‘Kauboji’ bez drame do slavlja: Hrvatska 38:25 Ukrajina

Nakon ‘dizelaškog’ ulaska u utakmicu probudili su se hrvatski rukometaši i do poluvremena iskoristili mnoge greške Ukrajinaca, a u nastavku su jako dobro krenuli pa su do kraja svi s klupe dobili priliku zaigrati.

Hrvatska je pobjedom zaključila natjecanje u skupini u Szegedu

Nakon Srbije bila je to druga pobjeda, ali je neizvjesnost oko prolaska ostala jer Francuska i Srbija igraju kasnije.

Slaba i spora Ukrajina bila je idealan protivnik za posljednji susret u skupini. Razlog je vrlo jednostavan, jer bolesnima su se priključili David Mandić i Željko Musa, pa nismo imali čak ni 16 igrača za sastavi pun tim protiv Ukrajine.

No, osnovni cilj je bio rotirati kako se realno moglo i čekati priliku da se Ukrajina pobijedi

Čim smo bili malo bržih nogu protivnik tu nije imao nikakve šanse. Počeli smo u 6-0, sa Gojunom i Grahovcom u sredini. Stigli smo mijenjati dva igrača Cindrića i Marića koji su startali u napadu. Mogli smo to jer su protivnici bili dosta spori. No, ta obrana 6-0 nije izgledala ni dobro, ni agresiivno, pa su napadački i Ukrajinci izgledali ozbiljno. Morali smo kasnije mijenjati u 5-1 s Jelinićem, ostajao je u igri Marić na halfu, ostajao je i Cindrić. Dala se prilika Šimi Iviću koji je za razliku od početnih utakmica bio konkretniji.

Cindrić je bio raspoložen za asitiranje, pa su Marić i kasnije Šipić bili dosta efikasni na crti i lako zabijali golove kraj prvog ukrajinskog vratara Komoka. Išli smo na ozbiljniju prednost kada je Mate Šunjić donio nekoliko obrana u nizu zamijenivši Pešića koji se u startu nije uspio spojiti s loptom.

A onda je nakon nekog vremena napad stao, pa su Ukrajinci stekli dojam da mogu napraviti i faul, što baš i nije bila istina

Uglavnom, čim smo ubrzali to je izgledalo dobro, pa kada je Ukrajina došla na 14:13, mi smo se samo u nekoliko minuta sa serijom od 4:0 dignuli na 18:13 i otišli an predah s velikih pet golova razlike.

To je naravno bila odlična stvar u situaciji u kojoj se nalazimo, jer jedini realan cilj je u toj utakmicu bio dobiti Ukrajinu. Ponovo je raspoložen bio Tin Lučin, ali to više i nije vijest. Važno je da je Horvat za plus 5 izrotirao sve, da se nitko nije umorio, da utakmica nije bila prezahtjevna fizički, jer ova Ukrajina na prvenstvu ne igra dobro, definitivno. Uz ne baš nadahnutu obranu za 30 minuta smo napravili plus 5 i to je bilo najbitnije.

A bila je i treća utakmica, protivnikove noge bile su teže, a s njima je narasla i količina pogrešaka u nastavku susreta, pa smo i lakše od očekivanog imali mirnu utakmicu. Raspoložen je bio Tin Lučin koji se pretvorio i u asistenta, pa je trener Ukrajinaca Nijemac Michael Biegler zvao time out ne bi li zaustavio totalno potonuće na -8. Dobro je bilo vidjeti da smo sigurni, da naša igra ima tečnost, da se čak i obrana u ovom pandemijskom okruženju uspjela korigirati.

Ukrajincima je nezaustavljiv bio Marin Šipić, a nepogrešiv je s krila bio i Marin Jelinić koji je u ovom susretu silom neprilika odradio veliku rolu

Digao je Horvat sve sa klupe, želio je i uspio uz sve još i odmoriti najbolje igrače. Čak je i Jakov Gojun odigrao napadačku rolu, što je potpuno neubičajeno, a priliku je dobio i Valentino Ravnić na lijevom krilu, Nikola Grahovac na crti, te Filip Glavaš u izvođenju sedmeraca.

Biegler je pokušao još jednim time outom spasiti potop svoje momčadi, no u 52. bili su na -10 (32:22) i bilo je jasno da je sve do kraja samo spašavanje časti. Teške su poraze doživjeli na ovom Euru i daleko su od vrijednosti kakvo ima jedno ovakvo natjecanje. Otišla je Hrvatska na velikih golova razlike i tome se malo što treba i može dodati.