Koliko smo daleko jedni od drugih
NAPUŠTAJUĆI APOKALIPSO
Prestani da slušaš, nije rečeno ništa.
Tišina je sveta poput svete pjesme.
Sad ti je na dlanu, vraćaš je na usne,
spušta se na umorna bedra,
toliko opjevana
da su sad od stihova.
Do njih nema puta, a ni vremena.
Ipak, tebe nitko nije osudio,
možeš da ideš, i kada poželiš idi.
Podrhtavaju zavjese,
vjetar nosi obrise dešavanja,
miriše na svjež hljeb djetinjstva
i kafu kakvu najviše voliš.
Okreni se još jednom i to je to.
Pročitaj neonsku reklamu u sumraku.
Još malo i ništa se osim nje
neće ni vidjeti.
Nasmiješi se tumačeći sve te znakove.
Zaustavi se nakratko
u prašini ničega kraj sporedne ceste.
Što to priča motor automobila?
Naravno da ne priča ništa,
ali da priča,
šta bi nam govorio?
Koliko smo daleko od svega?
Koliko smo daleko jedni od drugih
i tko nam je ikada obećao smiraj?
Nema izdaje sa tvoje strane, niti tišina više išta pokušava.
Zlokobna su ovo vremena,
sve je otišlo dovraga.
Čuješ li, još jedno drvo pada,
još jednog kita mrcvare.
Polovi se tope
i mora se crvene kao nikad ranije,
ptica nema gdje gnijezdo da svije.
Ali ti prestani da slušaš,
svakako ništa ne možeš promijeniti;
tvoje umorne misli
čak ni tebi više ne koriste.
Za tebe je hlad jednog drveta masline,
ti krivotvoritelju svake izmišljene istine.
Mehmed Begić (Čapljina, 1977.): Osim u rodnom mjestu živio je i školovao se u Mostaru, Sarajevu, Barceloni i Managvi. Jedan je od osnivača i urednika časopisa Kolaps.
Njegovi prijevodi pjesama Leonarda Cohena objavljeni su u knjizi “Moj život u umjetnosti“, izabrana poezija i pjesme (Alternativni Institut, Mostar, 2003.). Uvršten je i u knjigu razgovora i odabrane poezije “Jer mi smo mnogi“, pjesnika Marka Pogačara.
Surađivao je sa bendom Vuneny, kao i sa mostarskim kantautorom Sanelom Marićem Marom. Piše za Žurnal (Sarajevo), portal Abrašmedia (Mostar), Blesok (Skopje).
Sa Damirom Šodanom prevodi hispano poeziju (Raúl Zurita, Leopoldo Maria Panero, Roque Dalton, Mario Benedetti i Ernesto Cardenal – samo su neka od imena u zajedničkoj prevodilačkoj bilježnici).
Kontinuirano surađuje sa multi-instrumentalistom i producentom Nedimom Zlatarom, a dosadašnji rezultati zajedničkog rada objedinjeni su na dva albuma, na kojima se uglavnom žanrovski neodredivo, isprepliću muzika i poezija.
Begićeva posljednja adresa je na karipskom ostrvu La Española, Santo Domingo, Dominikanska republika.
