Kod babe „Janje“

Rama 29.07.2017. 08:59h Uredništvo

Mi radimo pomalo, ali sigurno. Volili bismo da je još bolje, ali ide pomalo i sada kada mnogi odlaze iz Bosne i Hercegovine pa i iz Rame, ne razmišljam o odlasku odavde sa svog imanja.

Neke legende se prenose s koljena na koljeno, a neke ostave iza sebe tragove tako duboke da budu zapisane i uđu kao priče za poduku. Ivan Ićan Ramljak u svojim pripovjetkama pod nazivom „San bez uglavlja“ zabilježio je priču o Makljenu i babi Janji pod naslovom „Koliko ti obraz odmjeri“. U toj priči se govori o duvandžijama i financima koji su kod babe Janje našli zajedničku riječ.

I danas je na Makljenu, u Rami, na prijevoju od 1123 metra nadmorske visine „krčma“ koja nosi naziv „Kod babe Janje“. Kako u nekadašnja vremena tako i danas ovdje se nađu putnici namjernici, hodočasnici, planinari i svi oni koji se zažele ugodnog planinskog zraka i domaće hrane.

U zidu restorana „Kod babe Janje“ uz prozosko okno stoji uklesana godina 1935. kada je napravljena jedna od prvih zgrada. S vremenom i potrebama zgrada je često proširivana, ali se zaglavni kamen s natpisom čuva kao podsjetnik na povijest. Odmah do prozora nalazi se zahvalnica udruženja vozača i automehaničara iz 1973. godine. Malo kome da nije poznata priča o babi Janji i njezinoj susretljivosti prema vozačima kamiona i putnicima koji bi u teškim zimskim uvjetima zaglavili u snježnoj mećavi na Makljenu. Uvijek bi se tu našla okrjepa, ako ništa šalica vrućeg mlijeka, malo graha i slanine. Stoga i ne čudi ova zahvalnica. Njezini nasljednici su od nje to i naslijedili pa i danas u svako doba dana noći kada putnicima dođu poteškoće u noćnim satima slobodni su pokucati na vrata koja će im biti otvorena i pomoći će im se.

Kroz dugu povijest ovog obiteljskog odmarališta i domaće zalogajnice prošle su generacija obitelji Dolić sa stalnom vezom na babu Janju. Sada restoran i cjelokupno gospodarstvo vode sinovi Ive i Kate Dolić. Romeo vodi restoran, Oliver i Marin su zaduženi za poljoprivrednu djelatnost. Kćeri Olivija i Olivera su zasnovele svoje obitelji, no, ako zatreba nešto pomoći tu se nađu. Na prvi pogled razdvojeni, a u stvarnosti djeluju uvijek zajedno uz savjete svoga oca Ive i brižnu samozatajnost majke Kate. Oni su za sebe napravili pravi primjer poljoprivrednog klastera.

Ivo je izvrstan poznavatelj Makljena, njegove ćudi, ali i svekolikih prirodnih blagodati koje se mogu naći kao što je divljač, gljive, ljekoblje i drugi šumski plodovi. Njegove recepte i prirodne lijekove traže čak i liječnici.

Restoran se nalazi na jednoj veoma ugodnoj lokaciji na Makljenu uz magistralnu cestu M 16-2 Prozor – Gornji Vakuf – Uskoplje. Zime znaju biti dosta hladne, ali baš onakve kakve trebaju biti, a ljeta su ugodna. Stoga je ovo mjesto gdje se može naći ugođaj i ljeti i zimi. Unutrašnjost restorana je ukrašena lovačkim trofejima, zahvalnicama i umjetničkim slikama. Svaka slika ima svoju priču; jedna je priča o babi Janji, druga je o Makljenu, treća je doputovala čak iz Indonezije. Ona ima svoju posebnu priču. Pripadnik međunaronih snaga koji je boravio u BiH za vrijeme i poslije rata izgubio je novčanik. Našao ga je Ivo sa dokumentima i novcem. Kada je dobio novčanik nazad u znak zahvalnosti donio je čak sliku iz Indonezije.

U domaćinskoj i obiteljskoj atmosferi svaki gost će se ovdje osjećati ugodno. Hrana je domaća. Restoranski specijaliteti su upravo domaća kuhinja; pite ispod sača, janjetina, meso ispod sača i sve drugo što god gosti požele.

U kvalitetu janjetine ne može se posumnjati jer sami Dolići uzgajaju ovce na ovim planinskim pašnjacima. Trenutno imaju stado od 250 grla ovaca i janjaca.

Mlijeko i mliječne proizvode te teletinu dobivaju iz vlastite farme.

Žitarice i povrtlarske proizvode uzgajaju sami. Farma krava i ovaca su pod stalnim nadzorom veterinarske službe. Na taj način drže do tradicije i do ugleda obitelji i obiteljskog posla.

Uz restoranski unutrašnji dio nalazi se i vanjski dio restorana. Tu je vanjski sač sa šankom. Pored tog vanjskog dijela smješteno je igralište za djecu. Dok se djeca ljuljaju ili skaču na trampulinu roditelji ili odgojitelji mogu bezbrižno sjediti u hladu i pijuckati piće. Za ljubitelje nogometa tu je malo igralište koje će uskoro biti još dorađeno i dotjerano.

Dok je Ivo listao stare albume pokazujući fotografije iz mladosti prisjećajući se različitih momačkih dogodovština za to vrijeme njegovi sinovi i osoblje restorana su marljivo radili. I šumar Darko je uživao slušajući Ivine priče iako ih je čuo tko zna koliko puta. A Tomo je imao uvijek zanimljiva pitanja za Ivu na koja je on sa zanimljivim osmjehom odgovarao. Onim osmjehom kada se neke momačke nepodopštine pomalo skrivaju, ali se lijepo na njih podsjetiti. Tu se pokazala ona prava domaćinska atmosfera.

Dok je Romeo pokazivao obiteljsku djelatnost iznio je nekoliko zanimljivih činjenica: „Kod nas u općini Prozor-Rama poduzetnička klima nije pozitivna. Nitko nije spreman preuzeti rizik. Slabo su ljudi povezani. Kao da netko od nekoga uvijek strahuje. Svi nekako žele doći do profita veoma brzo. No, mi radimo pomalo, ali sigurno. Volili bismo da je još bolje, ali ide pomalo i sada kada mnogi odlaze iz Bosne i Hercegovine pa i iz Rame, ne razmišljam o odlasku odavde sa svog imanja.“

Restoran ima standardno radno vrijeme od 7 do 23 sata, ali za putnike koji imaju neku potrebu vrata se otvore u svako doba dana i noći kako bi im se pomoglo posebno kada su neke nepogodna vremena. Na katu iznad restorana nalaze se sobe za one koji žele „zakonačiti“ ovdje na ovoj svježini.

„Naši najčešći gosti su prolaznici, odnosno putnici koji nam se vrlo često vrate. Imamo i gositiju koji se telefonski naruče, a mi im pripremimo specijalitet po narudžbi. Svatko se može javiti na telefon 063 361 727. Otvoreni smo za suradnju ne samo s pojedincima nego i sa organizacijama koje se bave turizmom i prijevozom putnika. Otvoreni smo kako bismo ispunili zahtjeve i želje naših gostiju.“ Pojasnio je Romeo ukratko o poslovanju.