Koncesijska politika omogućava trgovcima milijunske zarade, a općinama minimalne prihode
U HBŽ-u većina koncesija na obnovljive izvore energije je dodijeljena firmama kojima je jedini cilj daljnja preprodaja koncesije stranim investitorima koji će možda nekad u proračun HBŽ-a uplatiti koncesijsku naknadu od 1,5% prodajne cijene, koja je 50% manja od stvarne cijene električne energije na tržištu, jer se ista preprodaje preko trgovaca električne energije koji ne plaćaju koncesijsku naknadu.
U HBŽ-u je slučaj da je proizvođač, tj. elektrana jedna pravna osoba, registrirana na vlasnika elektrane, prodaje energiju trgovcu, drugoj pravnoj osobi kojoj je također isti vlasnik, za cca 50€/MWh i na to plaća 1,5% koncesijske naknade tj. 0,75 €/MWh, da bi trgovac tu energiju prodao za 100€/MWh na burzi, a porez na dobit uplatio u drugoj županiji gdje je registriran, piše Relax portal.
HBŽ od uplaćenih 0,75 €/MWh zadržava za sebe 60% iznosa koncesijske naknade tj. 0,45€/MWh, a lokalnoj samoupravi uplaćuje 40% tj. 0,3€/MWh.
Lokalna samouprava u konačnici dobije mizernu naknadu od 0,3€/MWh u odnosu na 100€/MWh stvarne tržišne cijenu električne energije što iznosi tek 0,3% krajnje prodajne cijene el. energije na tržištu.
Zato su ulaganja u obnovljive izvore energije više nego isplativa investitorima jer za snagu elektrane 1MW ulože oko 1.000.000 €, a za 30 godina proizvedu cca 8.760 MWh koje prodaju po 100€/MWh tj. 8.760.000€.
Za postojanje proizvodne snage od 1MW u periodu od 30 godina, lokalna zajednica će možda dobiti 0,3% naknade od krajnje prodajne cijene tj. 26.280€, a trgovac el. energijom će ostvariti zaradu od 50% prodaje tj. 4.380.000 €.
Brutalno poniženje za lokalnu zajednicu, kojoj će nakon 30 godina ostati gomila otpada za čije će zbrinjavanje platiti zasigurno više nego što je zaradila od koncesijskih naknada
Zato je izgradnja obnovljivih izvora energije više nego profitabilna djelatnost od koje lokalna zajednica nema apsolutno nikakvu korist, jer ekološka šteta i devastacija prirode te sanacija, uvelike nadmašuje ekonomsku korist.
Za vjetropark se prosječno za 1 MW snage postrojenja devastira cca 2000 m2 terena, ugradi 150 m3 betona i 15 tona armature, a za solarni park devastira se cca 6000-8000 m2/MW snage postrojenja, što predstavlja trajnu devastaciju prostora, za manje od 900€ godišnje koncesijske naknade po 1MW snage.
U isto vrijeme svi potrošači, pa i lokalna domaćinstva na računu za električnu energiju plaćaju naknadu za obnovljive izvore energije koja je iznosi 2,896 KM/MWh što je skoro 5 puta više od iznosa koncesijske naknade od 0,3€/MWh koje možda nekad naplati lokalna uprava od proizvođača obnovljivih izvora energije.
Zato je ovo isplativ biznis kojem su se okrenuli investitori sa sumnjivim kapitalom skupa sa političarima koji preko leđa stanovništva kroz zalaganje EU za zelenu tranziciju i neodvojivi čep na plastičnim bocama, nastoje zaraditi peterostruko na račun stanovništva HBŽ-a koje već 30 godina uspješno guraju na sami rub siromaštva, pokušavajući zagospodariti ogromnim prostorom i izvorima obnovljive energije, ne nudeći zauzvrat lokalnoj zajednici ništa osim mrvica sa stola na kojem se oholo i lukavo goste bogatom trpezom na račun naroda.
Libenter Cum Leo
Ilustracija: Istina.media
