Kina godinama sadila milijarde stabala usred pustinje
Znanstvenici su prvi put pokazali da ljudske intervencije mogu povećati skladištenje ugljika čak i u ekstremno suhim krajobrazima, što otvara mogućnost pretvaranja pustinja u područja koja pomažu u smanjenju CO₂ u atmosferi
Veliki ekološki projekt na rubovima jedne od najvećih i najsušnijih pustinja na svijetu možda već mijenja njezinu ulogu u klimatskom sustavu planeta, piše Vecernji.hr
Novo istraživanje sugerira da masovna sadnja drveća u Kini postupno pretvara golemu pustinju u tzv. ponor ugljika, područje koje iz atmosfere apsorbira više ugljikova dioksida (CO₂) nego što ga ispušta. Pustinja Taklamakan nešto je veća od američke savezne države Montane i prostire se na oko 337.000 četvornih kilometara. Okružena je visokim planinskim lancima koji većinu godine blokiraju dolazak vlažnog zraka. Zbog toga su uvjeti iznimno suhi i negostoljubivi za većinu biljaka.
Ipak, posljednjih nekoliko desetljeća Kina je započela ambiciozan projekt: sadnju šuma oko rubova pustinje, prenosi Live Science. Novo istraživanje pokazuje da taj pristup počinje davati rezultate. Znanstvenici su prvi put pokazali da ljudske intervencije mogu povećati skladištenje ugljika čak i u ekstremno suhim krajobrazima, što otvara mogućnost pretvaranja pustinja u područja koja pomažu u smanjenju CO₂ u atmosferi. Prema riječima jednog od autora studije, profesora planetarne znanosti Yuk Yung, ovakvi projekti pokazuju kako je moguće zaustaviti proces dezertifikacije, pretvaranja plodnog tla u pustinju.
Više od 95% pustinje Taklamakan prekriveno je pomičnim pijeskom, zbog čega se dugo smatrala gotovo “biološkom prazninom”. Pustinja se dodatno širila od 1950-ih godina, kada je Kina doživjela snažnu urbanizaciju i širenje poljprivrednih površina. Takve promjene krajolika potaknule su sve češće pješčane oluje. One odnose plodno tlo, a na njegovo mjesto talože pijesak, što ubrzava degradaciju zemljišta i širenje pustinjskih područja.
Kako bi zaustavila taj proces, Kina je 1978. godine pokrenula golemi ekološki projekt pod nazivom Three-North Shelterbelt Program, poznat i kao “Veliki zeleni zid”. Cilj projekta je do 2050. godine zasaditi milijarde stabala oko rubova pustinja Taklamakan i Gobi. Do danas je u sjevernoj Kini posađeno više od 66 milijardi stabala. Iako stručnjaci još raspravljaju o tome koliko je projekt smanjio učestalost pješčanih oluja, rezultati u vegetaciji već su vidljivi. Godine 2024. Kina je dovršila zeleni pojas oko pustinje Taklamakan, čime su stabilizirane brojne pješčane dine. Ujedno je ukupna pokrivenost šumama u zemlji porasla s 10% teritorija 1949. godine na više od 25% danas.
