Koliko su plaće u BiH rasle u posljednjih deset godina
Plaće u zemlji rasle, ali mnogo manje nego je to bio slučaj sa životnim troškovima.
Piše: Dragan Bradvica
Bosna i Hercegovina već muku muči s nedostatkom radne snage, a stvari će u budućnosti biti još i gore. Dugogodišnji nemar države, politička, pravna, ekonomska nesigurnost, male plaće i loši uvjeti rada samo su dio razloga zbog kojih se ova zemlja ispraznila.
Istina jeste kako su posljednjih godina plaće u zemlji rasle, ali troškovi života su rasli mnogo brže pa smo i dalje prema podacima Eurostata uz Albaniju po kupovnoj moći i dalje najsiromašnija država Europe.
Sve dok je takva situacija nemoguće je uopće i pričati o bilo kakvom demografskom, ali niti ozbiljnijem ekonomskom oporavku. A to pak znači kako će narodi iz BiH biti rasuti diljem Europske unije, a BiH sve više i više naseljavati neki drugi.
Statistika
Iz posljednjih podataka Agencije za statistiku BiH vide se i kretanja prosječnih plaća u BiH u posljednjih deset godina. I dalje u našoj državi daleko najviše zaposlenih imamo u prerađivačkoj industriji gdje je 2013. godine prosječna plaća iznosila 587 maraka, a 2022. ide na 883 maraka, i u trgovina na veliko i malo; popravak motornih vozila i motocikala prosječna plaća prije deset godina bila je 578 maraka, a 2022. ‘skače’ na 866 maraka.
U građevinarstvu plaća je bila 535 maraka, a u navedenom razdoblju ide na 813 maraka, u prijevozu i skladištenju ide sa 764 maraka na 991 maraka, poljoprivreda, šumarstvo i ribolov sa 721 maraka na 975 maraka, djelatnosti pružanja smještaja, te pripreme i usluživanja hrane sa 536 maraka na 730 maraka, administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti sa 537 maraka na 918 maraka, umjetnost, zabava i rekreacija sa 653 maraka na 883 marke itd.
Dakle, u navedenim oblastima rade više od 60 posto svih zaposlenih u BiH, a u svim tim branšama prosječna plaća je i dalje manja od tisuću maraka. Nesporno je kako su im plaće u posljednjih deset godina rasle, ali ukoliko znamo da je sindikalna potrošačka korpa za četveročlanu obitelj oko tri tisuće maraka onda je jasno u kakvim uvjetima žive obitelji u kojima dva člana obitelji rade za navedene plaće.
Propast
Obećanih fiskalnih reformi, rasterećenja gospodarstva i plaća nema, o barem početku izgradnje pravne države i dalje je samo sanak pusti, a politička stabilnost je na ovim područjima nepoznat pojam.
A već je godinama sve manje i manje onih koji žele da im život prolazi u trulom sustavu.
Mladi, obrazovani i ambiciozni ljudi zasigurno ne žele biti dio sustava u kojem ih izrabljuju na svakom koraku, a zauzvrat im nude tek populističke frazetine kako je ovo raj na zemlji i da je bolja budućnost tu iza ugla. Nažalost, očekivati bilo kakve promjene na bolje s aktualnim vlastima bilo bi ravno vjerovati u zlatnu ribicu koja ispunjava tri želje.
