Komemoracija “Spomen na Pomen” u župi Doljani

Upriličena je komemoracija “Spomen na Pomen” u organizaciji Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskoga rata i Općine Tomislavgrad, kada su položeni vijenci i upaljene svijeće za sve poginule u Domovinskom ratu kod spomen obilježja brigade “Kralj Tomislav”, brigade “Rama” i Hrvatske vojske. 

Vijence i svijeće su položili obitelji Ljiljane Zrno, Ivana Radoša, Martina Baćka, Josipa Mioča, Perice Kutleše, Frane Krište, Marka Balića, Mate Mamića te Miće Šokčića.

Također, vijence su položile Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata Tomislavgrad , zapovjednici postrojbi, predstavnici općinskih, županijskih i federalnih vlasti, Uprava za pitanja branitelja i stradalnika Domovinskog rata, Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata Prozor-Rama, momci iz Gračaca te pripadnici 4. bojne brigade “Rama”.

Ispred spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima pripadnicima brigade “Rama”, vijence su položile obitelji poginulih Nenada Bilića i Josipa Pušića, Udruge proistekle iz Domovinskog rata općine Prozor-Rama, Općinski odbor HDZ BIH Prozor-Rama, momci iz Gračaca, predstavnici udruga i vlasti općine Tomislavgrad, pripadnici 4. bojne brigade “Rama”.

Maku Miljku vijenac su položili momci iz Gračaca i 4. bojna brigade “Rama”. Opijelo je za sve poginule izmolio doljanski župnik fra Stjepan Pavličević.

Sveto misno slavlje na Pomenu u župi Doljani je predslavio fra Hrvoje Miletić, župnik iz Tomislavgrada

Fra Hrvoje je sveto misno slavlje, imajući na umu ovo tragično mjesto stradanja gdje su za svoju zemlju život dali mnogi branitelji, započeo prispodobom o učenjaku koji je prigovorio čovjeku koji sadi drvce rogača čije plodove neće dočekati i uživati. Čovjek mu je odgovorio da su i njega po rođenju dočekali gotovi plodovi rogača oko kojih on nije radio, nego njegovi preci. Pa će tako i on za svoju djecu i unuke zasaditi, da oni uživaju.

Posebno se osvrnuvši na prispodobu o žitu i kukolju iz evanđelja fra Hrvoje je kazao: “Postoji jasna i konačna razlika između dobra i zla, između dobroga Boga i zloga. Dobro je uvijek i ostaje dobro, zlo uvijek ostaje zlo. Koliko se dobri Bog trudi da budemo njegovi, toliko se i Zli isto tako trudi da budemo njegovi. Ponekad se čini da svijet želi izbrisati granicu između onoga što je dobro i što je grijeh, što je normalno i zdravo i što je bolesno. Kao da je sve dopušteno… Ali, i žito ostaje uvijek žito i kukolj uvijek ostaje kukolj.”

Međutim, treba biti oprezan prilikom određivanja tko je žito, a tko kukolj. “Zato Isus upozorava da nije na nama određivati tko je žito, a tko kukolj, nego sud prepustiti dobrome milosrdnome Bogu koji će u trenutku žetve jasno vidjeti i razdvojiti dobre od zlih. Jer dok ne dođe vrijeme žetve, žito i kukolj se skoro i ne razlikuju.”

Također, fra Hrvoje je usporedio naše stare, ali i branitelje sa žitom. Naime, žito se uslijed dobroga roda povije, a to znači biti savijen jer si plodan. “Ta savijenost žita podsjeća na savijenost pod teretom križa, onoga koji trpi i nosi križ. Onaj tko bježi od žrtve, patnje, ljubavi, odgovornosti i obitelji, taj ostaje uspravan, ali besplodan poput kukolja”, kazao je fra Hrvoje te poručio braniteljima: “Dragi branitelji, vjerojatno mnogi od vas nose teret ovoga rata. Rat vas je savio. Bolest, iscrpljenost, posljedice. Da ste pobjegli, vjerojatno biste ostali zdravi i uspravniji poput kukolja, ali ne biste donijeli nikakav plod. Ostali biste besplodni”.

Fra Hrvoje je današnju propovijed završio mislima o strpljivosti koja nam je svima potrebna, jer i kukolj može po milosrđu Boga postati žitom. Na komemoraciji i pod svetom misom je pjevala klapa “Sveti Jeronim” iz Šujice.

Na spomeniku na Pomenu su se našla sljedeća imena:

Mićo Šokčić, Ante Luketić, Mate Mamić, Frano Krišto, Marko Belić, Željko Bogdan, Josip Mioč, Perica Kutleša, Ivan Radoš, Martin Baćak, Ivan Petrović, Marko Miljko, Nenad Bilić, Josip Pušić te Ljilja Zrno.

Iz brigade “Kralj Tomislav” iz Tomislavgrada život su izgubili Ljilja Zrno (7. 4. 1962.-16.12. 1993.) iz Šujice, Ivan Radoš (2. 1. 1961.-16.12. 1993.) iz Omolja, Ivan Petrović (18.11. 1961.-16.12. 1993.) iz Mesihovine i Martin Baćak (13.11. 1968.-29. 9. 1993.) iz Letke, dok su s ramske strane na ovim padinama poginuli hrvatski branitelji Nenad Bilić (22. 2. 1964.-3. 8. 1993.) i Josip Pušić (26. 7. 1968-28. 9. 1993.), te Marko Miljko (2. 1. 1951.-28. 7. 1993.) iz Jasenice kod Mostara.