Katolička Crkva ima Teološki fakultet, Franjevačko bogoslovno sjemenište i Teološki institut u Bosni i Hercegovini te da Pravoslavna Crkva vodi Teološki fakultet ka i da Islamska zajednica ima Teološki fakultet i pojedine akademije (studijske institute) širom zemlje

Kazao je da među njima već postoji neka konkretna suradnja te da se najčešće na poticaj katoličke strane organiziraju: susreti, studijski dani, dobrotvorne akcije, posjeti studenata i mladih itd. „Tri teološka fakulteta, kako bi podržali dijalog i povećali međusobno razumijevanje, zajednički organiziraju međureligijski magistarski studij koji pohađaju pripadnici različitih vjera i uvjerenja. Međutim, bilo bi poželjno proširiti suradnju na teološku i istinski vjersku djelatnost na svim razinama“, kazao je nadbiskup Tomo.

Ugovor s Islamskom zajednicom nije potpisan

Nadbiskup Vukšić je potom podsjetio da je država Bosna i Hercegovina sa Svetom Stolicom potpisala Temeljni sporazum (2006.) i Ugovor o skrbi o vojsci (2010.) „čija je provedba i danas pobožna želja, čak i u vrlo jednostavnim pitanjima kao što je npr. legalizacija vjerskih blagdana. Dodao je da je manje-više ista situacija i s Temeljnim ugovorom potpisanim s pravoslavnom Patrijaršijom u Beogradu, koji je kopija onog sa Svetom Stolicom te da, s druge strane, Ugovor s Islamskom zajednicom još u izradi i nije potpisan jer bi, prema onome što se neslužbeno čuje u javnosti, ova Zajednica navodno tražila više od onoga što je priznato drugim dvjema.

“Intenzivnija i povjerljivija suradnja između različitih vjerskih zajednica također bi bila korisna u promicanju i obrani vlastitih prava kod političkih snaga. Neka od tih prava često se ne poštuju u potpunosti: kao što je, na primjer, poštivanje slobode vjere i autonomije vjerske zajednice, poučavanje vjeronauka u obrazovnim ustanovama, unapređenje vojne duhovne skrbi, duhovne skrbi u bolnicama i zatvorima, načinu dobivanja dozvola za gradnju sakralnih objekata itd. Čak se nerijetko uskraćuju i druga prava: kao što su, primjerice, dijelom prava studenata i nastavnika u školama i na fakultetima u vlasništvu vjerskih zajednica, primjena zakona o vjerskim zajednicama i ugovori sklopljeni sa Svetom Stolicom i drugim vjerskim zajednicama, provedba zdravstvenog osiguranja vjerskih osoba, povrat imovine nacionalizirane od strane komunističkog režima itd. Unatoč poteškoćama, Katolička Crkva u Bosni i Hercegovini uvjerena je da bi iskreni međureligijski dijalog pomogao uspostavljanju društvenog sklada, zacjeljivanju rana prošlosti te jačanju savjesti i poziva vjerskih zajednica da budu vertikalna moralna“, kazao je nadbiskup Tomo.

Potom je vrhbosanski nadbiskup pročitao dio Izjave Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine objavljene na kraju 82. plenarnog zasjedanja, 5. studenoga 2021. u Sarajevu u kojoj se, između ostalog, u vezi sa situacijom koja je nastala u Bosni i Hercegovini u posljednjih nekoliko godina

„Biskupi izražavaju svoju zabrinutost zbog neodgovornoga ponašanja i nepromišljenih izjava pojedinih političkih predstavnika, koji takvim svojim djelovanjem izazivaju osjećanje nesigurnosti i straha kod ljudi. Sve, koji kao izabrani predstavnici sudjeluju u vlasti i donose odluke, i sve koji oblikuju medijski prostor, biskupi pozivaju a) da se suzdrže od teških riječi i uvreda i b) da poštuju pojedinačna i kolektivna prava ljudi, konstitutivnih naroda i manjinskih grupa. Očekuju također da, radi uspostave društvene sloge i pronalaženja pravednog izbornog sustava i radi provođenja potrebite ustavne i zakonske reforme, svoju pomoć pruže i predstavnici međunarodne zajednice”, pročitao je nadbiskup.

Dijalog jedini moralno prihvatljiv

“Tu reformu zahtijeva pravda i radi toga da bi se otklonila svaka pravna i stvarna mogućnost preglasavanja, manipulacija i dominacije, i da bi se pronašao zakonski sustav i rješenje koje će osigurati poštivanje ljudskih prava i dostojanstva u kojemu će svaki narod i manjinska grupa sama birati i imati svoje predstavnike. A dijalog je jedini moralno prihvatljiv način koji izabrani predstavnici moraju slijediti u pregovorima radi pronalaženja rješenja. Potrebno je to također radi ispravljanja nepravdȃ i stvaranja osjećaja sigurnosti, radi podržavanja poduzetničke klime i otvaranja radnih mjesta, posebice za mlade“, dodao je.

U trećem dijelu svoga izlaganja nadbiskup Vukšić je kazao da, prema izvorima Katoličke Crkve, danas u Bosni i Hercegovini ima oko 350.000 katolika, a 1991. godine ih je bilo oko 760.000 što znači da je u zadnjih 30 godina nestalo je više od polovice katolika, dakle i Hrvata, ili oko 54,6%

„U potrazi za mogućim rješenjem ovog složenog problema katolika i Hrvata treba uzeti u obzir mnoge elemente. Bitno je staviti snažan naglasak na brigu za katolike koji su ovdje, zaustaviti njihovo iseljavanje i povećati natalitet. Prije svega zato što se povratak izbjeglica i prognanika, nažalost, sve više čini prošlošću. Povratak se nikada ne smije zaboraviti, međutim, čak i tamo gdje bi se mogao provesti, on se ne događa, dok se u drugim krajevima na razne načine koči. Zaustavljanje procesa novog iseljavanja je od temeljne važnosti“, rekao je predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.

Također je spomenuo neke od uzroka a takov stanje među kojima su: nepovratak izbjeglica i prognanika tijekom posljednjeg rata; vrlo negativan prirodni priraštaj; nova emigracija; visoka stopa nezaposlenosti i raširena korupcija koja potiče iseljavanje u potrazi za poslom; novo iseljavanje kao rezultat planova razvijenih zemalja da nadoknade svoje demografske gubitke i dobiju radnu snagu; nedovoljna društvena i materijalna podrška ženama; rastuća kriza bračnog morala i sekularizacije; kriza svijesti o vrijednosti života; odlazak mladih i visoka prosječna starost stanovništva…

Kazao je i da su mnogi frustrirani nepravednom unutarnjom podjelom države na dva entiteta, čija je administrativna struktura u oba slučaja na štetu Hrvata, neriješenim nacionalnim pitanjem i činjenicom da je izborna volja pojedinaca i naroda obezvrijeđena izbornim zakonom.

Nadbiskup Tomo je istaknuo da je važno stvoriti ozračje sigurnosti svih vrsta u Bosni i Hercegovini, kako za pojedince tako i za sve etničke i vjerske zajednice i da je jednako potrebno graditi međusobno povjerenje i društveni sklad

„U tom kontekstu posebno bi bilo korisno povećati političku i pravnu sigurnost cijelog društva, ojačati dijalog i slogu, smanjiti političke napetosti, zaustaviti prijetnje novim sukobima i postići ustavnu i pravnu jednakost za sve koja će pogodovati gospodarskom razvitku. U tom smislu, radi zaštite ljudskih prava svakoga čovjeka i uspostave društvene pravde, radi otklanjanja svake opasnosti od oružanih sukoba i radi održanja mira, podržavamo napore da se ubrza proces oko pune integracije Bosne i Hercegovine u Europsku uniju i unaprijed zahvaljujemo i unaprijed zahvaljujemo Svetoj Stolici na svemu što će učiniti da se to dogodi što prije“, poručio je vrhbosanski nadbiskup.

Bilo bi bitno donijeti nacionalni plan demografske obnove i stalno tražiti pravedno teritorijalno i administrativno preuređenje cijele države

“Ta promjena daytonskoga teritorijalnog ustroja trebala bi ići u pravcu reorganizacije cijele BiH na način, kako je to nekada davno učinjeno u Švicarskoj (ili Belgiji). Naime tada se, upravo zbog vrlo sličnih problema i radi njihova rješavanja, poštovalo i istovremeno primijenilo više kriterija: narodni, jezični, teritorijalni, vjerski, gospodarski, povijesni, koji su i danas na snazi i čak se povremeno nadograđuju. Sve u službi konkretnoga čovjeka, svih naroda, njihovih potreba i identiteta, jer su tamošnji ljudi svjesni, da ni jedan oblik državnog ustroja ne može biti skup, ako je u službi pravde, pravednoga mira, društvene sloge, ljudskih prava i dostojanstva pojedinaca i naroda, bez čega je gotovo nemoguće zaustaviti iseljavanje, a ni podići natalitet“, citirao je nadbiskup Tomo riječi iz Promemorije Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine o potrebi uspostave pravde i društvene sloge te o sadašnjem stanju Katoličke Crkve i hrvatskog naroda u BiH od 9. svibnja 2022.

Trajni mir

Dodao je da trajnog mira u Bosni i Hercegovini može biti samo ako se, „uz poštovanje i primjenu kriterija ravnoteže pravde, ugradi i mehanizam ravnoteže straha. Jer ovdje, nažalost, barem u sadašnjem trenutku, drugomu i drukčijemu se obično ne garantira njegova prava zato što netko ima pravo na to, nego zato što se često, zbog bojazni od ugroze svojih prava, mora poštivati prava drugoga“.

Nadbiskup Vukšić je na kraju kazao da ima mnogo neriješenih pitanja na području odnosa državnih vlasti i Katoličke Crkve i da bi rješavanje ovih problema bilo vrlo važno provesti dva Ugovora sa Svetom Stolicom.

Temeljni ugovor, potpisan 2006. godine, i onaj koji se odnosi na Vojni ordinarijat iz 2010. godine. „Državna vlast do danas nije implementirala ništa što je potpisala u ovim sporazumima, niti u ovom trenutku postoji bilo kakav znak da to namjerava učiniti. Možda sam primjer kako se ova dva međunarodna ugovora ignoriraju i ne provode najbolje govori o stvarnom odnosu vlasti prema katolicima i njihovoj Crkvi“, zaključio je nadbiskup Tomo.

Foto: Ilustracija/Ramski Vjesnik